Među tim pričama ističe se ona o prekinutom suživotu Ivice i Marice pokraj Jastrebarskog. Ali, to je priča koja je nakon Potrage dobila barem jednu svijetlu stranu - novi dom i nove prijatelje za Ivana Krlina.
Ivica dobio kuću
"Molim vas udaljite se, ništa drugo, to je moja kćer, pogrešila je...", tako smo dočekani pred kućom u kojoj je Marica Krlin živjela 32 godine. Kad je nestala bio je vruć kolovoški dan, od kojeg je prošlo gotovo sedam godina.
"Šest godina, osam mjeseci i 17 dana. Ona je bila kod mene jer joj doma nije bilo za živjeti. Tako je rekla. Rekla je: 'Ja ću kod tebe, ja više doma ne idem. Ako me istjeraš - ubit ću se. Tako mi je rekla", ispričao nam je Ivan Krlin.
Marica Krlin rođena je dva mjeseca ranije, ima blagu mentalnu retardaciju zbog čega je primala socijalnu pomoć, baš kao i Ivan, koji živi - najblaže rečeno - oskudno.
Struja mu, kaže Ivan, ionako ne treba, jer je zbog mrene potpuno slijep. Naučio se dobro snalaziti u par kvadrata, a Marica mu je bila društvo i pomoć.
"Trebalo bi mi pedeset kvadrata stiropora i jedno pedeset metara brodskog poda treće klase. Samo to, eto samo to, i Marice vrati mi se", rekao je Ivan.
Maricu smo uspjeli pronaći. Odvela ju je policija, jer je za to vrijeme smatrana nestalom, a živjela je tridesetak metara od svoje kuće, kod susjeda Ivice. Smještena je u udomiteljskoj obitelji na nepoznatoj lokaciji. Nakon nekoliko sati i puno više poziva dobili smo broj njezine udomiteljice.
U dirljivom razgovoru prisjetila se Ivice. "S njim sam mogla o svemu pričati. Bila sam njegove oči, jer sam vidjela bolje nego on", kazala nam je Marica.
Baš kao i svaki put kad smo ga posjetili, i na dan kad mu, ponukan pričom iz Potrage, jedan zagrebački poduzetnik obnavlja trošnu drvarnicu u kojoj živi bez struje i vode, potpuno slijep - prvo što Ivica pita je - uvijek je isto: "Jeste li doznali gdje je Marica, jeste bili kod nje, možda?"
"Nisam doznala gdje je, ali čula sam se s njom. Rekla je da je dobro, puno vas pozdravlja. Kaže da su joj te godine, dok je bila s vama, bile najljepše u životu", prenijela je Ivici naša reporterka.
U samo dva dana dobrovoljci jedne zagrebačke tvrtke obnovili su mu kućicu u kojoj više neće biti nesnosno hladno.
"Hvala vam puno prijatelji", kazat će Ivica.
"Prvo je bio malo utučen i žalostan, ali kako mi više puta dolazimo, on je sve sretniji i sretniji", ispričao nam je Ivan Ćosić, izvođač radova na Ivičinom domu.
Pa iako priča možda i nema kraj kakav bi Ivica želio, barem će mu zime u Čegljima odsad i bez Marice biti malo toplije...
Kazna za ilegalno odlagalište
Kao u akcijskom filmu kamere Potrage su sredinom lipnja po Zagrebu slijedile kamione koji su odvozili građevni otpad s gradilišta u središtu Zagreba. Rezultat su ekskluzivne snimke odlaganja na ilegalno odlagalište uz Savu. Na naš poziv inspekcija zaštite okoliša izišla je na teren, zabranila je radove, a odgovornima slijedi kazna do čak sedamsto tisuća kuna.
Snimili smo ilegalni odvoz građevinskog otpada iz centra Zagreba u prirodu. Na periferiju grada uz Savski nasip. Takvo odlaganje građevinskog otpada je protuzakonito.
U redakciju nam se javio čovjek kojeg ćemo za potrebe priče zvati "Ivan". "Ivan" je građevinar koji dobro poznaje zakone i propise. Rekao nam je kako ih građevinska tvrtka VDM - krši, te će nam i pokazati kako.
Odveo nas je do gradilišta u Radničkoj ulici. Tamo je u tijeku čišćenje nakon rušenja objekata. Sav građevinski otpad, tvrdio nam je "Ivan", voze na vodozaštitno područje kod Savskog nasipa.
"Otuda cijeli Zagreb pije vodu, otuda se crpi voda za grad Zagreb. A tu voze i smeće, željezo, beton, ciglu", otkriva nam "Ivan".
Inače se zbrinjavanje takve vrste otpada s gradilišta deponira na točo određen način, priča nam "Ivan" dok pratimo kamion koji odlazi s gradilišta.
"To se tamo plaća, a ako odvezete ovako nikome se ništa ne plaća."
Nakon nekoliko stotina metara naišli smo na prizor o kojem nam je "Ivan" govorio. Usred iskrčene šume kamion je iskrcao svoj teret na platou koji je, očito, napravljen isključivo za svrhu iskrcavanja građevinskog otpada. Na lokaciji ga je već čekao bager koji, očito, služi prikrivanju tragova. Naime, čim je otpad iskrcan na njega se zgrta zemlja. Odlučili smo nazvati vodočuvara Hrvatskih voda koji nadzire ovo mjesto.
"To traje već duže, ali taj kamion bi trebao dovoziti zemlju. Građevisnki otpad ne smije biti tu. Zadnji put smo tu bili jučer. Nismo vidjeli da to voze", kazali su nam iz Hrvatskih voda.
Ali mi smo sve snimili. Kada smo vozača kamiona upitali što je dovezao, odgovorio nam je: "Ništa, zrak".
Kamion je prazan, kaže, on je došao usjeći nekoliko kolaca u šumi za paradajz.
"Niste građevinski otpad iz Radničke vozili?", upitali smo ga.
"Nisam, ja vam mogu pokazati da nisam vozio. Evo vam prazan Taho listić, koji pokazuje da jučer nisam radio", odgovara nam, iako smo ga vijdeli da je vozio.
Inspektor zaštite okolišta, pak, ističe da "nije ovlašten davati izjave".
Službeni odgovor tvrtke glasio je: "Tvrtka VDM ne posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom, a otpad od rušenja odnosno cca tisuća tona neopasnog građevnog otpada je bez propisane prateće dokumentacije odvezen na lokaciju koja nije predviđena za odlaganje otpada. Inspektor zaštite okoliša je 14. lipnja 2017. zabranio odvoz građevnog otpada s lokacije dok se ne osigura predaja građevnog otpada ovlaštenoj osobi."
Znatiželje radi, nakon nekoliko dana, netom prije završetka priloga, ponovno smo obišli gradilišite u Radničkoj. Strojevi VDM-a miruju. Za nezakonito odbacivanje otpada u okoliš propisana je novčana kazna od 300 do 700 tisuća kuna.
Anđela dobila bitku
Nakon što je u Potrazi ispričala svoju nevjerojatnu priču o
gubitku kuće prije 13 godina zbog greške države
AnđelaJambreuš je napokon
ugledala svjetlo na kraju tunela. Dobila je 38 tisuća kuna uzetih
ovrhom za sudske troškove. A na novom suđenju
za odštetu, jer su suci na ostavinskoj raspravi njezina
pokojnog muža zaboravili upisati važnu stvar, očekuje dokazati da
je država pogriješila.
"Ostavljam pravo doživotnog uživanja nekretnine svojoj ženi
Anđeli Jambreuš, rođena Juren", stoji u oporuci.
"Po toj rečenici me ne može nitko izbaciti iz kuće osim dragoga
Boga", priča nam Anđela.
Unatoč zapisanom u oporuci svog drugog muža Petra, Anđela Jambreuš je iz svoje kuće - izbačena. Nakon smrti 1993. njihovoj kćeri je ostavio kuću, a ženi doživotno pravo uživanja. No, to je nakon ostavinske rasprave, sudac zaboravio napisati u rješenju o nasljeđivanju.
No, u to doba za Anđelu je to bila rutinska stvar, a ona odvjetnika nije imala pa je pogreška uočena desetak godina poslije. Potom se 2004. posvađala s kćeri, koja ju je izbacila iz kuće. Tek tada je shvatila da je ostala bez svega.
"Kako se nosim s time? Nikako. Baš nikako Jer još dan-danas ni nisam svjesna da su mi se drugi upleli u moj dobar život i rastrgali ga", ispričala nam je Anđela.
Uz borbu za goli život, Anđela se 13 godina bori sa sudovima. Tužila je državu zbog greške suca i Općinski sud u Koprivnici 2006. je presudio u njezinu korist. Trebala je dobiti 375 tisuća kuna odštete. No, Županijski i Vrhovni sud ovakav su stav odbacili. Tek je prošle godine, a nakon pet godina odlučivanja, Ustavni sud stao na Anđelinu stranu.
Ali nije to sve što je Anđela doživjela u raljama
birokracije i od neučinkovitog pravosuđa. Prije spomenute
presude Ustavnog suda, dodatno je
kažnjena.
Morala je platiti oko 85 tisuća kuna sudskih troškova pa je
skoro pet godina imala ovrhu od čak 400 na 1,400 kuna mizerne
mirovine.
"Dakle moja stranka u 23 godine od učinjene greške suda u ostavinskom postupku nije dobila niti jednu jedinu kunu temeljem nastale štete, povrh toga joj je država oduzela troškove koje su nastali u tom predmetu i n eželi ih vratiti, mada su joj, presude po kojoj su joj dosuđeni troškovi - ukinute", rekao nam je njezin odvjetnik Marijo Lovrić.
Nakon tih 13 godina - DORH tek sada razmišlja o nagodbi.
"Ništa nisam očekivao, ništa nismo ni dobili, moramo se i dalje boriti, ali imam neki dobar predosjećaj, da će ipak nešto na kraju biti pozitivno za gđu. Jambreuš. Na kraju, ja mislim da će biti", ističe odvjetnik Marijo Lovrić.
A do tada Anđeli ne preostaje ništa drugo nego boriti se za svoja prava. "Ja se dalje moram boriti za taj život, koji imam, to ste vidjeli i sami..."
Jer Anđeli J., u ovom procesu koji neodoljivo podjseća na onaj Jozefa K. iz istoimenog megadjela svjetske književnosti, nakon 13 dugih godina i ne preostaje ništa drugo.
Ekskluzivne snimke Potrage
Prvi put u Potrazi su u javnost izišle snimke vatrogasaca s
kamera smještenih na njihovim kacigama, slike termovizijskih
kamera policije te snimke nadzornih kamera prometa
na autocestama.
U našoj emisiji tako ste mogli ekskluzivno vidjeti kako je ugašen
požar u makarskom primorju, kakve sve vratolomije rade vozači na
autocestama te kako je tekla petodnevna potjera za
bjeguncem Danijelom Brnosom.
"Ne mogu to opisati, majke mi, to je dim, to je histerija, boriš se na sve strane, bura puše, baš je gadno", ispričao nam je Igor Letica, vatrogasac DVD-a Podgora.
"Bilo je naporno, bilo je strašno, bilo je blizu naših kuća, nije
mi bilo svejedno", opisuje nam Tea Čolić,
vatrogaskinja DVD-a Tučepi.
"To je u meni, jednostavno. Ja ne mogu bez vatrogasaca, ne mogu
uopće, ja ću dokle god budem mogao raditi za vatrogasce, za
ljude, pomagati ljudima", iskreno će Goran
Bušelić, zapovjednik DVD-a Tučepi.
"Policija s dugim cijevima postavila je znakove uz cestu, kanalirala promet, usmjeravala i kontrolirala svako vozilo i osobu", ispričao nam je Mateo Sardelin, novinar crne kronike Glasa Istre.
"Nisam znao što se događa, samo najjednom sam vidio da je cura na zemlji. Plakala je, čujem da su pucali na nju… Ona je digla kosu, jedno tri metka oko uha, jedan u vrat, taj dečko je imao isto u prsa i u vrat, dosta metaka, krvi nije bilo toliko puno, ali su bili prestrašeni, bila je jaka", kazao nam je očevidac Silvano.
Đurđa spašena od ovrhe
Da nije dobrih susjeda koje su nazvale Potragu 58-godišnja Đurđa Bukvašević završila bi pod ovrhama i ostala bez ono malo imovine koju ima.
Osobi s posebnim potrebama, koja je dobri duh Satnice
Đakovačke, drski
prevaranti podvalili su ugovore za mobitele koje nije željela i
nije trebala te je tako uvukli u spiralu iz koje se jedva
izvukla.
Đurđica Bukvašević. Đurđa. Naša Đurđa. Tako je zovu u Satnici Đakovačkoj. Već godinama živi sama.
"Nemam nikog svoga, da imam roditelje svoje, da im mogu svoje poteškoće kazati... Nemam nikoga, teško mi je. Još mi je i sestra otišla, ostala sam sama", priča nam Đurđa.
Đurđa ima tek nekoliko razreda osnovne škole. Dobri duh Satnice, osoba je s potrebama, ali bez dokumentacije koja to potvrđuje. Kao da neimaština u kojoj živi nije bila dovoljna, još se našla se na meti prevaranata.
Kaže, dvojica muškaraca uz pretplatnički ugovor nudili su joj i mobitele. U kući nema ni telefon, a mobitelom se ne zna služiti. Dogovorili su se da će ga oni prodati i njoj dati novac. I dali su - ukupno 800 kuna u dva navrata.
"Potpisala sam neki ugovor. Ali bolje da nisam. Ne mogu se
sjetiti što je bilo u ugovoru. I još su rekli da kad ja dobijem
to, kad je meni to sve stizalo, da sve bacim u
smeće.
Ne znam zašto su mi to rekli. Još ja njima kažem: ja ću s
njima sigurno imati problema. Kažu: nećete imati probleme. I sad
je došlo da ja s njima imam problem. Otišla sam s tim računima u
Općinu. Rekla sam: vi ako možete, pomognite."
I pomogli su. Posebno pročelnica Općine Božana Kovačić u kojoj je Đurđa nakon smrti sestre pronašla i prijateljicu.
"Samo je donijela kovertu da vidim što ima unutra. Kad smo otvorili, to je bila opomena. Ja sam bila zbunjena kad sam to vidjela. Vidjela sam da se radi o nekakvom računu za mobitel. Đurđa nema ni fiksni telefon, a kamoli mobitel", prisjeća se Božana Kovačić, pročelnica u Općini Satnica Đakovačka.
Đurđica je potpisala dva ugovora s Vipom i dva s HT-om. Pokušali smo nazvati te brojeve, ali niti jedan od njih se ne koristi. Božana tvrdi, Đurđa je prevarena, dovedena je u zabludu.
"I sve smo to prijavili policiji. Tražili smo od policije da se ustanovi je li Đurđa zapravo bila u HT-u u Đakovu ili ne. Jer, meni je nevjerojatno, da osoba koja se ne može brinuti sama o sebi da to učini. Meni je nevjerojatno da ako je Đurđa došla u neku trgovinu, pa makar i u prisustvu neke druge osobe. Đurđa ne zna što je mobitel. Ona se zna potpisati. Ona ne zna ni čitati", ispričala nam je Božana Kovačić iz Općine Satnica Đakovačka.
Nakon što je Božana pisala telekomunikacijskim kućama i tvrtki Significo čiji su agenti sklopili ugovore, priznali su pogrešku, rekli da su otpustili odgovornog djelatnika, a Đurđi darovali 200 kuna i dali obećanje.
"Nama je rečeno da će se ugovori stornirati. Ne raskinuti, nego stornirati", ističe Božana Kovačić iz Općine Satnica Đakovačka.
No, kad su mislili da je sve gotovo i kad im je laknulo, stigla je ovrha. Božana kaže tada je stala pred zid. Više nije mogla.
"Smatram da je prevarena, prevarena je 100 posto. "Krenuli smo zvati obje telekomunikacijske kuće. Provjerili su stanje i obavijestili nas da su sve stornirali još ranije i da Đurđa nema razloga za brigu."
Ona nema nikoga i da se o njoj ne brinu mještani, posebno žene iz općine, bila bi zaboravljena.
Ali, žene iz sela ne dopuštaju da Đurđa bude sama. Kad god stignu, dolaze s najpotrebnijim stvarima.
Đurđa je zadovoljna sa svime što dobije. "Ja sam sa svime zadovoljna. Moja je majka bila zadovoljna. I tako sam ja zadovoljna. Sa svime. Sretna sam. Ja sam uvijek sretna kad netko dođe."
Uvijek se ona raduje kad netko dođe. Kaže: joj hvala Bogu, ma gdje si, nema te cijeli tjedan", prepričavaju nam dobri ljudi koji joj pomažu.
U svojoj neimaštini, Đurđa je bogata ljudima koji stoje uz nju. Ljudima koji su za nju vodili pravnu bitku, samo da ne ostane gladna.
Uskoro nove priče
Bilo je to samo dio priča Potrage, koje su promijenile živote onih koji su u njima bili.
S novim pričama vraćamo se krajem kolovoza, a tjedni pregled Potrage možete pogledati u nedjelju u 17 sati.
