Iz godine u godinu broj stanovnika na Zemlji rapidno raste, prirodnih resursa sve je manje, pa znanstvenici diljem svijeta ubrzano traže nove odgovore na jedno od najosnovnijih pitanja – kako prehraniti milijarde? Da meso iz laboratorija više nije znanstvena fantastika – Dariju Todoroviću otkrili su Izraelci koji uskoro namjeravaju prodavati tako uzgojene goveđe odreske. Urbane farme u betonskim neboderima – već su stigle i u Hrvatsku, a domaće tvrtke ozbiljno rade i na moduliranju kukaca da što više odgovaraju našoj ishrani.
Svijet u kojem živimo sve se brže mijenja, način na koji živimo uskoro više neće biti održiv. Helga Medić s Prehrambeno – biotehnološkog fakulteta objašnjava nam i potkrjepljuje brojkama situaciju zbog koje smo krenuli raditi ovu priču.
"Ako će ovim tempom rasti proizvodnja mesa, doći će do toga da će preko 90 posto svjetskih obradivih površina morati proizvoditi hranu za životinje... Da se prehrani svjetsko stanovništvo… S nekih 50 milijuna tona 50-ih godina prošlog stoljeća to je naraslo na današnjih 300 milijuna tona. S ovakvom proizvodnjom, ako će se ona udeseterostručiti, mi ćemo iscrpiti prirodu i to više nije održivo", kazala je Helga Medić, profesorica na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Kada stiže prvo meso iz laboratorija?
Postoji alternativa.
"A prva bi bila proizvodnja mesa u laboratoriju. Znanstvenici već rade zadnjih dvadesetak godina na tome i prvo meso, komercijalno dostupno, se očekuje 2023. u Europskoj uniji", kazala je Medić.
Jedan od najnaprednijih takvih pogona na svijetu nalazi se u
Izraelu. Aleph Farms nije ni farma ni klaonica, već laboratorij
koji uspijeva proizvesti meso iz matičnih stanica uzetih iz
krave. Yoava Reislera pitamo koje su najveće
dobrobiti uzgajanja mesa u laboratoriju.
"Zato što se laboratorijski uzgojeno meso dobiva iz jedne jedine
stanice. Iz jednog kvalitetnog uzorka možete nahraniti cijeli
svijet vrlo učinkovito jer koristite manje resursa. To ne
uključuje klanje životinja i cijeli svijet možete nahraniti
jednim uzorkom stanice", kazao je Yoav Reisler, Aleph
Farms.
Smatraju kako je takav uzgoj mesa budućnost jer umjesto dvije
godine koliko za to treba kravi, u laboratoriju odrezak naraste
za 3 do 4 tjedna. Ne koriste antibiotike jer bakterije ne mogu
ući u uzorke. Radnici ne diraju hranu, pa se ona ne može
kontaminirati, a uzorci dolaze od najzdravijih životinja. Zasad
većini ljudi takvo meso djeluje umjetno i odbojno, ali i to bi se
s vremenom trebalo promijeniti.
"To su prirodne stanice životinjske, samo što nisu rasle na
životinji, nego ih je netko uzgojio u petrijevoj zdjelici u
laboratoriju. To nije genetski modificirana hrana i u njoj nema
ništa umjetno, već jednostavno raste izvan životinjskog
organizma", kazala je Medić.
Prije dvije godine proizvodnja jednog malog odreska koštala ih je 50 dolara, no kažu kako uspješno dižu isplativost. I uspjeli su napraviti to da meso ne izgleda kao mljeveni pripravak kao kod drugih tvrtki koje se bave in vitro uzgojem. Troše puno manje vode i proizvode manje stakleničkih plinova nego kod klasičnog uzgoja.
Potrošnja mesa se utrostručila
Takva rješenja su važna jer u posljednjih pedeset godina svjetska
populacija narasla je dvostruko, ali potrošnja mesa je buknula
tri puta. Prema procjenama Svjetskog ekonomskog foruma, ljudi na
godinu ubiju više od 50 milijardi pilića, 1,5 milijardi svinja,
500 milijuna ovaca i janjadi i više od 300 milijuna goveda. U
svijetu se upravo sad događaju velike promjene. Prošlog je tjedna
Singapur dopustio prodaju pilećih medaljona od mesa proizvedenog
u laboratoriju. Mesa proizvedenog iz stanica kokošjeg pera, a ta
ista kokoš slobodno šeta dok ljudi jedu meso dobiveno od nje. U
razvijenom svijetu traje utrka - tko će biti među prvim velikim
igračima u posve novoj grani industrije koja bi već idućeg
desetljeća mogla vrijediti više od 140 milijardi dolara.
"Prije nekoliko tjedana najavili smo izlazak našeg prvog
proizvoda, tanko rezanog goveđeg odreska. Od prosinca 2019. kad
smo ušli u povijest izbacivši prvi proizvod od uzgojenog mesa,
povećali smo dimenzije odrezaka, popravili smo njegova
nutritivna, okusna i kulinarska svojstva i stigli do točke u
kojoj smo zadovoljni time koliko je odrezak blizu onome dobivenom
klanjem životinja", kazao je Reisler.
No, zna se ipak što je meso na koje su ljudi naviknuli i koje
toliko vole. Tajna je u tome da se ne sastoji samo od mišića, već
i vezivnog tkiva i intermuskularne masnoće koja se u laboratoriju
zasad ne može dobiti. Po odgovor što odrezak čini tako posebnim
otišao sam kod čovjeka kojega nazivaju hrvatskim kraljem
mesa.
"Teško da će se moći ta slast umjetno napraviti baš zbog toga jer
oni sad mogu napraviti mišićno tkivo, ali ne mogu još uvijek
utkati i masnoću i ne mogu kopirati način ishrane iz koje vrste
hrane je potekla ta masnoća i iz koje vrste hrane je potekao taj
okus u mesu. To ne mogu reproducirati. Ovdje imate u jednom
odresku pet vrsta mišića i to oni trenutno ne mogu i ne znam
koliko će trebati godina istraživanja i rada da se to može
kopirati da vi u jednom odresku dobijete pet različitih
struktura, pet različitih tvrdoća i okusa", kazao
je Tihomir Smoljanec, vlasnik trgovina Meat
The King.
Kad se vidi, pomiriše i proba nešto takvo, jasno je zašto ljudi
toliko vole meso. No, i njegova će se konzumacija u budućnosti
vjerojatno morati smanjiti. Ali promjene ne očekuju samo
proizvodnju mesa. Urbane farme već su okupirale neke nebodere u
Hrvatskoj, a uskoro bi na policama trgovina mogli biti i
proizvodi od kukaca.
