Prije dvije i pol godine iz Afganistana su krenuli prema Engleskoj. No, 15-eročlana obitelj Hosseini zaglavila je u srpskim izbjegličkim logorima i čak četiri puta pokušala iz Srbije prijeći u Hrvatsku. 21. studenog prošle godine na pruzi kod Šida ostali su bez svoje šestogodišnje kćeri Madine. A kao da to nije bilo dovoljno, hrvatska policija više od dva mjeseca ih je držala u pritvoru unatoč odluci suda u Strazburu.
Prije mjesec i pol prvi put smo pokušali ući u MUP-ov centar u Tovarniku, a toliko i tražimo razgovor s obitelji s kojom smo bili u kontaktu sms-ovima. Nakon što su u ponedjeljak premješteni u prihvatilište otvorenog tipa u Kutini o svojoj agoniji su progovorili za Potragu.
Nedavno je navršila 18 godina. Njezine tinejdžerske dane obilježile su strahote izbjegličkog života.
“U dvije godine, previše je to vremena. Nismo išli u školu, moja braća i sestre su sve veći, ali nisu išli u školu, nema obrazovanja za njih. Cijelo vrijeme su u opasnosti, to toliko utječe na djecu, provoditi noći u šumi. Jako je teško živjeti u stalnom strahu od policije”, kazala je Nilab Hosseini, Madinina sestra.
Afganistan, pa planine, ceste i šume Pakistana, Irana, Turske, Bugarske, Srbije. No, najgore ih je tek čekalo - u Hrvatskoj.
“Znate, cijeli put je bio težak, ali kao što znate, izgubila sam sestru, Madinu. To je nešto što nikada nećemo zaboraviti. To je najgori trenutak našeg života. Bili smo u Afganistanu, tamo je bio rat, bila je tako loša situacija, ali nisam izgubila nikog od obitelji, bili smo dobro. Došli smo u Europu da bi imali bolji život, bolju budućnost, za Madinu, za svu moju braću i sestre, ali kad smo došli ovdje izgubila sam sestru. Ovdje sam izgubila sestru, a nema rata, ničega. Policija je ostavila moju sestru na pruzi. Policija je ubila moju sestru”, rekla je Nilab.
Madinina sestra preko noći je odrasla. Ona jedina u obitelji govori engleski. Ona im je jedina veza s nama. S ljudima u zemlji u kojoj ih je nakon pogibije šestogodišnje kćeri i sestre, policija odvela u pritvor.
“Bila su vrata s malim prozorčićem, i tu su nas prvo zaključali na 24 sata. Policija je vikala na nas, nekoliko puta su upotrijebili jako ružne izraze za nas, vikali su na moju braću i sestre. Govorila sam im da sam izgubila sestru ovdje i da su moji majka i otac, moja braća i sestre, da smo svi jako tužni zbog toga, da nismo dobro, a drže nas ovdje. Pitala sam ih: "zašto nas držite ovdje, iz kojeg razloga nas držite?" Ali, nitko nam ništa nije rekao”, kazala je Nilab.
Slučaj obitelji pojkojne MadineHosseini pratimo već mjesecima. U ponedjeljak su iz detencije u Tovarniku premješteni u prihvatilište za tražitelje azila otvorenog tipa u Kutini, te nam je nakon tjedana inzistiranja konačno omogućen razgovor s njima.
“Od jučer smo ovdje, došli smo u slobodni kamp, prije smo bili u zatvoru, tamo smo bili tužni, sada smo slobodniji, nismo više pod strogim nadzorom policije”, rekla je Muslima Hosseini, Madinina majka.
Potraga je tjednima od policije tražila odgovor zašto u pritvoru drže obitelj s desetoro maloljetne djece, kad drugi odgovor na azil čekaju u prihvatilištima otvorenog tipa. S Madininom sestrom bili smo u kontaktu porukama, koje su zvučale zabrinjavajuće.
“Ovo nije kao zatvor, ovo jest zatvor. Policija je svugdje, 24 sata, a mi smo zaključani. Nalazimo se u dvije, ne, tri sobe, svaka je zaključana. Ne možemo se viđati osim za ručkom i večerom”, kazala je Nilab, 03.4 2018.
Bila je to poruka koju je iz Prihvatilišta za strance u Tovarniku u javnost poslala tada sedamnaestogodišnja djevojka iz Afganistana, sestra šestogodišnje djevojčice Madine poginule pod nejasnim okolnostima na pruzi u Šidu, prije pet mjeseci. U pokušaju da se i sami uvjerimo zašto ih drže u Tovarniku pridružila nam se aktivistkinja iz Centra za mirovne studije.
Obitelj Hosseini u Tovarniku je bila više od dva mjeseca. Objašnjenje MUP-a je da se morao utvrditi njihov identitet. S roditeljima je zatvoreno bilo i desetoro male djece, koju je policija, osim u vrijeme obroka, držala zaključane u odvojenim sobama.
“Zidovi su bili visoki, bili su grubi prema nama, zatvorili su nas u zatvor. Zaključavali su vrata za nama. Mi nikad nismo bili u zatvoru u životu, to nam je bio veliki šok. Bili su jako grubi”, rekla je Muslima Hosseini.
Prepričava nam svoje iskustvo Muslima Hosseini. To je uslijedilo nakon što su uspjeli prijeći hrvatsku granicu. No, to im nije bilo prvi put. Pri prethodnom pokušaju dogodila se tragedija. Na pruzi je poginula njezina šestogodišnja kćer. Za njezinu smrt Muslima krivi hrvatsku policiju.
“Da nas nisu deportirali, moja kćer ne bi bila mrtva. Ne bi bila mučenica. Mene su deportirali, vratili su me nazad, poslali su me na cestu i tamo ju je pregazio vlak. Pa kako nisu krivi, kad je tamo umrla”, kazala je Muslima.
Okolnosti pogibije Madine Houssini još uvijek nisu rasvjetljene. Nakon njezine smrti obitelj je stupila u kontakt s nekoliko nevladinih organizacija koje su im ponudile pomoć. Omogućile su im vezu s odvjetnicima koji su s obiteljskom punomoći digli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja iz MUP-a zbog pogibije njihove kćeri.
“Dobili smo obavijest od MUP-a da oni ne prihvaćaju punomoć koji je nama dala stranka kao odvjetnicima i da nam onemogućuju pristup upravnom postupku, što je za nas bilo veliko iznenđenje”, rekla je Sanja Bezbradica-Jelavić, odvjetnica, 20.4.2018.
Istovremeno, Madinina sestra, tada zatvorena s obitelji u Tovarniku priča svoju stranu priče.
“Svašta su govorili, najčešće, promijenite odvjetnika, promjenite odvjetnika. Ali, mi smo vjerovali Sanji. Svi su to govorili, promijenite odvjetnika, ona nije dobra. Policija je govorila da je Sanja lažljivica i da nije naša odvjetnica. Prvo su nam rekli da ona nije iz Hrvatske, već iz Srbije i da želi da potpišemo neke papire za Srbiju, koji nemaju veze sa slučajem moje sestre. Jednom su tražili da potpišemo neke papire jer neki odvjetnici žele krivotvoriti potpis moje majke da bi ga iskoristili na krivi način. Prvi put smo potpisali, ali drugi put, imala sam sreću da sam mogla nazvati Sanju i da razumijem sve”, rekla je Nilab.
U tom trenutku MUP obavlja informativne razgovore s odvjetnicima i aktivistima obrazlažući to sumnjom na krivotvorenje punomoći za zastupanje obitelji Houssini.
“Dakle, dobili smo očitovanje CMS-a koji su nam potvrdili da je punomoć potpisana u prisutnosti pet svjedoka uključujući i službenog prevoditelja koji je obitelji objasnio za koje svrhe se daje punomoć”, kazao je Ivo Jelavić, odvjetnik, 20.4.2018.
I ostali svjedoci su nam potvrdili odvjetnikove riječi.
“Apsolutno jamčim da je punomoć pravovaljana, da su punomoći potpisane, vidjela sam svojim očima kao i ostalih pet ljudi koje se tamo nalazilo”, rekla je Tatjana Tadić, Udruga Are you syirous, 20.4.2018.
“Dobila sam poziv od policije jučer navečer, ja sam pravnica CMS-a, došli su mi na vrata mog obiteljskog doma, trebala bih danas otići na obavijesni razgovor. Nisu mi niša rekli, ali iz samog poziva može se iščitati da se radi o kaznenom djelu krivotvorenja javnih isprava”, rekla je Vanja Bakalović, Centar za mirovne studije Zagreb, 20.4.2018.
Iz MUP-a nakon tjedana dogovaranja nismo dobili ni odgovor ni osobu za osobu za razgovor. Tijekom perioda u kojem je obitelj bila zatvorena Europski sud za ljudska prava uputio je četiri privremene mjere kako bi se obitelj s djecom preselila u humanije uvjete. Prije nego što će obitelj Houssini biti puštena iz Tovarnika, DORH je odbacio optužbe obitelji na račun krivnje policije u slučaju pogibije djevojčice Madine.
“Kad sam dolazio u Europu čuo sam da ovdje nema laganja i prevare, nadao sam se da više poštenja. Ne bih nikada pomislio da će Madina biti mučenica. Želio bih da se krivac javi, očekujem da bude častan i prizna pred svijetom”, kazao je Madinin otac.
“Bilo nam je jako teško, ona je bila šestogodišnje dijete, zdravo, pametno, bili smo ludi za njom. Sada smo tužni zbog svega, razboljeli smo se od toga”, rekla je Madinina majka.
Obitelj Houssini platila je ulazak u našu zemlju životom svoje kćeri. Četiri pokušaja s tragičnim posljedicama trebala su im da ostvare zakonsko pravo traženja međunarodne zaštite.
“Na sve upite koje smo i mi i druge organizacije civilnog društva i vi kao novinari postavljali, policija tvrdi da oni ne rade push-backove, nego tzv. odvraćanje, policija se pozicionira na graničnu crtu i izbjeglice se okrenu i odu. No, ono što svjedoci govore opovrgavaju tu praksu”, rekla je Lea Horvat, Centar za mirovne studije Zagreb, 20.4. 2018.
Redom tvrde da im policija uskraćuje pravo da traže azil nerijetko grubo postupajući i vraćajući ih nazad na silu. Obitelj Houssini mislila je da će kod nas naći zaštitu od talibana.
“U Afganistanu unatrag 45 godina traje rat, nepravda, teror, vladaju talibani, ISIL, vlada teror. Nema škole, nema mira, ne možete zamisliti da ne smijete nigdje prošetati. Radio sam za vrijeme vladavine Karzai-a, za vrijeme njegove vlade sam radio za Amerikance”, kazao je Madinin otac.
Zbog posla kod Amerikanaca na meti je talibana kaže. Europu je doživljavao kao spas.
“Nisam očekivao da će policija u Europi biti tako gruba, nisam očekivao da će moja kćer biti mučenica. Nisam očekivao takvu brutalnost policije. Nisam očekivao da će moja kćer Madina biti mučenica i da će moja obitelj biti strpana u zatvor”, rekao je Madinin otac.
Ova obitelj emocionalno je shrvana. Potreban im je mjesto na kojem mogu pronaći mir. Koje će to mjesto biti, sad im je više potpuno svejedeno.
“Da mi daju cijelu Europu, da mi daju bilo koju zemlju, ništa mi to neće značiti, to mi neće vratiti kćer. Da mi daju cijelu Europu, ne mogu zaboraviti svoju kćer”, kazala je Madinina majka.
“Kad smo došli iz Afganistaan, kad je moja sestra Madina bila živa, htjeli smo u Njemačku ili Englesku, London. No, kako smo na pola puta izgubili moju sestru, završili smo ovdje u Hrvatskoj, tražili smo azil, ne možemo više. Majka mi je govorila: "Izgubila sam kćer zbog hrvatske policije, ako odemo tamo, poštovat će nas, biti dobri prema nama", rekla je Nilab.
Umjesto toga dočekao ih je zatvor. Međutim, Madinina majka se još uvijek nada. Prihvatilište u Kutini bolje je od zatvora i zahvalna je na tome.
“Mi smo došli ovamo, pustili su nas iz zatvora. Sada ovdje, na slobodi nitko nam ne kaže ništa, kuda treba ići ili ne ići. Djeca su nemirna, ali sad nema puno problema, sretna sam što sam došla ovdje”, kazala je Madinina majka.
U međuvremenu politika prema izbjeglicama širom Europe se zaoštrava. U očekivanju novog vala najavljuje se vojna spremnost da ih se zaustavi, a pokušaji integracije i dalje su zanemarivi. Osamnaestogodišnjakinja iz ove obitelji želi biti pilotkinja, kako bi mogla letjeti. Iznad šuma, planina i granica, kaže.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
