Prije deset godina sudskim su putem izbacili studente i studentsku polikliniku i preuzeli golemu zgradu na Trgu žrtava fašizma. Čak osam i pol tisuća četvornih metara prostora na jednom od najljepših zagrebačkih trgova - i dan danas ta zgrada zjapi prazna.
"Što je 10 godina u životu Akademije koja živi od 1881.? Ništa, ništa, ništa!", rekao je predsjednik HAZU-a Velimir Neidhardt.
Srčano je branio predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti boje te ustanove kada smo pitali zašto je punih deset godina neuseljena zgrada u njihovu vlasništvu.
"Ne propada! Ona je status quo, ona je već propala kad smo je preuzeli, konstrukcija nije propala", rekao je Neidhardt.
Velimiru Neidhardtu, jednom od vodećih hrvatskih arhitekata i urbanista treba vjerovati kada kaže da zgrada nije propala. No, nismo dobili dozvolu za ulazak - zbog sigurnosnih razloga.
"Nešto se može dogoditi i mi ne dopuštamo nikome da uđe. Da ne plaćamo odštetu jer smo mi odgovorni za sve. Mi plaćamo osiguranje koje košta pola milijuna godišnje, da to štiti, da mi ne bismo veću sumu morali plaćati ako bi se nekom nešto dogodilo", rekao je Neidhardt.
Na krovu naraslo - drvo!
Zgrada je prazna dovoljno dugo da na njezinu krovištu naraste - drvo. Sa svojih osam i pol tisuća četvornih metara prostire se cijelim južnim obodom Trga žrtava fašizma. Mlađe generacije o njoj ne znaju puno. Što je bilo u zgradi sjećaju se oni u zlatnim godinama.
"Prvo je bio zatvor pa studentski dom i poliklinika u prizemlju... Sada nemam pojma, ja mislim da je još dio studentskog doma, a dio je izgleda prazan", odgovorio je anonimni sudionik ankete.
Dvadesete su godine dvadesetog stoljeća i moderni se Zagreb gradi. Ovaj, nazvan ''Trg N'', nasto je na istočnom ulazu u tadašnji ''Novi Zagreb''. Niču raskošne stambeno-poslovne najamne zgrade, autori su im znameniti arhitekti, a investitori banke, štedionice i zaklade. Gradski oci darovnim ugovorom Akademiji daju prazno zemljište na južnoj strani Trga N i 1933. dovršava se stambeno-poslovna zgrada Južnoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
"Da bi se iz najma stanova financirala aktivnost Akademije, u ono vrijeme južnoslavenske, ona je bila izgrađena kao element s kojom ćemo financirati aktivnosti, i to se događalo", rekao je Neidhardt.
Akademija je zamislila da će u prizemlju i na prvom katu biti
poslovni prostori, a na ostalim katovima biti trosobni i
četverosobni stanovi koji će se iznajmljivati. Traže od
arhitekata da projektiraju i dvorišni trg. Prije više od 80
godina akademici su bili, čini se, puno poduzetniji od svojih
nasljednika. Tada su morali smisliti kako će se financirati, a
danas su na proračunu.
"Prije 80 godina gdje su bili, a gdje smo mi, to je bila slobodna
ekonomija kad govorimo. Tamo se investiralo normalno, to je bio
sistem djelovanja Akademije kad govorimo o trgu", rekao je
Neidhardt.
Od Doma likovnih umjetnosti, preko džamije i studentskog doma
Sredinom tridesetih počinje gradnja Doma likovnih umjetnosti. Godine 1941. Pavelić odlučuje da se zgrada prenamijeni u džamiju. Iste godine zgrada Akademije postaje zatvor Ustaške nadzorne službe pa Gestapa. Bila je početno mjesto deportacije onih koji su smetali ustaškom režimu. Nakon Drugoga svjetskog rata Akademiji se zgrada oduzima i pedesetih pretvara u - Studentski dom.
"Kroz taj period je oteto. Oteto!", rekao je Neidhardt.
Godinama je zgradom upravljao Studentski centar, nisu ju obnavljali jer, pisalo se, nisu vlasnici. Prije deset godina zakonski vlasnik - HAZU - sudskim putem vraća zgradu, izbacuje studente i Studentsku polikliniku.
"Nebriga gospode iz Akademije", rekao je stanar Željko.
Željko se u ovu zgradu uselio '58., kad je imao 6 godina. Jedan je od rijetkih stanara u nekoliko stanova u kojem se još žilavo drže nekadašnji stanari. Na sudovima se spore s Akademijom za stambene kvadrate. Ipak, nije im ugodno živjeti u zgradi duhova.
"Gdje nema života u zgradi, zgrada umire. Zgrada je kao živo biće, umire kad se ništa ne događa", rekao je Željko.
Što sa zgradom?
"Pa, gledajte, ja mislim da je sigurno nedopustivo da to bude ništa i ruina, nešto s tim treba poduzeti. Ja nisam dovoljno stručan da bih mogao imati neki prijedlog u vezi s tim, ali imamo arhitekte u Akademiji koji bi mogli znati što se s tom zgradom može napraviti.", rekao je akademik Vlatko Silobričić.
Akademik Vlatko Silobričić često je u kontri prema vodstvu HAZU-a u krupnijim pitanjima nego što je ovo, ali dodaje:
"Najgora je mogućnost da se sa zgradom ne radi ništa jer
onda je sasvim sigurno da će ona propasti", rekao je
Silobričić.
Nije da Akademija nije pokušavala.
"Nikako da nađemo dogovor. Postojale su cijelo vrijeme težnje da
će ipak Ministarstvo znanosti ovamo doći", rekao je Neidhardt.
Velik broj ponuda
Nudili su da u te prostore uđe Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Još se prije deset godina to Ministarstvo našlo na udaru kritika jer se preselilo u privatne prostore čiji su najam privatniku plaćali 11 milijuna kuna godišnje. No, Ministarstvo znanosti je sve do kraja ove godine produljivalo ugovor s privatnom tvrtkom, a Ministarstvo državne imovine sve odobravalo.
"U međuvremenu smo bombardirani ponudama, mislim 30-ak ponuda, od vrhunskih hotela, ne želim nabrajati zemlje, lance koje bi željele doći ovamo", rekao je Neidhardt.
U međuvremenu su na Akademijinu adresu stizale ponude i zgradu obilazili vlasnici šoping-centara i hotela. Obilazio je nekretninu svojedobno i Tomislav Horvatinčić i brojni drugi. Stizali su i drugačiji prijedlozi. Marina Pavković, ekonomistica s doktoratom iz arhitekture, predložila je da se Akademija jače uključi o osmišljavanje nekretnine koja zjapi prazna.
"Smatrala sam da HAZU iako nije investitor, jest vlasnik koji je može primjereno staviti u funkciju; da je trend Europe da ima sve više visokoobrazovanih ljudi treće dobi i još će ih biti više. Predlagala sam da se Akademijina zgrada pretvori u jedan specifičan umirovljenički dom akademske znanosti gdje će imati skrb koja će ostati rasadnik znanstvene akademske zajednice. U kojem će oni moći biti znanstveno potentni u starosti", rekla je stručnjakinja za strateško planiranje Marina Pavković.
"Ne možemo mi biti pokretač, mi cijelo vrijeme govorimo dajte, uđite unutra, preuzmite, što bismo mi trebali? ", rekao je Neidhardt.
Otvorili su vrata zainteresiranima. Akademija je raspisala novi
natječaj za iskazivanje interesa u kojem zgradu nude u
dugogodišnji zakup.
"Akademija se nije izgradila u tržišne svrhe i ako pomišljaju na
komercijalizaciju, da će ju dati tržištu, na to nemaju
pravo, oni su dužni sačuvati sve svoje nekretnine za društvenu
znanost, kupiti znanje ako ga nemaju i na tom prostoru napraviti
vrhunski proizvod koji treba ovom društvu", rekla je Pavković.
Tko će pokrenuti projekt?
U Akademiji, u kojoj nam po definiciji sjede najmudrije
glave iz zemlje koje za svoj rad dobivaju 70 milijuna
kuna godišnje, misle da oni ne mogu biti ti koji će pokrenuti
projekt.
"U društveni standard privatni investitor neće ići, kako ćete ih
natjerati? Vi govorite o stanovima? To je tema države,
to nijedan privatni investitor neće jer ne može na tome
zaraditi", rekao je Neidhardt.
Akademiji mnogi kritičari zamjeraju da ne progovara o bitnim pitanjima u društvu. Govore to i oni izvan tog elitnog kruga, ali i članovi.
"Ja mislim da bi trebala biti puno glasnija. Ona je vrhunska znanstvena i umjetnička ustanova u Hrvatskoj, onda vrhunska znanstvena i umjetnička ustanova u Hrvatskoj mora nešto reći o stanju u znanosti i umjetnosti i o svemu što se u društvu bar u tim djelatnostima događa, ako ne i više", rekao je Silobrčić.
"Akademija se pretvorila u pompozni mastodont koji je kroničar zbivanja. Sve je na razini dvorskih zbivanja u kojima se kroničarski bilježi, a ne sudjeluje. Nevjerojatno je 160 godina razlike, preko stoljeće i pol gdje zaostaju za bardovima Akademije", rekla je Pavković.
"Onda je apsolutno nedopustivo da taj dio apsolutno ništa ne pridonosi rješavanju nekih društvenih problema koliko ih imamo, u to vas ne moram uvjeravati: od zdravstvenog sustava, znanstvenog sustava, školskog sustava...", rekao je Silobrčić.
Zamjera se u tom paketu Akademiji da se više brine o svojim nekretninama nego o društvu. Kada je riječ o ovoj – ona je zasad mrtvi kapital i kapitalno mrtvilo.
Što će biti s ovom zgradom u budućnosti? Država čini se, nimalo ne razmišlja da ovdje useli neke od svojih činovnika, pa će najvjerojatnije doći privatni kapital. Ovako namjenu zgrade procjenjuje predsjednik Akademije.
"To mislim da će biti jedan vrhunski hotel, par excellance", rekao je Neidhardt.
I tako će na kraju zgrada koja je trebala biti namijenjena prosvjetarima i znanstvenicima, studentima i mladima, postati mjesto koje će zapošljavati konobare, spremačice i recepcionere. Za to stvarno treba imati viziju.
