Lijepe žene prolaze kroz bar... Ima filmova čiju fabulu možete s lakoćom zaboraviti čim izađete iz kina, i ništa nećete izgubiti. Ovaj film je toliko savršen da je otišao još jedan korak dalje ? ovdje fabulu možete zaboraviti nakon prvih petnaest minuta filma i nastaviti uživati u njemu. Legitimni predendent na nasljedstvo "Flashdancea", ovaj razigrani film čak je i izbacio kvazikoherentnost nekakve nazovi priče koja bi trebala služiti da spoji dvije plesne sekvence. Koga uopće briga za sudbinu cure koja je došla u New York da ostvari kantautorsku karijeru, kad se ona, eto nevolje, morala zbog gorkih životnih teškoća zaposliti u baru poznatom po prelijepim curama što toče piće i plešu li plešu. (Dotični bar, inače, stvarno postoji u New Yorku.) Ostatak radnje je nebitan ? teško da ćete u toj gomili cura, lijepih da ti pamet stane, koje svesrdno mrdaju na izvrsnu modernu glazbu, primijetiti da se nešto još i događa. Golotinje nema baš puno ? ipak je ovo ženski film i cure više predstavljaju objekt ostvarenja ženskih snova o poželjnosti nego objekt muške požude (zato je tu morao biti i jedan muški komad u nazoviradnji). Ostavite mozak doma i otiđite u kino.