Kraj godine uvijek dolazi s puno slavlja, druženja i ponešto osvrta na ono što smo uspjeli ostvariti u proteklih dvanaest mjeseci. A kada je riječ o 2025. godini, stvari opet ne staju samo unutar nacionalnih granica.

Za nas, građane Europske unije, jednako je važno što se događalo u Hrvatskoj, ali i koje su teme obilježile cijelu Uniju. Ili bi barem tako trebalo biti.

Upravo zato smo godinu odlučili simbolično zatvoriti putovanjem u Strasbourg. Ondje smo, kroz serijal video podcasta, razgovarali s građanima Europske unije, ponajviše onima mlađima, među koje ubrajamo i sebe, ali i sa zastupnicima Europskog parlamenta iz Hrvatske. Zanimalo nas je kako iz današnje perspektive gledaju na godinu koja je ostala iza nas i što im je u njoj zaista bilo važno. Ali i što očekuju od godine koja je pred nama.

Kada je riječ o europarlamentarcima, kroz video serijal od četiri epizode podcasta Voices of the Future nastojali smo obuhvatiti što širi politički spektar koji Hrvatsku zastupa u Europskoj uniji. Zato smo razgovarali s četvero zastupnika, od kojih svaki predstavlja različitu političku poziciju: Stephen Nikola Bartulica, Biljana Borzan, Karlo Ressler i Gordan Bosanac.

Jeste li znali tko je prvi počeo s Adventom? Nismo ni mi

Ali prije nego što krenemo na ozbiljne teme, podijelit ćemo malo simpatičnih detalja o samom Strasbourgu i svemu što nas je tamo dočekalo. Na put smo krenuli u nedjelju, 14. prosinca, a vožnja duga nešto više od 900 kilometara potrajala je malo dulje od planiranih desetak sati. Po dolasku smo iskoristili priliku i posjetili Strasbourški Advent, koji se smatra najstarijim božićnim sajmom u Europi, s korijenima koji sežu još u 1570. godinu. Upravo zbog te tradicije grad s ponosom nosi titulu Capitale de Noël, odnosno prijestolnice Božića. Advent svake godine okuplja više od 300 drvenih kućica, raspoređenih na više lokacija u povijesnoj jezgri grada, koja je pod zaštitom UNESCO-a.

Jedan od najupečatljivijih simbola manifestacije je Veliki božićni bor na Trgu Kléber, jedan od najviših prirodnih božićnih drvaca u Europi, visok oko 30 metara. Strasbourg je poznat i po snažnom naglasku na tradicionalne vrijednosti, obiteljski duh i lokalne obrte, a posebnu pažnju privlači i kućica humanitarne udruge Kiwanis Club Strasbourg, čiji su volonteri i ove godine razveseljavali najmlađe uz dolazak Djeda Božićnjaka.

Ni ledena kiša ni umor nakon dugog puta nisu nas spriječili da istražimo adventsku ponudu. Isprobali smo Bredele, tradicionalne božićne kolačiće, a nismo odoljeli ni francuskim sirevima koji s razlogom uživaju prestižni gastro status. Kući smo se vratili s nekoliko vrsta, među kojima su Munster i Brie de Meaux, čije ćemo okuse pamtiti još dugo nakon što su posljednja pakiranja nestala iz hladnjaka.

Ali zašto baš, od svih gradova, Strasbourg kao prijestolnica Europskog parlamenta?

Strasbourg je u 20. stoljeću postao simbol europske integracije i namjerno je izabran kao mjesto na kojem se europska suradnja institucionalizira kroz dijalog, zajedničke vrijednosti i rad ključnih europskih institucija. Zbog svega navedenog, grad dobio ulogu jedne od političkih i simboličkih središnjih točaka Europske unije.

Stižemo i do zgrade Europskog parlamenta, radnog mjesta za 720 članova Europskog parlamenta koji ovdje zastupaju oko 450 milijuna stanovnika Europske Unije. Ni izgradnja same zgrade nije lišena snažne simbolike. Zgradu Europskog parlamenta projektirao je Henry Bernard, a dovršena je 1999. godine. Riječ je o jednoj od najsnažnijih arhitektonskih metafora europske integracije.

Simbolika na svakom koraku i u svakom detalju

Najprepoznatljiviji detalj zgrade Europskog parlamenta je njezin namjerno nedovršeni toranj, podsjetnik da europski projekt nije gotov proizvod, nego proces koji se stalno nadograđuje. Staklene fasade, prolazi i otvoreni prostori dodatno pojačavaju taj dojam, sugerirajući da politika treba biti transparentna, da se ne bi trebala skrivati iza zatvorenih vrata, nego ostati vidljiva, dostupna i u stalnom dijalogu s građanima.

Tijekom našeg boravka u Strasbourgu zgrada Europskog parlamenta bila je sve samo ne protokolarna kulisa. Hodnici su bili puni eurozastupnicima, novinarima i televizijskim ekipama, a paralelno se odvijalo nekoliko politički i simbolički snažnih događaja. Među njima su se posebno istaknuli dodjela nagrade Sakharov za slobodu mišljenja za 2025. godinu i usvajanje rezolucije kojom se podupire inicijativa My Voice, My Choice.

Na svečanoj ceremoniji 16. prosinca nagradu Sakharov uručila je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola. Riječ je o najvećem priznanju koje EU Parlament dodjeljuje u području ljudskih prava i slobode izražavanja, a u svom je govoru naglasila kako se nagrada dodjeljuje onima koji se, često uz visoku cijenu, suprotstavljaju represiji i brane temeljne demokratske vrijednosti.

Ovogodišnji dobitnici su dvoje zatvorenih novinara. Među njima je Mzia Amaglobeli, gruzijska novinarka, suosnivačica i direktorica nezavisnih medija Batumelebi i Netgazeti, koja je pritvorena nakon sudjelovanja u protuvladinim prosvjedima. Mzia Amaglobeli još uvijek se nalazi u pritvoru, pa je nagradu u njezino ime preuzela kolegica Irma Dimitradze, pročitavši njezinu poruku.

Drugi dobitnik priznanja Sakharov je Andrzej Poczobut, poljsko-bjeloruski novinar koji se nalazi u zatvoru u Bjelorusiji. Europski parlament ovom je prilikom jasno poručio da zahtijeva njihovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje, uz otvorenu demonstraciju solidarnosti s novinarima koji svoj posao plaćaju slobodom.

Dok se u jednoj dvorani govorilo o slobodi medija, u drugoj se donosila politički osjetljiva odluka. Tijekom plenarne sjednice 16. i 17. prosinca usvojena je rezolucija kojom Europski parlament podržava europsku građansku inicijativu My Voice, My Choice. Rezolucija poziva Europsku komisiju da razmotri uspostavu dobrovoljnog financijskog mehanizma solidarnosti za države koje žele omogućiti pristup sigurnom pobačaju ženama kojima je on u njihovim zemljama nedostupan.

Čak i ako ste sve to znali, zašto gledati podcast Voices of Future?

Strasbourg je tih dana, barem nakratko, pokazao kako izgleda Europa bez uljepšavanja, Europa u kojoj se istovremeno govori o slobodi i represiji, ljudskim pravima i potrebi da se i dalje neumorno radi na razvoju slobodnog i demokratskog društva. I upravo u okviru tih izazova, kriju se pitanja koja će obilježiti godine koje dolaze.

Podcast Voices of the Future nastao je iz želje da ta pitanja ne ostanu zatvorena unutar institucija, nego da dobiju svoj prostor i među građanima, osobito mlađima, čiji se glas u europskim raspravama još uvijek često podrazumijeva, a rjeđe doista sluša.

U prvoj epizodi podcasta Voices of the Future razgovaramo s mladim sugrađanima iz različitih dijelova Europske unije, slučajnim prolaznicima, a prvi sugovornik europarlamentarac s kojim smo razgovarali o godini koja je iza nas, izazovima koji su obilježili njegov politički rad te o tome kako vidi ulogu Hrvatske unutar Europske unije je Stephen Nikola Bartulica.

Epizodu možete pogledati na linku. 

Foto: Rtl