Samohrana majka Kristina dva mjeseca prije potresa kupila je kuću za sebe i dvoje mališana. Ostala je bez svega. Ima donatore koji su spremni izgraditi im novu, no 10 mjeseci od potresa i dalje čeka da se ukloni stara i oštećena.
Da maknu dvokatnicu koja se naslonila na čemprese - čeka i Damjan koji sa suprugom i kćeri u invalidskim kolicima živi u kontejneru. Devedesetogodišnjoj Danici i njezinoj kćeri donatori su poklonili građu, ali majstori su loše odradili posao, pa sad sve treba ispočetka, a ostali su i bez toplog obroka...
Strah ih je da će zima sve njihove probleme još dodatno pojačati.
Ljubica Šušnjar iz naselja Gornji Šušnjar pokazala je ekipi RTL-ove Potrage peć u dvorištu gdje iskuhava rublje: "Iskuham u ovoj šerpi ove sitnice, a ove krupne kad imam šlifere to odnesem tu kod jedne žene pa ona u vešmašini pere. Evo sad sam to ja to nemerem imat ja to moram prokuhat. Ja sam to u tome prokuham u toj šerpi ove sitnice, ugrijem vodu i fino operem tamo i imam ovu peglu."
Kristina Grdić iz Siska pokazala je svoj dom, kontejner.
"Ovo je naš skromni dom. Ovo je naša i spavaonica i kuhinja i
špajza, smočnica. Tu držimo namirnice, snalazimo se, imamo malo
prostora pa eto sve nekako smo nastojali posložiti. Ovo je moj
ured, radni prostor, ovdje radim apsolutno sve."
Mira i Danica Kukolača iz
naselja Bijele Vode kaže kako više nemaju ni toplog obroka.
"Dok je lijepo vrijeme izdržljivo je, ali kad dođe snijeg i kad
dođu kiše pa ljudi ne budu mogli iz kontejnera izaći onda će biti
problem, to će biti problem. Jer sada se ljudi kreću. Netko
pripremi drva, neko pripremi ovo, neko nešto radi, poljski su
radovi još u tijeku, ali kad dođe zima i kad niko nas ne bude
obilazio onda će to biti problem. Jer mi i psihički pucamo, ja
još uvijek nisam svjestan šta se tu desilo", kaže Damjan
Gvojić iz naselja Luščani.
Ista priča bez obzira na godine i lokaciju. Okolica Gline,
Petrinje, Sisak. Stari ili mladi. Zarobljeni u kontejnerima, sa
životima na čekanju. Damjan Gvojić još uvijek
čeka da sruše ostatke njegove kuće koja doslovce visi na
cestu.
"Ma da nitko ništa ne poduzima, oni svi znaju da to tako stoji
dok nekog ne ubije valjda će onda nešto se poduzeti", kaže
Gvojić.
On, supruga i tridesetpetogodišnja kćer koja je u kolicima,
smješteni su u kontejnerima u dvorištu. Volonteri im pomažu
dovršiti nadstrešnicu kako bi imali bolji zaklon kad krenu kiše i
snijeg.
"Ma pomažu ljudi, baptisti su najviše pomogli, onda iz Zagreba su
dečki dolazili, i Goran Juras i Solidarna isto,
organizacija iz Osijeka i Splita i tako. Ljudi koje znam i ne
znam mislim stvarno nikad ni čuo ni vidio", kaže Gvojić i dodaje
kako ih samo volonteri održavaju: "Inače vlasti se mijenjaju,
strukture se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, ali sve ostaje isto.
Sve se prepisuje."
O volonterima ovise i Danica i Mira Kukolača koje žive na glinskom području
Devedesetgodišnjakinja i njezina gotovo sedamdesetogodišnja kćer
od donatora su dobile sredstva za drvenu kućicu. Veselje je bilo
kratkog vijeka. Ubrzo su shvatile da izvođač radova i nije neki
majstor.
"Morat će se to rušiti pa ponovo. Jer krov je ovo, rogovi, letve
možda ima nekih ajde recimo možda mjesec dana, ali ova
konstrukcija pa to stoji još od krajem sedmog, početkom osmog tu
negdje. Ali ljudi kažu to će se sve rušiti, bili su i sve se mora
srušiti i početi od početka i odma dolje u startu nije početo
kako treba. Samo što mi nismo znali", kaže Mira
Kukolača iz naselja Bijele Vode.
Pedesetak kilometara dalje, u Sisku, tridesetpetogodišnja
samohrana majka, Kristina Grdić koja se
potrudila shvatiti sve procedure oko obnove. Proučava
papirologiju i poduzima što god može ne bi li što brže odselila
iz kontejnera i osigurala adekvatan dom svojoj djeci. Kuća koju
je kupila dva mjeseca prije potresa i namjeravala adaptirati, sad
je neupotrebljiva. Potrebno ju je srušiti i na istom mjestu
sagraditi novu.
"Nisam se uopće žurila promijeniti prebivalište, samim tim sam
izgubila pravo na stopostotnu obnovu konstrukcijsku koju sam na
tražila. Dobila sam prvo narančastu naljepnicu da je oznaka P1 da
je potreban detaljan pregled. Kako se to ono mjesecima nije
pomicalo, nije bilo naznake da će država sama kao takva obaviti
detaljan pregled, samo su se brzi statičarski pregledi obavljali
gotovo devet mjeseci, znači shvatila sam da će to biti
dugogodišnji proces", kaže Grdić.
U kontejneru su već pet mjeseci. Jedno od djece ima autizam. Niti
zgrada u koju ga je vodila na terapije više ne postoji.
"I do sada smo imali borbe kao roditelji djece sa invaliditetom i
roditelji su se sami angažirali, kroz donacije, kroz akcije su
sami su izgradili tu Sobu čuda i zaposlili ljude i potres je u
potpunosti uništio građevinu koja je praktički nova dvorana bila
izgrađena i kabineti za radne i senzorne terapije i sad nam je
čak i to nedostupno", kaže Grdić.
Donacije su i njoj jedini spas
Udruga Ljudi za ljude i Zaklada Solidarna pronašli su donatore
koji će joj sagraditi kuću. Kristina ima spremno zemljište sa
svim priključcima.
"Zaklada Solidarna je platila znači platila je brzi pregled,
detaljan pregled, angažirala je statičara, ovlaštenog. Koji je
došao pregledao je kuću i zaključio je da kuća trajno
konstrukcijski narušena. Popucali su svi nosivi zidovi znači
ostećenje temelja, većinski dio kuće je bio za rušenje. Kada su
stavili na papir i izračunali cijenu konstrukcijske obnove
shvatili su da je, znači da trošak obnove daleko premašuje trošak
izgradnje novog objekta", kaže
Grdić.
Tako je dobila crvenu naljepnicu. Elaborat statičara predala je u
Ministarstvo graditeljstva, no taman su završila tzv.
mobilizirana rušenja, te je njezin slučaj prebačen na Hrvatski
centar za potresno inženjerstvo.
I sada su na popisu za hitno uklanjanje, kaže. Uklanjanje svoje
kuće čeka i Damjan u Luščanima, nedaleko
Petrinje.
"Ima ljudi koji su u goroj situaciji nego ja, ne mogu se snaći i
oni ne znaju kome bi se obratili. Ja sam jučer otišao do
Petrinje, pitaš ovoga, pitaš onoga. Čovjek radi na koordinaciji
za hitne slučajeve, ispričali smo se lijepo sito i na kraju ja
reko gospodine na kojem vi mjestu radite, koji je opis radnog
mjesta, veli ja sam koordinator za hitne operacije, intervencije
ustvari. I na kraju ja mu kažem za ove čemprese, čemprese treba
ukloniti pošto struja ide kroza nijh ako se bude kuća rušila to
će sve otići, pokidat će i stupove i sve i napravit će još veću
štetu. Odeš u komunalno ništa, odeš u privredu ništa. Onaj
prebacuje lopticu vamo, onaj tamo i to tako ide u krug", kaže
Gvojić.
Obraćaju se kome stignu, a svi s kojima smo razgovarali kontejner
u kojem trenutno borave mogu zahvaliti donaciji. Ovaj u
Damjanovom dvorištu, kao i onaj kod
Ljubice Šušnjar, nekoliko kilometara dalje
darovala je Baptistička crkva.
"Zima pa zima, meni je noćas, ja se u tri sata digla, ja metla i
jastuke do tamo i neku deku, zebe glava i ja sam u tri sata
morala uključiti, ali snizim onako toliko da ubije da baš ne gori
jako tu je i to je jako teško, ne mogu vam reći. I onda sam
čekala i vodu i dolje mi napravili septičku, a dolje su mi još
proljetos izvukli šporet dečki i tamo onda sam i kuvala. Sad
kuham tu i na tu perem veš", kaže Ljubica
Šušnjar.
Prava peć - jedina želja
Donatori iz Austrije obećali su Ljubici i cijelu
kućicu i pravu peć na drva, koja joj je jedina želja.
"I ja sad ovdje kiša sjedim, hoću ja ić u Petrinju po kruh? Ja bi
spekla kruh, ispekla bi pogaču, ispekla bi kolač ja sam to
navikla, ali ja nemam ništa ispeći. Nemam ništa, onda sam išla
dole i molila ih i onda mi je ova glavna šta tamo radi, odobrila
mi je kućicu i sad su stavili ovaj to. Ali sad od tih kiša
trebaju dovesti tu građu da slože. E sad da mi je, ali to nema na
struju to je sve na drva i peć i sve, e da se toga dočepam onda
bi mi bilo lakše. Onda vatra gori, ja mogu veš u šerpi skuhati i
pogaču i kolač", kaže Šušnjar.
Ovi ljudi nisu ni žedni ni gladni zahvaljujući volonterima i
donacijama. Zahvaljujući solidarnosti i humanitarnoj pomoći. Dok
iščekuju barem dio svojih nekadašnjih života nazad, svakodnevno u
javnosti slušaju kako se radi, obnavlja i obavlja. Na zahtjev za
izjavom od šefa Stožera za obnovu, ministra Tome
Medveda jednostavno nismo dobili odgovor. Šef Središnjeg
ureda za obnovu kaže, radi se, ali proces je dug i
kompliciran.
"Izgradnja jedne kuće nije proces od kojih mjesec dana to su
višegodišnji procesi kad gledamo da svatko od nas gradi svoju
kuću. Vi morate uzeti u obzir da ovi after šokovi u centru
Petrinje zadnju kuću su u samom centru dodatno, dodatno oslabile
gotovo došlo je do uništenja su bili samim početkom devetog
mjeseca. Znači mi smo sad došli do situacije da je proveden
natječaj za izgradnju zamjenskih obiteljskih kuća. Pristiglo nam
je 49 ponuda od zajednice ponuditelja, ponuditelja koji su
zainteresirani za izgradnju svih modela izgradnje", kaže
Gordan Hanžek iz Središnjeg državnog ureda
za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Zaprimili su 1.035 zahtjeva za zamjenske kuće, kaže
Hanžek, no ne znači da je svaki zahtjev
opravdan.
"Znači mi, sa stanovišta ureda komuniciraju rekao sam vam sada,
koje tri organizirane udruge - Caritas, austrijski Hrvati preko
Franjevaca i sa Solidarnom i to zajedno pripremamo. Mislim da,
proces je složen, gledam to sa stanovišta ureda u kojem smo
zaduženi za to, nemamo sad problema tog tipa", kaže
Hanžek na pitanje o administraciji i ljudima
kojima je samo ona probelm.
Sve što naši sugovornici na terenu očekuju ili su dobili dolazi
od volontera i donacija. U Šušnjare Ljubici iz
Austrije stiže drvena kućica kakve se sve češće mogu vidjeti u
kraju.
"I sad čekam samo da mi je to da naložim, ja drva imam dosta. Da
naložim vatru na drva i da ja morem nešto speć u rolu da ja mogu
speći kruh, pogaču, ja to volim, a ja to ne mogu ništa. Tko će
meni kupiti kruh? Ko, ko, koga ću ja naći kad udare kiše i
snijeg?", kaže Šušnjar.
"Evo sad je to sve dobro, al sad nam je opet propuh, ne možemo tu
biti. Sad opet su nam došli jutros da nam pomognu da se to malo
učvrsti da malo se to ušuška da može i Milana biti tu s nama u
jednom bar dijelu jer nećemo moći ovaj drugi dio tu da zatvorimo.
Bar ovaj jedan dio da zatvorimo da može bit s nama da nije uvijek
u kontejneru", kaže Slavica iz naselja Luščani.
Opet ista priča
Vrijeme prolazi mjeseci prolaze, a mi ponavljamo jednu te istu priču što se tiče Banije, međutim Hanžek kaže kako je prošlo deset mjeseci od potresa te ponavlja:
"Imamo sad evo imamo 900 kuća uvedenih u posao. Ovisimo isto o lijepom vremenu, tjedan dana nam je padala kiša, rad na krovovima ili bilo kakva gradnja na ovoj kiši je isto malo otežana, ali sa tim idemo naprijed. S tim govorimo o 900 kuća koje su u fazi obnove, 3.000 projekata."
"Ako govorimo da je prosječna cijena jedne takve obnove 44 tisuća kuna, mislim da je za prosječno hrvatsko kućanstvo 44 tisuće kuna značajan iznos", dodaje Hanžek.
Međutim, na činjenicu kako istovremeno kućice, drvene kućice koje se sada mogu vidjeti da niču po selima su mahom izgrađene iz sredstava donatora preko nekakvih nevladinih organizacija te kako su nove kuće koje su izgrađene uvijek u nekoj organizaciji nekakvih volontera, Hanžek komentira:
"Gledajte montažne kuće toga tipa su jedna stvar, a mi radimo čvrstu kuću koja će zadovoljavati sve standarde, od tradicijske arhitekture do energetskog standarda koji su danas visoki."
Objašnjava kada će to biti.
"Raspisali smo natječaj, dobili smo 49 ponuda sad obrađujemo ponude, u 11. mjesecu mislim, tvrdim da ćemo biti spremni za izgradnju prvih kuća."
Kaže kako zavisi od tehnologije kada će one biti gotove:
"Zavisi od tehnologije. Očekujem stvarno da bi mi početkom
proljeća mogli imati prve kuće gotove i useljene."
"Uvijek postoji netko tko je tu, da vam da neku toplu riječ i da
vas sasluša, da se izjadate, to mi u biti daje energiju za ovaj
optimizam. Ne znam, teško je ali moram se boriti, znači
odustajanje nije opcija", kaže Kristina Grdić iz
Siska.
