Za početak, recimo da George Clooney zarađuje oko 10 milijuna dolara po filmskoj ulozi. Ta svota smješta ga tik uz bok najvećih zrelijih muških zvijezda današnjice poput Toma Cruisea, Mela Gibsona i Harrisona Forda, a Clooney se nada da će se situacija definitivno okrenuti u njegovu korist kad se zbroji utržak od "The Perfect Storm", filma koji jesenas dolazi i u naša kina kao "Oluja svih oluja". Snimljen je prema knjiškom bestseleru Sebastiana Jungera, priči o ribaru iz Nove Engleske koji se 1991. našao u vrtlogu rijetkih, ubojitih oluja. Clooney je dobio ulogu odmah pošto su je Mel Gibson i još neke druge superzvijezde odbili. Opet, koliko god da je Clooneyeva karakte-ristična faca javna medijska površina devedesetih, možete li se sjetiti dojmljivog - mislimo baš stvarno dojmljivog - filma s njime u vodećoj ulozi? "Jednog lijepog dana" s Michelle Pfeiffer? Hm, hm. Možda "The Peacemaker" s Nicole Kidman? "Batman i Robin"? Kritika ga je dotukla. Dobro, "Daleko od očiju" i "Tri kralja", noviji Clooneyevi filmovi, donijeli su mu pohvale kritike, iako na blagajnama nisu potpuno ispunili očekivanja.Naravno, tu je i televizija. Ni Goran Višnjić kao doktor Luka Kovac nije uspio do kraja izbaciti iz ženskih srdaca sjećanje na Clooneya u ulozi Douga Rossa, pedijatra koji liječi, ljubi, žari i pali u "Hitnoj službi". Čak i kod Hrvatica. Pa opet, prije nego što se proslavio ulogom u "Hitnoj službi", Clooney je bio nezamjetljiv televizijski glumac i, sve u svemu, činilo se da mu karijera zapinje. 1982. godine, sa 300 dolara u džepu, došao je u Los Angeles da se oproba u glumi. Pokucao je na vrata svoje tete, slavne američke pop-pjevačice ranih pedesetih, Rosemary Clooney, na Beverly Hillsu, i radio kao njezin vozač, živeći u sobi za goste. Uzimao je satove glume, radio na gradilištima, prodavao ženske cipele i, naravno, tulumario. Glumio je u TV serijama poput "The Facts of Life" (o njoj kaže: "nisam baš bio dobar"), "Roseanne" ("čista noćna mora") i Baby Talk ("posramljen sam"). Imao je također petnaestak propalih pilot-uloga, a tome se može dodati i niz osrednjih i lako zaboravljivih filmova. Pet sezona "Hitne službe" iz korijena je promijenilo ono što je izgledalo kao gubitnički niz. Clooney, koji je, po pitanju karijere, sve prije nego bedast, kaže da je od početka znao da će "Hitna služba" utrti put njegovu uspjehu. Borio se zubima i noktima da dobije ulogu u seriji. Pročitavši scenarij za pilot-epizodu, preklinjao je Johna Wellsa, izvršnog producenta serije: "Ne daj to na čitanje nikom drugom. To je moja uloga." S druge strane, Clooneya su u Warner Brothersu mudro vezali ugovorom još i prije "Hitne službe", osjećajući da je samo pitanje vremena kad će Clooney, unatoč svemu, eksplodirati u veliku zvijezdu. Kako kaže jedan od Warnerovih šefova: "U Georgeu su sjedinjeni osobnost i talent. U mnogo slučajeva dobijete jedno ili drugo, no gotovo nikad oboje. Kod Georgea je to što vidite na ekranu, ono što uistinu jest. On može postati stvarno velika filmska zvijezda." Inače, u kasnim osamdesetima Clooney je tri godine bio oženjen glumicom Talijom Balsam. U novije vrijeme, imao je trogodišnju vezu s Celine Balitran, francuskom studenticom prava i manekenkom. U danima prije "Hitne službe" živio je s Kelly Preston, sada suprugom Johna Travolte. Trenutačno je slobodan, barem za javnost.Kako, dakle, netko može biti superzvijezda unatoč tome što mu je karijera bilježila više posrtanja i padova nego što je to inače poželjno u Hollywoodu? Evo, za uvod, tri karakteristične epizode koje je za Playboy zabilježio novinar Bernard Weinraub, koji je s Clooneyem razgovarao netom po završetku snimanja "Oluje svih oluja": "Na Ventura Boulevardu u dolini San Fernando, George Clooney ulazi u Du-Pars, restoran koji nikako ne bismo mogli nazvati mondenim, budući da je lokalcima poznat po svojim domaćim pitama. Blagajnica se ozarila od uha do uha i odmah zazvala: "Hej, George." Clooney prolazi pored osiguranja u Warner Bros studiju u Burbanku, čuvar se smije i maše mu. U kantini, konobar se šali s njim, a dečko koji prodaje novine i časopise pokazuje mu palac gore. Clooney sjeda za upravljač malog električnog vozila i brzo vozi od kantine prema svojoj firmi, Maysville Pictures, mašući dok prolazi mimo tehničara, glumac i šefova. Na svakom snimanju Clooney se druži s ekipom i igra s njima košarku. Čak im svima zna imena. Na snimanju "Hitne službe", kad su ručak poslužili odvojeno za A-listu - zvijezde, producente i redatelje, i za B-listu - filmsku ekipu - Clooney je digao pobunu. Toliko je posramio producente da su pristali postaviti stolove za zajednički ručak. Ako išta može razbjesniti Clooneya, to je kad se netko razmeće svojom važnošću. Zbog toga se tijekom godina nekoliko puta potukao, i umalo zadavio Davida Russella, redatelja "Tri kralja". Nastavlja Weinraub: "Clooney je prijateljski raspoložen, razgovorljiv i bez trunke prijetvornog u sebi. Priča zapanjujuće iskreno o svojoj karijeri, o greškama koje je činio i o tome kako vidi sebe. Ali ispod vanjštine dobrog dečka ne možete ne pomisliti kako je Clooney zapravo silno ambiciozan. Također sam primijetio da zna mnogo više o poslovnoj strani filmske i TV industrije od mnogih drugih glumaca. Kao što je svojedobno izjavio: "Kad mnogo puta pogriješiš, naučiš kako biti dobar u poslu. Ja sam vjerojatno bolji u poslovnoj strani nego u samoj glumi." Njegova kuća u Los Angelesu skriva se iza skromnog drvenog natpisa Casa de Clooney, na oko hektar i pol zemljišta zaštićenog elektronskom ogradom. Pomalo je trošna, osobito gleda li se sa stanovišta jedne filmske zvijezde. "Što se tiče kuće", kaže Clooney, "imao sam financijskih poteškoća kad sam je kupio. Ali sada..." Slegnuo je ramenima i nasmiješio se. Pokazujući dar da se izražava bez pretjerivanja, dodao je: "Mogu priuštiti sebi kuću. Posrećilo mi se." PLAYBOY:Zaključujemo li prebrzo ako kažemo da vam ide sa ženama? Stvarno, kako je to biti neženja i k tome George Clooney? CLOONEY: Prije mi je bilo mnogo lakše. PLAYBOY: Mislite: prije nego što ste postali zvijezda? CLOONEY: Da, prije nego što sam postao zvijezda. Ako vam zvuči nevjerojatno, rado ću to potkrijepiti primjerom. Recimo, nikad nisam bio u Playboyevoj palači i, kao svaki normalan muškarac mojih godina, zaista sam je želio posjetiti. Konačno mi je to pošlo za rukom dok se održavala jedna od onih famoznih zabava u pidžamama. Kad sam napokon došao na lice mjesta, bio sam stjeran u kut s nekih petnaestak osoba, većina njih bile su zgodne djevojke. Ali sve to skupa nije onako kako zamišljate. Svi su se, naime, željeli fotografirati sa mnom. Kad se to događa, čini vam se da ste ona lutka izrezana od kartona kraj koje se ljudi namještaju za slikanje. Na vrhuncu zabave, kad su mi iz svih smjerova prilazili ljudi i povlačili me lijevo-desno, prođe neki tip i kaže mi: "Ma vidi samo, čovječe. Uspio si. Komadi vrve posvuda oko tebe." A ja sam u tom trenutku mislio kako je prije bilo mnogo lakše. PLAYBOY: Je li zaista bilo lakše? CLOONEY: Prije sam bio samo dečko koji priča s curom, dakle, sve ono što čini izlaske tako zanimljivima, taj svojevrsni ritual. Ugledaš nekoga na zabavi, oči vam se spoje, na koncu prilazite sve bliže jedno drugome. Nekako pronađeš način da zapodjeneš razgovor i možda - ono drugo. To je ključni trenutak. To je ono što mi je oduzeto. PLAYBOY: Mnogi vas vjerojatno ipak ne bi previše žalili... CLOONEY: Znam to, i ne žalim se, ali ponavljam, to nije onako kako mislite da jest. Da, ja mogu privući na sebe pozornost, ali to bih mogao čak i da sam Drakula. Ljudi prepoznaju svakoga tko je slavan. Ako pitate što mi nedostaje iz vremena kad sam bio anoniman, to je upravo to iskustvo, to polagano i prirodno upoznavanje - onaj svojevrsni elektricitet koji frca između dvoje ljudi. PLAYBOY: Pretpostavljamo, svejedno, kako je malo žena koje na koncu odbiju George Clooneya. CLOONEY: Ni to nije onako kako ljudi obično misle. Ja sam drukčiji od većine muškaraca. Ne nabacujem se neznankama po barovima i ne molim ih za ples. Nikad i nisam. Nikad. Nikad nisam prišao djevojci koju ne poznam i pozvao je da izađe sa mnom. Ja to naprosto ne želim raditi, jer nikad nisam želio svoj ego, osjetljiv kao i u većine muškaraca, predati u ruke nekoj djevojci, da bi ga ona uništila. To mi je uvijek djelovalo glupo. Kod mene nema situacija tipa: "Hej, hoćeš li izaći sa mnom?" Ja to ne radim. PLAYBOY: Postoje li mjesta na koja George Clooney može otići i ondje biti tretiran kao običan čovjek? CLOONEY: U Los Angelesu postoje mi-lijuni slavnih, tako da imam mir. Ljudi vide Mela Gibsona u trgovini, pa onda, jasno, nisu impresionirani mnome. Ali ako odete u neki drugi grad i uđete u bar, pozdravite se slobodno s normalnim iskustvom. Kad ljudi popiju nekoliko pića, postanu hrabri. Odjednom samo nahrupi gomila, vičući "hej" i vješajući se po meni. Žele mi platiti piće, sjesti i popričati. Ali ja imam svoje prijatelje, i ne želim da mi neznanci hrpimice prilaze i časte me. Smiješno je ono što na kraju napravim: naime, pristojan sam pa sjednem i pričam s njima. Završim, dakle, radeći ono što bi neka djevojka napravila u sličnoj situaciji u baru. PLAYBOY: Tolika pozornost mora da nekako udara na mozak. Budimo izravni - kako izbjegavate da ne postanete šupčina? CLOONEY: Vidio sam kako ljudi postaju teške šupčine, a nisu bili takvi kad sam ih upoznao, to je sigurno kao jedanputjedan. No, imam neke prednosti pred većinom onih koji su postali slavni. Prvo, nisam bio poznat do svoje 33. godine. Također sam iskusio kako publika može biti ćudljiva. Jedan dan si na vrhuncu, a drugi dan te pokopaju. Vidio sam to izbliza u slučaju svoje tete Rosemary. Bila je velika zvijezda, a onda je sve propalo. Što se dogodilo? Bila je još dobra pjevačica - kao što je oduvijek bila - ali stvari su se promijenile. To nije imalo blage veze s njezinim talentom. Ona to naprosto nije dobro primila. Sad se vratila na velika vrata, ali dugo je bila ljuta, povrijeđena i zbunjena. Kad joj je bilo 19 godina, svi su joj govorili da je sjajna. Kad je imala 28, odjednom je sve nestalo. Rock and roll je došao i pop glazba je ispala. Osam od deset pop pjevača bile su žene, a onda su s rock and rollom došli muškarci. Tako se situacija promijenila. A zato što je povjerovala kad su joj govorili da je sjajna dok je bila devetnaestogodišnja balavica, povjerovala im je isto tako i kad su joj rekli da sa 28 godina ne valja. Naravno, nijedno od toga nije bilo istina. I tako sam ja iz toga izvukao pouku. PLAYBOY:Kakvu točno pouku? CLOONEY: Ne treba slušati što se priča o vama. Uvidio sam to prilično rano. Snimao sam pilot-epizodu jedne serije za TV mrežu CBS. Čitao sam tekst za stolom i svi su se smijali, a onda je došla Barbara Corday, šefica CBS-a, i rekla: "Ti si genijalan. Tu je Robin Williams, i tu si ti. Ti si čista energija." Tjedan dana kasnije otpustili su druge glumce, preradili scenarij i dali nogu redatelju. Cordayeva mi je rekla: "Dovest ćemo za tebe učitelja glume." Odvratio sam: "Znači li to da se moja energija istrošila?" Da sam povjerovao prvoj primjedbi, druga bi me uništila. No, bio sam pametniji. Istina, većina glumaca koje znam nisu šupci. Često dođu na glas kao šupci zato što su ljudi oko njih šupci. Ljudi koji te okružuju u stanju su tretirati druge ljude kao govna, pretvarajući se da to čine kako bi te zaštitili. U ovom se poslu ljudi uopće odnose loše prema bližnjima. Jednom sam tako bio na ručku s filmskim producentom koji je bio iznimno odbojan i grub prema konobaru. To mi je reklo sve što trebam znati o njemu. Savršeno sam svjestan da će on - ili netko njemu sličan na njegovu mjestu - biti dobar prema meni sada, jer sam u položaju kad želi biti pristojan prema meni, jer treba nešto od mene. Ali što će se dogoditi kad više ne budem u toj poziciji? Ako se prema svima ostalima ponaša odbojno, ponašat će se i prema meni. Takva osoba nije tip čovjeka s kakvim želite surađivati. PLAYBOY:Ima li u vašem životu ljudi koji vam mogu, kad ustreba, reći izravno: "Hej, George, dosta sranja, prestani s glupostima"? CLOONEY: Imam osmoricu bliskih prijatelja, koji su uz mene već 20 godina. Svake nedjelje vozimo se na motorima i igramo košarku. Za Božić ove godine momci su izašli pred kuću, a ondje su stajali novi motori, novi Indians za svakog od njih. Kad već imate novaca, najbolje od svega je dijeliti ga sa svojim prijateljima. Živio sam u pomoćnim prostorijama njihovih kuća kad sam bio bez love, a oni su imali novaca i radili. Bili su uz mene kad sam ih trebao, sve ovo vrijeme. Tako da me sada, kad mi netko priđe i kaže: "Ti si sjajan", prostrijele pogledom i kažu: "Čovječe, možeš li ti to povjerovati? " PLAYBOY: Jesu li oni glumci? CLOONEY: Dvije trećine njih jesu. Upoznao sam ih kad sam se doselio ovamo, na satovima glume. Richard Kind, koji glumi u Spin Cityju, jedan je od njih. Kad je njegov otac umro od srčanog udara, Richard je nazvao i rekao da ide u Trenton na sprovod. Svi su momci bili zauzeti poslom i u tom trenutku nisu imali vremena. Ali ja sam ih sve nazvao i objasnio im što se dogodilo. Nije bilo mjesta na komercijalnim letovima, pa sam unajmio čarter let. Nismo mu rekli da dolazimo. Sjeli smo u zadnje redove u sinagogi, a Richard je sjedio naprijed i bio okrenut leđima. Kad je ustao i počeo govoriti o svom ocu, ugledao nas je i počeo jecati. Rekao je: "Oprostite, ali ugledao sam svoje najbolje prijatelje." Bio je to izvrstan osjećaj, znati da je svaki od tih ljudi ostavio sve samo da bude na sprovodu. Tako je to. Zahvaljujući ljudima kao što su oni ostaneš normalan. PLAYBOY: Kakva je razlika između filmske i televizijske slave? Iskusili ste, naime, obje. CLOONEY: Kad si u iznimno popularnoj seriji poput Hitne službe, slavniji si nego filmske zvijezde. Ljudi misle da te osobno poznaju. To je prirodno: gostovao si u njihovim domovima. Kad ljudi vide Mela Gibsona, samo šapuću: "To je Mel Gibson!" A meni dovikuju: "George!" A zatim mi priđu i zagrle me. To je zato što osjećaju da me poznaju. Osjećaju da im pripadam. PLAYBOY:Kad je bilo gotovo sa Hitnom službom, jesu li filmske uloge uslijedile same po sebi? CLOONEY: Kad sam počeo raditi na televiziji, uzimao sam svaki posao koji je naišao. Bilo je ono: samo nađi posao, bilo koji posao. Borio sam se zubima i noktima da dobijem ulogu u Hitnoj službi, uspio sam i ona mi je promijenila život. Zatim sam počeo snimati filmove i dogodila se ista stvar. U početku, radio sam što god sam mogao dobiti. No, radeći na televiziji, naučio sam usredotočiti se na scenarij, ali nisam primjenjivao naučenu lekciju na filmove. Onaj kliše je istinit: Možeš uzeti dobar scenarij i napraviti loš film. Ali s lošim scenarijem ne možeš napraviti dobar film. PLAYBOY: Što vas je naučilo da budete izbirljiviji? CLOONEY: Opametio sam se nakon Batmana. Bio sam, naime, uključen u promociju. Kad moraš ići promovirati film za koji znaš da nije dobar, to je čista opsjena. Debelo te plaćaju da to radiš i tvoj je posao da prodaješ tu robu, ali teško je kad ti se film ne sviđa. Naučiš izgovoriti stvari koje mogu pomoći a da ipak ne budu čista laž: "To je najveći film koji sam ikad vidio", "Ima sjajne efekte", "Fantastično je raditi s Arnoldom". Dakle, promovirao sam Batmana i rekao sam sebi: "Sad imam brdo love u banci i nema razloga da radim ijedan film osim onoga koji zaista želim snimiti." Kad je novac u banci, lako je biti izbirljiv i donositi pametnije odluke. PLAYBOY: Zašto mislite da je Batman takva katastrofa? CLOONEY: Bio je naprosto prevelik. Dok smo mi snimali film, oni su već naveliko prodavali igračke. Dobili su 25 milijuna dolara od Taco Bella prije nego što smo uopće počeli snimati. To je taj stroj za pravljenje novca. Problem je što su morali sve protresti iz temelja, promijeniti cijeli format, za buduće Batman filmove. Kažu da sam bio loš Batman, da je to moja greška. Kažu još da sam pokopao franšizu, da sam Batmanov grobar. Istina je da je to bio film težak 150 milijuna dolara, samo mene su platili 10 milijuna. Vraški velik projekt. U tom svijetu tresle su mi se gaće... Drugi glumci u takvoj situaciji, oni s više iskustva u radu na filmovima tog tipa, pokušali bi izvući više iz svega toga. Kao prvo, stvar nije bila dobro napisana. Netko s više iskustva od mene mogao bi navaljivati da se popravi scenarij. Mogao bih cmizdriti zbog toga, ali kad netko kaže: "Bio si loš Batman", ja mu lijepo odvratim: "Pa da, bio sam stvarno grozan Batman." Naučiš se to prihvatiti. Bio sam, uostalom, i u gorim filmovima. Sve je to dio karijere. PLAYBOY: Mnogi ljudi u filmskoj industriji smatrali su kako su Tri kralja rizičan pothvat. Je li vam to smetalo? CLOONEY: Mogu se raditi i rizični filmovi, ako ste spremni spustiti svoju cijenu. Prvo su mi rekli da ne mogu snimati Tri kralja, jer, kao, studio nema dovoljno novca za film. Rekao sam im da bi mogli smanjiti moju cijenu za dvije trećine. To je trebao biti vraški dobar film. Morate se kockati. Uzimate postotak tek na kraju; ako film zarađuje novac, i vi ćete. Ako ne, ipak ste napravili film. PLAYBOY: Zašto ste željeli snimiti Tri kralja? CLOONEY: David Russel napisao je tako dobar scenarij, kakav nikad prije nisam pročitao. Borio sam se iz petnih žila da dobijem ulogu. No, išli su za Melom Gibsonom i Nicholasom Cageom. David je genijalan u mnogočemu, iako sam skužio naposljetku da nije previše vješt u ophođenju s ljudima. PLAYBOY: To ste shvatili na težak način? CLOONEY: Jesam. Urlao je i vrištao na ljude svakodnevno, od prvog dana. PLAYBOY: I na vas? CLOONEY: Na mene često, a na neke druge svaki dan. Bacio bi svoje slušalice i vikao: "Danas me tonska ekipa ispizdila!" Nekoliko puta sam mu naletio na minu... Jednom, otišao je za vozačem snimateljskih kola, kojeg znam od srednje škole. Nemam ništa s poslom tog kolege, ali David je počeo vikati, urlati i ponizio ga je pred svima nama. Rekao sam mu: "Možeš na njega vikati i urlati, možeš ga čak i otpustiti, ali ne možeš ga ponižavati pred ljudima. Ne na mom snimanju, ne dok ja imam pravo glasa!" Drugom prilikom izvikao se na gospođu čiji je posao bio kontrola scenarija i rasplakao je. PLAYBOY:I onda? CLOONEY: Onda sam mu napisao pismo: "Gledaj, ne znam zašto to radiš. Napisao si sjajan scenarij i mislim da si izvrstan redatelj. Nemojmo praviti scene na snimanju. Ne sviđa mi se to i ne mogu dobro raditi pod tim uvjetima." Nisam od onih glumaca koji vole zbrku. Pročitao je pismo i počeli smo ispočetka. Kasnili smo tri tjedna sa snimanjem, što izaziva stanovit pritisak, i on je bio loše volje. U zraku su bila tri helikoptera i još 300 statista na snimanju. Bilo je napeto i pomalo opasno. David je htio da me jedan od statista zgrabi i baci na tlo. Malac je zbog toga bio vidno uzrujan pa je David došao do njega, zgrabio ga, srušio na tlo i povikao: "Želiš li ti biti u tom jebenom filmu? Onda ga baci već jednom na taj jebeni pod!" Drugi pomoćnik redatelja prišao mu je i rekao: "To nije tvoj posao, David. Ako želiš da nešto naprave, reci meni." David je uzeo njegov walkie-talkie i bacio ga. Urlao je: "Umukni, dovraga! Umukni!" Pomoćnik mu je odvratio: "Goni se! Dajem otkaz!" I otišao. Bila je to vrlo nezgodna situacija. Ja sam mu bio poslao to pismo. Pokušao sam srediti stvar, pa sam mu prišao, stavio ruku na rame i rekao: "David, ovo je veliki dan. Ali ne možeš udarati, gurati i ponižavati ljude koji nisu u situaciji da se obrane." Postavio se na mene i rekao: "Zašto se ti naprosto ne brineš o svojoj spižđenoj glumi? Ti si kreten. Želiš me udariti? Želiš me udariti? Hajde, pičkice, udari me." Pogledao sam ga kao da je poludio. Tada me počeo udarati u glavu svojom glavom. Vikao je: "Udari me, pičkice, udari me." Kad me zgrabio za vrat, poludio sam. Waldo, jedan od mojih prijatelja, zgrabio me oko struka da me skine s njega. Davio sam ga. Ubio bih ga. Ubio. Naposljetku se ispričao, ali ja sam otišao. Dečki iz Warner Brosa su poludjeli. David se durio tijekom snimanja, no ipak smo završili film, ali to je uistinu, bez iznimke, bilo najgore iskustvo u mome životu. PLAYBOY: Jeste li riješili problem? Biste li opet radili s njim? CLOONEY: Život je prekratak. PLAYBOY: Kako ste došli do Oluje svih oluja? CLOONEY: Pročitao sam knjigu i znao sam da bi to mogao biti sjajan akcijski film, usput još i velika američka tragedija. Ja sam pod ugovorom s Warner Brosom, pa kad su dobili prava, dao sam im do znanja da želim to raditi. Uporno su govoriti kako će ulogu dobiti Mel Gibson, ali naposljetku sam je ipak dobio ja, kad je Mel ispao. PLAYBOY:Osjećate li se ipak trunku manje polaskanim kad se nađete u situaciji da ste producentski ili redateljski drugi izbor za ulogu? CLOONEY: Nipošto, jer sam poslovan čovjek. Da sam producent ili redatelj koji pokušava postaviti projekt, također bih krenuo od Mela Gibsona. Da je Harrison Ford igrao u Daleko od očiju, ili Mel Gibson u Tri kralja, ti bi filmovi zaradili više novca. To je vrlo razumna pretpostavka. Prodavao sam ženske cipele i muška odijela. Naučio sam da će kupci, ako uporno nudite dobar proizvod, naposljetku naći put do vas. PLAYBOY:Divlje oluje u Oluji svih oluja doimaju se vrlo stvarnima. Kako je to snimljeno? CLOONEY: Dio filma snimljen je u studiju, ali veći je dio sniman na pravom brodu, Dana Point, u olujnom moru. Svi su ispovraćali dušu, ali to nije utjecalo na mene. Tamo smo stvarno nadrapali. U jednoj sceni ja vičem na Marka Wahlberga, a između replika, dok je kamera bila na meni, on bi se okretao na drugu stranu i povraćao. PLAYBOY:Ima li filmskih uloga za koje biste dali i život samo da ih možete dobiti? CLOONEY: Ima, kako da ne, uloga koju je Brad Pitt igrao u Thelmi i Louise. Izbor se suzio na tri glumca, uključujući Brada i mene. Mislio sam da ću je dobiti, ali Brad je uspio. Ta ga je uloga katapultirala. Nisam gledao taj film nekoliko godina i onda sam ga jedne večeri posudio u videoteci. Gledao sam ga i, naravno, savršen je u toj ulozi, bolji nego što bih ja bio. PLAYBOY:Jeste li na fakultetu učili glumu? CLOONEY: Na fakultetu sam u osnovi tulumario. Morate me shvatiti. Moji su vrlo stroga katolička obitelj. Kad sam bio u zadnjem razredu srednje škole, morao sam se vraćati kući u devet navečer. I tako sam napustio roditeljski dom, misleći: O, moj Bože! Ljudi više baš i ne vole o tome govoriti, ali sve vrste droga su tada bile O.K. - a to vrijeme na fakultetu za mene je bilo: droge i djevojke, djevojke i droge. Stigao sam u Cincinnati iz gradića od 1500 stanovnika. Dolazio bih na predavanja svako malo, pozdravio: "Kako ide?" Bio sam prilično odgovoran klinac, ali školu nisam uzimao ozbiljno. Radio sam. Prodavao sam muška odijela i cipele i radio u skladištima robnih kuća. Rezao sam duhan kad je bila sezona. Sve svoje račune plaćao sam s?m. PLAYBOY:Što vas je odvelo u Los Angeles? CLOONEY: Otišao sam u Los Angeles da pokušam naći posao kao glumac. Prije nego što sam otišao, vratio sam se u svoj rodni grad i rezao duhan da bih zaradio nešto novca. Zaradio sam otprilike 450 dolara, a bio sam plaćen tri dolara po satu. Stavio sam novac u svoj Monte Carlo iz 1976. godine. Bio je sav raštiman i radio na samo četiri cilindra. Gutao je ulje cijelim putem. Vozio sam cijela dva dana. Automobil je imao problema s paljenjem, pa se nisam usudio ugasiti ga. Ostavio bih ga upaljenog i spavao sat vremena pokraj ceste, a onda krenuo dalje. I tako, sve dok nisam stigao na Beverly Hills. Dobio sam posao na građevini. Prvih pet mjeseci proveo sam zabavljajući se i radeći sve one gluposti koje se već rade. Upisao sam se na satove glume. Nisam imao novca pa sam zarađivao čisteći kazalište. U to su se vrijeme satovi glume održavali dvaput tjedno i stajali su oko 300 dolara na mjesec. PLAYBOY: Bili ste nepoznat glumac, niste li imali uobičajenih problema pri nalaženju posla? CLOONEY: Pa, bio je jedan period kad se nikako nisam uspijevao zaposliti. Tada sam pomislio: pa ja sam jebeni igrač baseballa. Naime, skužio sam da se trebam postaviti prema glumi kao što sam se postavio prema baseballu. I tako rekoh sebi: "Odsad pa nadalje neću se više pitati hoću li pogoditi loptu. Udarit ću, pa što bude - bude." Glumci idu na audicije misleći: "O, Bože mili, neću im se svidjeti, neću im se svidjeti." Počeo sam dolaziti na audicije prodajući samopouzdanje, a ne glumačke vještine. Najbolji glumac nikad ne dobije posao na audiciji. Nikad. Pogotovo na televiziji. Često je štos više u izgledu nego u ičemu drugom. I tako sam promijenio svoj stav. Mislio sam, odsad nema teorije da izgubim posao. Radit ću štogod treba. PLAYBOY: Očito je djelovalo. CLOONEY: Da. Krčio sam svoj put kroz televiziju. Neprestano sam dobivao uloge u serijama: Facts of life, Roseanne, Sunset Beat i Sisters. Ali Hitna služba mi je promijenila život. Vrijeme je bilo povoljno, jer sam bio stariji. Uvijek ti se dodaje malo težine kako si stariji, mislim, uzimaju te malo ozbiljnije. U 31. godini još sam izgledao kao mladić. Sada, iako imam samo dvije godine više od Brada Pitta, izgledam mnogo starije. To me prije jako frustriralo. Danas više ne. Što sam stariji, uviđam da je to ono što me odvaja od Toma Cruisea i Brada Pitta. Ne moram se uklapati u nečiju tuđu kategoriju. Mogu biti u svojoj vlastitoj. PLAYBOY: Kasne dvadesete bile su, znači, teško vrijeme za vas? CLOONEY: Kao prvo, tijelo mi se promijenilo. Oduvijek sam mogao jesti i raditi što god želim. Odjednom sam nabacio 12 kilograma viška, a da to nisam ni primijetio. Sa 70 ili 72 kilograma preko noći sam došao na 82. Uz to, živio sam s nekim i osjećao sam se, na neki način, stjeranim u kut. Radio sam na seriji Roseanne, koja nije bila zabavna. Nisu me uopće željeli u njoj, ali su zapeli sa mnom jer sam bio pod ugovorom. Imao sam čir na želucu koji je prokrvario. Živio sam u kući koju si nisam mogao priuštiti. PLAYBOY: I što ste napravili? CLOONEY: Znam da će to zvučati pomalo jadno, ali otišao sam jednom travaru. On nije gospodin Hokus-Pokus, kao što bi moglo izgledati, ali ja sam bio u nevjerojatnim bolovima. Rekao mi je da su moji čirevi uglavnom virusni. Dao mi je da uzimam neke preparate. Mislim - pa što sad, probat ću. I upalilo je. Još ih uzimam, i nakon 12 godina. I još se nešto dogodilo. Bio sam vrlo blizak sa svojim ujakom Georgeom. On je bio ratni pilot na bombarderu B-17 u Drugom svjetskom ratu, divna, draga osoba. Ali je također znao biti i pijanica i zlica. Dobio je rak pluća i umirao. Bio sam uz njega u zadnjim satima. Sjedio sam kraj njega držeći ga za ruke i mislio kako je glupo što umire na takav način. Pogledao me i rekao: "Kakva šteta." Nastavio je ponavljati: "Kakva šteta." U mom je životu, u to vrijeme sve izgledalo bezizlazno. Došao sam kući i pomislio - idem promijeniti život. Vrijeme je. Napustio sam posao, prodao kuću i prekinuo vezu. Nisam se želio probuditi u 65. godini i reći: "Kakva šteta." PLAYBOY: Bili ste oženjeni tri godine. Krivite li sebe za raskid? CLOONEY: Kad si u braku s nekim tko postane slavan, gdje god se okreneš primjećuješ svog bivšeg - u časopisima, na televiziji. To izgleda nepravedno. Dakle, kad me netko pita o braku, čini mi se poštenim reći da ja preuzimam odgovornost za to. Nije pošteno da se ona treba pravdati za bilo što. PLAYBOY: Jeste li u prijateljskim odnosima sa svojom bivšom? CLOONEY: Vidio sam je prije četiri ili pet mjeseci. Čekala je bebu i izgledala stvarno sretno. Razgovarali smo pola sata, ali bilo je čudno. Nakon devet godina neobično je sresti nekog s kim ste bili u braku a ta je osoba za vas stranac. Ali bilo je lijepo vidjeti je. PLAYBOY: Vaši prijatelji kažu da je vaša prava ljubav zapravo vaš posao. CLOONEY: Točno. Otežao sam si sklapanje veza, jer je moja prva ljubav posao a druga ljubav su mi prijatelji. To će se promijeniti, siguran sam. Naći će se netko, negdje na mom putu, tko će me oboriti s nogu i bit ću tada voljan sve žrtvovati. Zasad, vodi me posao. Mnogo ljudi ovisi o meni. Ne mogu samo tako otići na jug Francuske na tjedan dana s nekom djevojkom i lijepo se provesti. Osjećam se odgovornim i mislim da drukčije ne bi bilo u redu. PLAYBOY: Viđate li se s kime? CLOONEY: Da, pomalo. Izlazio sam s jednom djevojkom. Znate, to je čudno. Prolazim kroz te čudne faze u svom životu. Celine i ja raskinuli smo u travnju prošle godine. Bili smo zajedno gotovo tri godine. To vjerojatno nije bilo pravo vrijeme za novu vezu, ali ja sam ubrzo počeo izlaziti s drugom. No, ja radim 12 sati na dan, čak i onda kad ne radim 12 sati na dan. To je ono na što sam trenutno usredotočen. PLAYBOY: Vaš kućni život definitivno je neuobičajen? CLOONEY: Novine su pisale o tome kao da se doista radi o kući studentske bratovštine, o klubu ženomrzaca. No, s druge strane, istina, u mojoj je kući zabilježen i slučaj da je pivo stajalo neotvoreno punu godinu dana. Šalili smo se da bismo od kuće trebali napraviti drugu Playboyevu palaču, ali nemamo muda da to učinimo. Većinu sam vremena s?m u kući. Svake nedjelje navrate dečki. Probudimo se u sedam ujutro i odemo motorima na četverosatnu vožnju. Zatim do četiri popodne igramo košarku, a onda odemo u toplice. Uvečer, skupa sa svim suprugama i djevojkama i njihovom djecom, pripremamo odreske na roštilju. To je velika zabava. Moglo bi se reći: Playboyeva palača, ali bez seksa. Možda je to ono što bih morao promijeniti. PLAYBOY: Ona životinja koju smo vidjeli kako trčkara oko vaše kuće - to je svinja, zar ne? CLOONEY: Da, svinja. PLAYBOY: Zašto baš svinja? CLOONEY: Bila je sasvim mala beba dok sam snimao Roseanne. Vidio sam je i rekao: "To želim." Tada sam imao Harleya. Stavio bih je u bisage motora i vozio. Sada je krmak velik kao motor. Mogao bih ga voziti na posao. Čovječe, volim ga, ali kad si stariji, naučiš biti oprezniji kod impulzivne kupnje. PLAYBOY: Kako se nosite s iskušenjima romanse na snimanju? Svejedno radi li se o televiziji ili o filmu? CLOONEY: Romanse na snimanju su opasna stvar. Mogu postati prave noćne more. Ako radite na televizijskom serijalu i morate ići zajedno na posao svaki dan, punih devet mjeseci, što onda kad raskinete? Što, dovraga, učiniti? Na filmskom snimanju to može trajati četiri ili pet mjeseci, i onda odlaziš. PLAYBOY: Ipak, dođete li u napast? Mislim: jeste li na snimanju usamljeni bez stalne djevojke? CLOONEY: Naravno. Ali ja bih u vezi koja mora završiti bio jednako nesretan kao i bez nje. PLAYBOY: Je li istina ono s okladom? Michelle Pfeiffer i Nicole Kidman kladile su se, navodno, s vama u 10.000 dolara svaka? CLOONEY: Da, kladile su se da ću dobiti dijete prije nego što navršim četrdesetu (smijeh). Imam 39 godina, dakle imam vremena. Rekao sam im da ću otići na vazektomiju i zaraditi 20.000 dolara lake love. PLAYBOY: Ozbiljno, mislite li da ćete se ponovno oženiti i imati djecu? CLOONEY: Mislim da se neću ženiti, bar dok razmišljam kao sad. Nisam baš uživao u braku. Nije da nisam volio svoju ženu, nego mislim da jednostavno nisam dobar u tome. PLAYBOY: Hoće li onda Pfeifferova i Kidmanova izgubiti svoju lovu? Je li stvarno nemoguće to da ćete jednom imati djecu? CLOONEY: Mislim da su djeca razlog za brak. To ne možete uzeti olako. U meni nema onoga što je inače prisutno u većini ljudi i što im govori da se treba razmnožavati. To nije dio mene. Ako je to sebično, onda sam sebičan. Ali znam da djeci neću biti djelomični otac. Ne želim biti samo dobar otac. Ako to znači ne imati djecu, onda ih neću imati. Djeca su vrhunska odgovornost. Imam mnogo vremena, a stvari se mijenjaju. Moja se razmišljanja isto mijenjaju, ali trenutno me ništa ne vuče prema očinstvu. Otac i ja jednom smo prilikom pričali o dugovječnosti. Rekao sam mu kako mi se sviđa ideja da snimam filmove zato što će oni ostati dugo pošto ja prestanem postojati. Rekao sam: "Možda su filmovi moja djeca." Otac je odvratio: "Kad imaš djecu, i tvoja djeca imaju djecu. Jedan će dio tebe nastaviti postojati, to je drugačije." Ja sam rekao: "Ali to se događa i s filmom, zar ne? Ljudi se mogu osvrnuti na tvoj film i gledati ga i za stotinu godina." A on na to: "Ali, za koliko poznatih ljudi ti znaš otprije stotinu godina?" Istina, besmrtnost koju pokušavamo kupiti ima ograničen rok trajanja. Iako misliš da je to besmrtnost, nakon 30 ili 40 godina sve je uglavnom gotovo. PLAYBOY: Što radite kad ne radite? CLOONEY: Stvari u kojima zbilja uživam teško je izvesti. Volim ići na baseball utakmice. A to je, barem meni, zaista teško izvesti. Ne želim ići i tamo sjediti u sjajnoj loži s gomilom vlasnika klubova. Ne želim ići na utakmice i razgovarati o Gergeu Bushu mlađem. To me ne zanima. Ono što želim učiniti jest da nađem dobro mjesto, u gužvi se izvičem do mile volje i popijem pivo. A baš to ne mogu. PLAYBOY: Brine li vas što su vam ? baš kao i svakom drugom glumcu- vrlo ograničene mogućnosti za ostanak na vrhu? CLOONEY: Meni je 39 godina. Sukladno načinu na koji sam odgojen, vrijeme mi je da ostavim neki trag za sobom. U kasnim dvadesetima razmišljate što ćete postati. Radite mnoštvo različitih poslova. U kasnim dvadesetima imate neku ideju što to jest, a onda provedete tridesete i dobar dio četrdesetih ostavljajući svoj trag. PLAYBOY: A što u pedesetima? CLOONEY: Pedesete provodite ubirući plodove svoga rada. PLAYBOY: Je li gluma igra za mlade? CLOONEY: Ja uživam u sreći što spadam u najsretniju glumačku kategoriju koja postoju, barem zasad. Ja sam 39-godišnji bijelac u industriji koja, čini se, daje glumcima u toj kategoriji najveći dio kolača. Tu nema ni Ťpť od pravednog. Ja to ne veličam na način da mislim da tako treba biti. Ali tu sam gdje jesam i tako je kako je. Istina je također da su neki 55-godišnjaci još uvijek glavni. Ne znam želim li biti takav, iako je divno promatrati karijeru poput one Paula Newmana. Premda je najzgodniji čovjek koji je ikad živio i uvijek ima glavnu ulogu, on prilazi svom poslu kao da je karakterni glumac. To je način na koji možete preživjeti. Naime, koliko je ljudi kojima je tako? Ne previše. PLAYBOY: Ali neki od njih ? ni Paul Newman nije iznimka ? očajnički se trude zaustaviti vrijeme u 38. godini života.O glumicama da i ne govorimo, one su osobito pogođene starenjem. CLOONEY: Kod žena se to lakše uoči. Ljudi koji snimaju filmove već traže uokolo sljedeću 27-godišnjakinju koju će zgrabiti.Oni govore:ťOva starija glumica sad je više majčinski lik nego seksi figura.Idemo radije potražiti neku koja izgleda seksi.ťSve se uvijek na neki čudan način svodi na seks. PLAYBOY: Na seks? CLOONEY: Bio sam na sastanku s jednim šefom studija, koji će, pretpostavljam, morati ostati anoniman. Razgovarali smo o glumici koja je bez pogovora najbolja glumica svih vremena. Bila je zainteresirana za rad na tom projektu s nama, a šef studija kaže:ťDakle, nju ne bih poševio.ť A ja njemu:ťPa ne bi ni ona tebe!Nosi se!ťIako uloga nije imala nikakve veze sa seksom i nije bilo nikakve seksualne tenzije, sve se opet svelo na seks. Sve se vrti oko toga.Ako obratite pozornost na rock zvijezde koje su opstale 20 ili 30 godina; ostali su vitki i seksi na neki neobičan način. Stonesi, Bowie. Oni još dobro izgledaju. Ljudi koji su se udebljali postanu pomalo otužni.To se, također,događa i glavnim glumcima. Po mom mišljenju, tajna je u tome da izgledaš star onoliko koliko zaista jesi. Ali moraš izgledati najbolje što možeš za svoje godine. Nemoj pokušavati izgledati mlađe, jer ćeš izgledati neprikladno. Obojiš li kosu, pogriješio si. Staviš li loš tupe,pogriješio si. Našminkaš li se da bi sakrio bore, pogriješio si.To se događa stalno.Ne želim sudjelovati u toj igri. PLAYBOY: Čini se da uživate u tome što ste filmska zvijezda, no istodobno želite da vas smatraju običnim momkom.Može li čevjek biti oboje? CLOONEY: Volim Spencera Tracyja. Obožavam ga. On je moj junak.Čuo sa da se nikad nije šminkao, pa se ni a nikad ne šminkam, niti namjeravam. Nikad.Neću ni za jedan film.Tamne sam puti, pa se mogu izvuči. Sam se šišam.Još i danas mogu rastaviti svoj motor na djelove i ponovno ga sastaviti. To mi pomaže da se osjećam dobro. Za to se moraš boriti.Ono što se događa kad postaneš slavan jest da ti se probuši guma a ti se vratiš i tvoj pomoćnik je promjeni umjesto tebe. Dođeš u baaar gdje je zaista zabavno i uzbudljivo, a priđe ti čovjek i kaže:ťGospodine Clooney, pođite za mnomť, i odvede te u prostoriju straga. Pomisliš, ne želim biti ovdje, želim biti tamo. Što do vraga radim ovdje?Dakle morate se boriti protiv toga koliko je to god moguće. Može se biti opušten u društvu prijatelja. Zajašete lijepo na motore i izjurite na cestu. To je najbolje što se čovjeku može dogoditi.