Osvrt na Eurokaz 2000.
Povratak klasici ili pokušaj ponovnog probijanja prema smislenijm, sabranim, te ravnodušnim osnovama?
Četrnaesti po redu Eurokaz predstavio se ove godine zagrebačkoj publici od 20. do 29. lipnja s jedanaest predstava. Pa iako je do sada festival slovio kao off festival ili festival alternativnog kazališta on je prema riječima Gordane Vnuk ? umjetničke voditeljice prvenstveno festival koji dovodi inovativne umjetnike svjetskoga kazališta beskompromisnih polazišta, bez obzira rade li u nezavisnim grupama i produkcijama ili u velikim državnim kazalištima.
Ovogodišnji Eurokaz bio je podijeljen je u tri tematske skupine: institucionalno kazalište koje propituje jesu li moguće inovacije u nacionalnim kazalištima, generacija ikonoklasta koja se poglavito bavi destrukcijom slike te strukturama i mehanizmima koji joj prethode te novo talijansko kazalište iz pokrajine Emmilia koje se u zadnje vrijeme nametnulo europskoj sceni svojom potpuno autohtonom estetikom.
Što se tiče hrvatskih predstava na Eurokazu one su ove godine gotovo nedostajale. Uz nastup HNK-a iz Splita s predstavom Šest lica traži autora veliku priliku dobio je Festival Alternativnoga Kazališnog Izričaja FAKI koji se predstavio s predstavama po vlastitiom izboru.
Na pitanje upućeno Gordani Vnuk netom prije početka festivala kako će izgledati Eurokaz 2000. Gordana je odgovorila: Nadasve uzbudljivo, suvremeno ali i klasično.
Nakon odgledanih jedanaest predstava i mi bismo se u potpunosti mogli složiti s gore navedenim. Pa iako većina autora i dalje eksperimentira sa suvremenom tehnikom video platnima, projekcijama te poglavito s drugim medijima izgleda da se teatar umorio od besadržajnosti. Kratko rečeno : Vrijeme apsurda je prošlo, doba klasike dolazi.
1. Svinjac
403 Forbidden