RAZLIČITOSTI U LIJEPOJ NAŠOJ /

Oni najbolje znaju kako je to biti drukčiji u Hrvatskoj

Kako je biti drukčiji u Hrvatskoj? To su se na svojoj koži već uvjerili mnogi. A naša Marija Pajić istražila je je li baš boja kože Ahmedu, Manuelu i Ati ikada stvarala probleme?

12.3.2014.
17:59
VOYO logo

Sudanac AhmedAbdelRahim u Hrvatsku se doselio za vrijeme Jugoslavije, i to stopama svojih stričeva koji su u Zagreb došli zaslužiti diplomu! No, javnost ga nije upoznala kao inženjera građevine već kao Antimona iz Večernje škole!

"Kad smo imali afričke dane studenata sam zabavljao ljude i tako je krenulo", kaže nam popularni komičar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Biti drukčiji u Lijepoj našoj nije jednostavno! Srećom, nikad nije doživio nikakve neugodnosti, iako je svjestan da predrasude i dalje postoje.

"I ako sam osjetio ignorirao sam to. Ako nekome kažeš - crnac - pa jesam crnac", govori Antimon.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, neobičnih situacija je ipak bilo...

"Drugačiji si, normalno da te gledaju. Ja se sjećam u tramvaju jedno malo dijete krene meni po ruci i gleda je li joj ostalo boje", prisjeća se Ahmed.

Za razliku od Antimona, Ato se rodio u Zagrebu! I to zahvaljujući svome ocu koji je odlučio studirati medicinu u Zagrebu umjesto u Gani. Kao i sve bajke, i on se zaljubio i ostao.

"Tata kad je završio s medicinom, upoznao je neke ljude iz Jajca koji su ga doveli tamo. Tako da je on odlučio otići i živjeti u Jajcu", objašnjava Ato.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I tako je kucnuo čas da se cijela obitelj Kwamina preseli u Jajce! Štoviše, Atin otac postao je veleposlanik BIH u Japanu!

"Okolina iako je mala, odlično me prihvatila i mog tatu s tim da vjerujem da je bilo nekih smješnih situacija s obzirom da je Jajce mala sredina", kaže ovaj novinar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mala sredina nije podbacila, no zato velika je!

"Negdje 2000. godine sam zajedno s djevojkom i još jednim tamnoputim prijateljem čekao tramvaj kod Cibone. Ušli smo, a za nama je ušlo šest skinheadsa. Kod Vjesnika smo izašli i onda su nas napali. Međutim, mi smo bili brži od njih pa nekih većih posljedica nije bilo", opisuje Ato.

Negativnih susreta nije imao ManuelKante, koji je u Hrvatsku došao prije šest godina igrati nogomet. U međuvremenu se zaljubio u Hrvaticu i rodni Pariz zamjenio hrvatskom metropolom.

Nikada nije bilo ružnih pogleda. Većinom mi se smješkaju i pozdravljaju me", kaže Manuel.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za razliku od užurbane francuske prijestolnice, Zagreb mu više leži! A i lijepe Hrvatice nisu na odmet! 

O hrvatskom nogometu Manu ne zna previše, no s poznavanjem reprezentacije je itekako na - ti!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Sviđa mi se nekoliko igrača. Modrić je odličan igrač, kao i DarijoSrna. Ćorluka također", izjavio je.

Upravo su sportaši ti koji su otvorili vrata Hrvatske prema svijetu i samim time ovim ljudima olakšali život u nešto manjoj sredini! Biti bijelac, vjernik i heteroseksualac u Lijepo našoj više nije obaveza, već izbor!

fnc 20
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo