Premijer Andrej Plenković posljednjih je mjeseci često gubio živce, ali posljednji verbalni ispadi pokazuju kako nam je šef Banskih dvora pred pucanjem. Bahati obračuni s medijima s vremenom su se ustalili i javnost se pomalo na to i navikla, pogotovo jer je u ovih 30 godina HDZ imao malo premijera koji se nisu obrušavali na 'čuvare demokracije', ali nikome od njih fitilj se nije tako brzo kratio kao Plenkoviću i malo tko se nakon Franje Tuđmana usudio tako vrijeđati novinare. I opoziciju.
Bijeg u verbalno nasilje najbolji je dokaz da Plenković nema argumenata kojima bi obranio najbliže suradnike, a bijesan je jer mediji, sve brojniji zviždači i uskočki svjedoci ne prešućuju malverzacije s državnim nekretninama u koje su umiješani šef premijerova kabineta Zvonimir Frka Petešić i ministar obrane Mario Banožić, odnosno pogodovanje investitorima u aferi vjetroelektrane, koja je stigla do vrata ministra gospodarstva Tomislava Ćorića. Uz njih trojicu, već se dulje vrijeme traži odlazak nesposobnih i aferama obilježenih ministara zdravstva i graditeljstva Vilija Beroša i Darka Horvata.
U potpunom nedostatku argumenata kojima bi obrazložio kako je moguće da država, uz nepropisnu i prekorednu dodjelu i obnovu stana od potresa, još uloži i 55 tisuća eura u uređenje podruma, u kojem njegova desna ruka Frka Petešić navodno čuva knjige, Plenković urla da je to "besramna, orkestrirana, politički motivirana hajka i haranga"; "jedna od glupljih, iritantnijih pojava u medijskom prostoru".
A zapravo je riječ o jednom od glupljih načina na koji je neki politički moćnik pokušao obraniti najbliže suradnike uhvaćene s prstima u pekmezu.
On i samo on
Jasno je kako Frka Petešić i društvo nisu mogli raditi što rade bez Plenkovićevog odobrenja i zato on tako silno želi taj skandal ukloniti iz javnog prostora. Najbliži suradnici pokazuju se kao najgori skorojevići baš u trenutku kad milijuni hrvatskih građana strepe od budućnosti zbog podivljale inflacije i oborenog životnog standarda. Baš nezgodno.
Toliko nezgodno da je živčani Plenković u srijedu, nakon što se hvalio mjerama koje njegova vlada donosi kako bi ublažila posljedice inflacije i dramatičnog rasta cijena energenata, iziritiran novinarskim pitanjima o Ćorićevim makinacijama, uspio na sebe preuzeti punu odgovornost za sva ministarska djela i nedjela. Jedno je do zadnjeg pokušavati braniti ministre poput Gabrijele Žalac i drugih, koji su mu odlazili zbog sumnji u teška koruptivna djela, a posve drugo javno izvaliti kako on i samo on odlučuje tko mu je ministar.
"Nema nikoga na svijetu, tko god mi bio u životu, tko će mi diktirati što ću raditi, kojim ritmom, tko će mi reći tko će biti ministar u mojoj Vladi. Ako se nismo razumjeli zadnjih šest godina, nema toga tko će diktirati tko neće biti u Vladi", urlao je Plenković u srijedu zbog pitanja o Ćorićevim i Frkinim malverzacijama. Kao da živimo u diktaturi, a ne demokratskoj republici u kojoj postoji trodioba vlasti.
A što ako im se dokaže kazneno djelo?
Plenkovićevi ministri, kao i ministri bilo koje druge hrvatske vlade, prolaze ili padaju u Saboru, a dosad su padali zahvaljujući novinarima, svjedocima i zviždačima koji su razotkrivali afere i primoravali pravosudne institucije da rade svoj posao. Naša je sreća, a HDZ-ova nesreća, da više o tome ne odlučuju samo hrvatske represivne i pravosudne institucije nego i europske. Priznanjem kako on i samo on diktira tko (ne)će biti u vladi, Plenković je nehotice potvrdio do koje mjere kontrolira ili želi kontrolirati ukupan politički život u Hrvatskoj i (ne)rad državnih i javnih institucija.
Da stvar bude gora, osvrćući se na Mostove i druge opozicijske inicijative za smjenama ministara, doslovno je rekao da nikog neće maknuti do kraja mandata. "Da na trepavicama stoje, do kraja mandata neću maknuti nikoga! To je prva stvar", zapjenio se predsjednik Vlade, uvjeren valjda da je on taj koji otkupljuje ministarske grijehe, i šef Vlade i šef policije, i šef USKOK-a i DORH-a i svih sudova. Nevjerojatno je da se kao odrastao čovjek usuđuje reći kako neće smijeniti više nijednog ministra do kraja mandata. Što ako je netko od njih već počinio ili će počiniti teško kazneno djelo prije kraja mandata?
Premijer je očito izgubio kompas i uletio na sklizak, opasan teren i upravo si je odrezao odstupnicu. Nikad više neće moći reći da nije znao i da nije bilo do njega.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
