Svi relevantni podaci pokazuju uzročno-posljedičnu vezu između udjela cijepljenih u stanovništvu i mrtvih od koronavirusa i ta je matematika prilično jednostavna: što je više cijepljenih, to je manje mrtvih. No to i dalje brojne usijane glave u Hrvatskoj, koja je među najgorim europskim državama po smrtnosti od posljedica zaraze koronavirusom - i zbog premalog broja cijepljenih i nedosljednog provođenja ionako blagih mjera, ne mogu ili ne žele shvatiti. Protivljenje uvođenju covid potvrda nije ništa drugo nego otpor cijepljenju i testiranju, bez obzira je li taj otpor motiviran strahom, dezinformiranošću, neznanjem ili (političkom) zlonamjernošću.
Kako koronavirus svakodnevno odnosi sve više života, a u mnogim je zemljama otpor prema cijepljenju još uvijek jak, vlasti u zapadnim demokracijama pokušavaju uvođenjem obaveznih covid potvrda ubrzati cijepljenje, pa se na taj korak odlučila i hrvatska vlada. I naišla na žestok otpor ujedinjenih antivaksera, teoretičara zavjera, radikalnih desničara, klerikalaca i - predsjednika Republike Zorana Milanovića. U nepune dvije godine on se iz zabrinutog predsjednika koji podržava stroge protuepidemiološke mjere prometnuo u najgoreg populista wannabe anarhista.
Karijes i mumbo-jumbo
Usred epidemije koja svakodnevno odnosi desetke života, predsjednik bi odjednom da svatko radi što i kako hoće, proglašava Ured predsjednika eksteritorijalnim, dakle, izuzetim od vlasti, zakonodavstva i sudstva države u kojoj se nalazi te odbija provoditi protuepidemiološke mjere: nošenje zaštitnih maski, držanje razmaka i provjeru covid potvrda. Uz to, premda je jasno da cijepljenje nije garancija da nećete širiti zarazu ili biti zaštićeni od nje, Milanović i dalje dezinformira javnost da nikakve druge zaštitne mjere cijepljenima nisu potrebne. Za njega je koronavirus opasnost u rangu karijesa, a epidemiologija mumbo-jumbo.
Najgore od svega je što to Milanović ne čini iz uvjerenja nego iz prkosa prema vladi Andreja Plenkovića koji preko ministra obrane Marija Banožića pokušava kontrolirati Milanovićevo kretanje i kontakte - na to se, naime, svodi borba oko promjene šefa osiguranja u Uredu predsjednika. Ima se Milanović zbog toga pravo ljutiti, ali nema pravo zbog toga rušiti epidemiološke mjere jer je šteta koju njemu pokušava nanijeti Plenković naprosto neusporediva sa štetom koju on čini cijelom društvu u kolu s antivakserima, klerikalcima i teoteričarima zavjere.
Umjesto da autoritet predsjedničke dužnosti iskoristi za dodatno motiviranje ljudi na cijepljenje i pritisne Vladu da uvede strože mjere i dosljedno ih provodi, Milanović je narcisoidno usredotočen samo i isključivo na vlastite potrebe. O kako je lako zagovarati anarhiju iz izvanredno dobro čuvane utvrde na Pantovčaku, s pozicije jednog od najmoćnijih ljudi u državi.
Korak uz Hasanbegovića, Bulja...
Ako svatko može raditi što hoće, zašto ne bismo mogli raditi što hoćemo u Uredu predsjednika? Zašto ne bismo, recimo, organizirali tulum u vrtovima i na terasi predsjedničkog ureda? Ili možda prosvjed zagovornika cijepljenja, covid potvrda i epidemioloških mjera? Ni za tulum ni za prosvjed pod Milanovićevim prozorima nemamo šanse jer je ured wannabe anarhist zaštićen visokim ogradama, pripadnicima tajnih službi i vojskom. Baš kako i priliči uredu političara bliskog narodu.
A na početku pandemije, dok se još nije dograbio tolike moći i dok je još kalkulirao kako će s Plenkovićem vladati Hrvatskom, Milanović je pjevao neku posve drugu pjesmu i plesao u kolu s nekim posve drugim ljudima, ljudima toliko drukčijima od radikalnih klerikalnih desničara poput Zlatka Hasanbegovića ili Mire Bulja, s kojima se predsjednik u međuvremenu slizao.
U već zaboravljenom dramatičnom obraćanju javnosti u ožujku 2020., Milanoviću su opće zatvaranje i Plenkovićeva vlada bili super, a spašavanje života, briga za starije i zdravstveno najslabije ultimativni cilj. Tad je zadatak svih bio "učiniti sve - aktivno i pasivno, djelovanjem i nedjelovanjem, odnosno izbjegavanjem neozbiljnog djelovanja" da se ljudi zaštite.
Koji je pravi Milanović?
Znao je jedan posve drugi predsjednik Milanović prošle godine i kako će se taj zadatak ispuniti: "To će se postići ako se svi budu pridržavali svega što nam govore i savjetuju službe, javne ustanove, svi koji teško rade, zdravstveni djelatnici, sestre, liječnici... Povrh toga, sve ono što proizlazi iz nekog zdravog razuma, osjećaja ljudske odgovornosti, odgoja, odnosa prema stvarima i prema drugim ljudima koje smo ponijeli iz vlastitih domova. Sve se to u ovoj situaciji računa.“
Gdje je nestao taj Milanović? Što se s njim dogodilo? Zašto se više nije važno pridržavati savjeta službi, javnih ustanova i zdravstvenih djelatnika, sestara i liječnika i čuvati živote? Što se dogodilo s ljudskom odgovornošću i vrijednostima koje je predsjednik, kako je rekao, ponio iz vlastitog doma? Kako se "izbjegavanje neozbiljnog djelovanja" pretvorilo u inzistiranje na neozbiljnom djelovanju? Kako je i zašto predsjednikova vila postala eksteritorijalna u odnosu na "kuću za sve naše ljude"? Što je potaknulo metamorfozu iz predsjednika s karakterom u nekarakternog populista wannabe anarhista?
I koji je Milanović, na koncu, pravi Milanović?
