Vožnja u suprotnom smjeru, stopiranje ili pješačenje uz autocestu, odmaranje na zaustavnom traku, sklanjanje od nevremena stajanjem u tunelu...
Svim tim bizarnim, ali i iznimno opasnim situacijama ophodari HAC-a svjedoče iz dana u dan. Njihov je posao osigurati da svaki dio na više od 1000 kilometara autoceste - bude siguran. Kako bi im pomogli, u sezoni uz autocestu dežuraju i ekipe hitne pomoći i vatrogasci. Dan s njima provela je ekipa RTL-ove Potrage.
Zadatak ophodara HAC-a je što prije osigurati mjesto nesreće, provjeriti je li tko ozlijeđen i što se uopće dogodilo. Kada smo bili s njima, automobil se zabio u zaštitnu ogradu u sredini, pa se s obje probušene gume ipak uspio skloniti na zaustavni trak. Nesreću je skrivio vozač. Srećom nitko nije ozlijeđen.
"Policija je zaključila da se prometna dogodil zbog nepažnje vozača i nedržanja sredine kolnika", kazao je ophodar Vladimir Rajković. Bila je to jedna od šest prometnih nesreća tog dana na autocesti. Da nema HAC-ovih kamera, nitko im ne bi vjerovao čemu sve svjedoče. A nagledaju se svega - pa i vozača koji zalutaju u pogrešan smjer.
"Časna je ušla u kontrasmjer"
Vladimir se prisjeća, i sam je svjedočio takvoj ludosti. "Vozimo se lagano zastavnim trakom kad nam ususret dolazi vozilo. I dolazi u kontrasmjeru.. Govorim kolegi: 'Stani, stani... Auto u kontrasmjeru, a on pita gdje?' A ova ženska, mislim da je bila časna sestra, ona pokraj nas prođe i na pretjecajni trak. Ona ide u smjeru Splita, a smjer je Zagreb!! I onda je skužila, bilo je njih troje, četvero u autu. Skužila da je kontrasmjer i stala je tamo u zaustavni trak", pripovijeda Rajković.
Samo je lani više od 50 vozača kažnjeno zbog toga, a bolja situacija nije ni ove godine. Odnedavno su za takve najteže prekršaje kazne povećane na 20.000 kuna. "Neke od jako opasnih radnji koje vozači rade na autocestama su polukružno okretanje na autocesti, vožnja unatrag po zaustavnom traku... U slučaju tuče vozači se znaju zaustavljati i na zaustavnom traku, i na voznom, i pretjecajnom traku, ispod raznoraznih objekata tipa nadvožnjaka...", kazao je glavni inženjer Samostalnog odjela za promet HAC-a Davor Bićanić.
U samo sat vremena kroz Malu Kapelu prođe 2000 vozila
Najosjetljiviji dio autoceste su tuneli. A onaj najduži, Malu Kapelu, kontrolira se iz posebnog centra. "Referenti ovdje rade 24 sata na dan, sedam dana u tjednu te na temelju zaprimljene informacije odlučuju koga treba obavijestiti i koje radnje treba provesti", otkriva Bićanić.
U samo sat vremena kroz Malu Kapelu prođe 2000 vozila, a da bi se izbjegle kolone, moraju brzo reagirati. "Šleper se vozi iza vozila, usporio je brzinu i stvorila se odmah kolona u tunelu zbog velikog priljeva vozila. Ispratit će se putem sustava videonadzora to vozilo koje je usporilo kako bi se kasnije, ako se ne dogodi nikakva incidentna situacija, promet mogao normalizirati kada vozilo napusti tunel", kaže Bićanić.
Sa 174 kamere pokrivaju svaki centimetar tunela. Snima se i sve što se događa na ostatku autoceste, a u zadnje vrijeme sve više se pojavljuju pješaci na autocesti. Da se ne pretvori u tragičnu nesreću, i takve situacije na vrijeme moraju riješiti ophodari.
Ekipa u narančastom kamiončiću gotovo uvijek prva reagira na sve što se dogodi, a smjena im traje 12 sati. Oni paze da je svaki metar autoceste čist i siguran, a dok smo ih snimali, na cesti su naišli na komad drveta. "To je vjerojatno iz kamiona od šumara. Ne očiste kamion kad voze trupce i onda ispadne", kaže ophodar Mate Bunjevčević. Samo ove godine predmeti na cesti skrivili su čak 232 nesreće.
"Prije dva tjedna je u smjeru Zagreba iz vozila je ispao ispušni lonac. Reagirali smo brzo, za pet minuta, ali bila je velika količina vozila i gust promet tako da ga nismo mogli ukloniti brzo i onda je na njega naletio automobil i razbio korito od motora, karter, iscurilo je ulje", priča Rajković. "Može se zabiti u gumu i evo problema ili nesreće", kaže Bunjevčević.
Umor je jedan od najčešćih uzroka prometnih nesreća
Svaki vozač kamiona, prema zakonu, mora uzeti minimalno 15 minuta pauze nakon četiri i pol sata vožnje. Vozaču na kojeg su naletjeli novinari Potrage s ophodarima to je vrijeme isteklo, a drugo odmorište bilo je predaleko. Pa se zaustavio na zaustavnoj traci, iako ona tome ne služi.
Umor je jedan od najčešćih uzroka prometnih nesreća. Ove godine na svim autocestama kojima upravlja HAC poginulo je 16 osoba. "Ljudi se vrlo često precijene u prometu i onda se to tako dogodi. Na svu sreću, ove godine na ovom području još nije bilo smrtno stradalih", kaže liječnica Karla Mirčevski.
Karla, Miroslav i Drago jedna su od ekipa hitne pomoći koje tijekom sezone dežuraju uz dionicu kod Brinja. Iako vole svoj posao, ljudi ih, kažu nam, znaju zvati i kad ne bi trebali. "Nazovu i kažu da su dehidrirani pa stanu sa strane. To je nama zapravo gubitak vremena. Možda smo negdje na nekoj drugoj strani potrebniji. Zovu nas zbog nekih čistih nebuloza koje nemaju veze s nama, koje bi trebali sami znati riješiti", kaže medicinski tehničar Miroslav Škrtić.
A često dok spašavaju tuđi život, moraju paziti i na vlastiti. "Je li me strah? Pa s vremenom se čovjek navikne. Na početku me bilo malo strah jer nikad ne znaš hoće li tebe netko udariti ili, ne daj Bože, da ti nekog udariš. Ipak se mi vozimo pri velikim brzinama", kaže Škrtić.
Što napraviti u tunelu kad se dogodi nesreća ili požar?
Koliko ponekad može biti opasno, pripovijedaju i vatrogasci, dok nam pokazuju dramatičnu snimku iz tunela Mala Kapela. "Događa se da ljudi ne znaju kako se ponašati kad naiđu u tunelu na prometnu nesreću ili požar. Na njima je samo da ugase vozilo, ostave ključeve u vozilu i samo se evakuiraju do najbližeg prolaza, odnosno izlaza u tunelu", kaže zamjenik zapovjednika vatrogasne postrojbe HAC-a Ante Brajković.
No, nerijetko vozači u takvim trenucima svojim ponašanjem dovode u opasnost sve ostale. "Imali smo situacije da smo mi bili na intervenciji na autocesti, čak i na zaustavnom traku, da su ljudi naišli, da se nisu prilagodili i da su udarili u nas koji smo bili tamo", priča Brajković.
Hitni koridor koji ovim službama omogućava da u što kraćem roku stignu do nastradalih te iste službe - usporava. "Imaju percepciju da je to nekakav događaj koji je bitan da ga oni snime, da ga oni zabilježe. Onda oni u tom trenutku usporavaju, vade mobitele, snimaju. Na taj način ugrožavaju nas na tom dijelu gdje jesmo. Ugrožavaju ljude koji su tamo ozlijeđeni, koji su unesrećeni. Jer nisu svjesni da oni u tom trenutku stvaraju nekakve prometne čepove na kojima dolazi do raznih situacija. Ljudi izbjegavaju vozila ispred sebe, oni koče iza njih tako da smo tu poprilično ugroženi zbog takvog neopreznog ponašanja korisnika autoceste", kaže Brajković.
U slučaju nesreća, interventne službe koriste se i zaustavnim trakom. No vozači se njime često služe za neke druge svrhe. "Znaju stati, netko se zna odmarati, netko stane jer razgovara na mobitel. Tim zaustavnim trakom bi se trebalo koristiti samo kad je vozilo u kvaru. Može stati i obaviti razgovor na odmorištu, negdje na čvoru, ali ne po zaustavnom traku. Jer mogu ljudi zaspati od umora pa nalete baš na to vozilo koje se zaustavilo na zaustavnom traku", objašnjava ophodar HAC-a Rajković.
Neopravdano zadržavanje na zaustavnom traku kažnjava se s 500 kuna
Neopravdano zadržavanje na zaustavnom traku kažnjava se s 500 kuna. Unatoč tome, govori Vladimir, ovakve situacije su im svakodnevica. "Jednom su se na Žutoj Lokvi Kinezi ili Korejci zaustavili na zaustavnom traku i radili selfije. Rekao sam im da nastave dalje s putovanjem. Prvo su se poslikali pa su me poslušali", kaže Rajković.
Vladimir je od početka ljetne sezone prešao oko sedam i pol tisuća kilometara. Točnije, u samo dva mjeseca proputovao je udaljenost od Zagreba do Pekinga. Ponekad riskirati život da spasi tuđi, govori nam skromno, sasvim je normalna stvar. Kaže da ga nije strah jer se u 15-ak godina već naviknuo na takve situacije i zna da mora paziti. No ne paze pojedini vozači - ni u prometu, ni na odmaralištu.
Jednom prilikom sam čistio odmorište Brinje i našao sam na onom stupu od rasvjete mobitel. Išli smo u Otočac i u međuvremenu taj je vlasnik zvao na mobitel. Potom smo se sreli na Žutoj Lokvi i ja sam mu vratio mobitel. Zahvalio je, popili smo kavu i nastavili svatko svojim putem", priča Rajković.
Vraćali su ophodari HAC-a i novčanike pune novca, defibrilatorima vraćali ljude u život, pomagali vozačima mijenjati gume, nosili gorivo onima koji bi ostali bez njega... Doslovno, što god vam se dogodi na autocesti - oni su tu da vam pomognu.
