A pred Pedjom Bajovićem je još jedan veliki uspjeh. Naime, 11. listopada je premijera prve regionalne stand-up komedije S nogu* (* Sredstvo za protiv jugonostalgije i jugofobije), koja će se održati na Sceni Vidra. A ubrzo nakon premijernih kazališnih nastupa, Pedja putuje i na međunarodno natjecanje stand-up komičara u Seattle.
Odakle inspiracija za komediju S nogu*? Prva i možda najomiljenija tema mi je ovaj naš dio svijeta koji jedni zovu regija, drugi region, treći Zapadni Balkan… Ja ga zovem Jugoslavija, i to ne bivša jer sadašnja ni ne postoji. Imao sam tu privilegiju da živim u pet od sadašnjih sedam postjugoslavenskih država, a zbog prirode posla sam stalno u kretanju na tom prostoru. Gledam, doživljavam, zapisujem… Ima tu štošta interesantnog, a pritom i urnebesnog.
U naslovu predstave se spominju i jugonostalgija i jugofobija. Kako ste uspjeli pomiriti ta dva svijeta? Kada se priča o tom vremenu zajedništva, rijetko tko je ravnodušan! Ili si za, odnosno misliš da je tada bilo bolje, ljudi su bili sretniji. Imalo se manje, ali imalo se više… Ili si protiv! To je vrijeme mraka, nesloboda, lažnog prosperiteta i pritajene mržnje… Ono što sam shvatio je da je pozadina svih ekstremnijih stavova na obje strane – nedostatak informacija.
Na ovakvoj predstavi očekujemo i puno pošalica na račun političara iz cijele regije… Naša društva, ili što je još tužnije – tržišta, još uvijek su politička. Tu nema iznimke ni za jednu od ovih zemljica. Predstava nije samo o politici, ne daj bože da bi bila, jer oni toliko ne zaslužuju! Politika i njeni akteri su tu onoliko koliko ih ima u svakodnevnom životu – dovoljno s pomalo previše. E ovo drugo ja obrađujem na svoj način, a kada se publika nasmije, a što je jako često, onda je to potvrda da imamo nešto zajedničko u viđenju tih stvari.
Zanimljiv je i vaš životni put jer ste živjeli u gotovo svim zemljama bivše države. Koji Vam narodi te nekadašnje države daju najviše inspiracije za nastupe? Crnogorci i Bosanci. Nisam birao, jednostavno je tako. Kad god pričam o tim svojim "zemljacima", reakcija publike je najjača! Mišljenja sam da svaki narod ima smisla za humor. Bez takvog nečeg narodi nestaju, a mislim da se u povijesti nekima to već i dogodilo. Nema, rekao bih, duhovitijih naroda i nacija, međutim ima onih koji su uspješniji u "izvozu" svog humora. Tu su Bosanci i Hercegovci najuspješniji kao brend, ali su tek nedavno, na turneji koju sam organizirao u tri tamošnja grada (Mostar, Sarajevo, Banja Luka), i službeno uključeni u regionalnu mrežu stand-up komičara i njihove publike. Sada očekujemo puno od njih jer mi ostali međusobno gostujemo već nekoliko godina.
Uskoro Vas čeka i sraz s ponajboljim stand-up komičarima iz cijelog svijeta. Kakvim nastupom planirate osvojiti Amerikance? U studenom odlazim u Ameriku, u Seattle. Prijava je bila pomalo neuobičajena jer su me organizatori, nakon što su me istražili putem interneta i sl., bili pozvali da se prijavim, ali nisu mogli garantirati da ću biti izabran među 32 natjecatelja od preko tisuću prijavljenih. Moj ego je nahranjen tim i takvim priznanjem mog dugogodišnjeg rada, ali sada me, kako se to približava, hvata blaga nervoza. Naime, odavno nastupam na engleskom jeziku, gostovao sam i vani na turnejama i festivalima, ali ovo je – natjecanje! U Americi! Ipak, mislim da sam pripremio dobar materijal. Iznenađujuće sam inspiriran za pisanje novih fora o njima i njihovoj zemlji i da to onda stavljam u odnos s nama, kako nas oni zovu – imigrantima. Dio toga je i u ovoj predstavi S nogu*.
U sklopu Komedije s nogu okupljate i brojne mlade regionalne stand-up komičare. Kako, zapravo, publika reagira na regionalni humor? Iskustvo pokazuje da se jednog komičara u njegovom ili njezinom nastupu u nekoj od drugih regionalnih zemalja samo u početku doživljava kao Hrvata, Srbina, Slovenca itd., a već nakon nekoliko minuta tijekom nastupa takva se percepcija kod publike polako izgubi. Razlog tomu je taj što mi govorimo o životu i da su nam teme i iskustva toliko univerzalni da se smijeh, a koji je upravo potvrda toga, čuje jako često i jako glasno!
Za kraj nam otkrijte zašto riječ čimbenik izluđuje Srbina? Ne izluđuje ga nego ga zbunjuje. A znate već njih, ne vole biti zbunjeni, pa onda…
