Hrvatska autoceste, IKEA, Ministarstvo prometa i Ministarstvo graditeljstva su složni - bez obzira na prigovore jedne od vlasnica zemljišta na kojemu se grade ceste za pristupanje robnoj kući IKEA, radovi se nastavljaju.
Upravni sud je, podsjetimo, odlučio da Ministarstvo graditeljstva nije trebalo odbiti žalbu vlasnice zemlje koju su "zaboravili" pozvati na raspravu o lokacijskoj dozvoli, no, kao što su nam ranije rekli i u IKEA-i...
"Odlukom tj. rješenjem Upravnog suda nije poništena navedena lokacijska dozvola, nego je vraćena na obnovu postupka", navodi Ministarstvo graditeljstva u odgovoru na naš upit. Taj je odgovor gotovo isti kao i odgovori HAC-a i Ministarstva prometa koji su stigli na upit Danas.hr-a..
Ponovit će postupak, ali što će to značiti?
Ministarstvo graditeljstva dužno je tek ponoviti postupak što ono i čini, dodaju.
"Dok traje obnova postupka lokacijska dozvola je na snazi. Investitor može početi gradnju temeljem važeće građevinske dozvole. Ministarstvo je izdalo građevinsku dozvolu za I i II fazu te građevinsku dozvolu za III fazu. Investitor može izvoditi radove za one faze gradnje za koje je izdana dozvola", navode oni.
Pokušali smo doznati na ovim adresama kakve onda konkretne učinke ima odluka Upravnog suda da je vlasnica jednog od zemljišta nepravedno izostavljena iz rasprave, no jasan odgovor na to pitanje nismo dobili.
Kad je nacionalni interes u pitanju privatni posjed pada u vodu?
Znamo da je IKEA u Hrvatskoj imala dosta komplikacija, no u čemu je sada konkretno problem? HAC je, zapravo, vlasnici zemljišta koja se žalila što nije sudjelovala u raspravi o lokacijskoj dozvoli, uništio ostavštinu za unuke.
Kako se da iščitati iz njenih žalbi Ministarstvu pravosuđa na odluke Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, njena je obitelj prije 25 godina na spornom zemljištu posadila 110 stabala oraha. Prije toga su morali raskrčiti šikaru i povaditi 25 panjeva, dovući plodnu zemlju...
Osim što orasi daju plod iz godine u godinu, stabla su daleko važnija ako ih se promatra kao vrstu štednje za naredna pokoljenja. Njihovom sječom, ukoliko bi se dogodila u punoj zrelosti od 40-ak godina, trebali su postići cijenu od 196.709 kuna, prema cjeniku Hrvatskih šuma ili 244.259 kuna prema procijenjenoj tržišnoj vrijednosti, ukoliko bi trupci bili prodani u Hrvatskoj. No, to nije sve.
Vještak Branko Bradić kojega je tužiteljica angažirala, navodi kako cijene drveta kod nas nisu tržišne, već ih određuje država. One su niže nego u svim zemljama okruženja, a od zemalja EU niže su u načelu 50 posto, navodi on, a pritom se poziva na Šumarski list kojeg izdaje Hrvatsko šumarsko društvo.
Daleko niža procjena
"Budući je Hrvatska od iduće godine članica EU, cijene bi trebalo uvećati za 50 posto te bi vrijednosti oraha iznosila 314.911 kuna za sve nasade na cijeloj površini čestice", navodi on.
Vještaci koji su angažirani u sporu pred Uredom državne uprave procijenili su vrijednost ove "ušteđevine" na daleko niže iznose.
U rješenju od 24. srpnja koje se odnosi na dio parcele koji je HAC oduzeo vlasnici na korištenje (3.524 metra kvadratna), pravdajući se državnim interesom koji je nesporan u ovom slučaju, dosuđuju da je HAC dužan platiti 7,344 kune za četiri oraha na tom dijelu (dio parcele te vlasnice) - kako za plodove tako i za debla. U djelomičnom rješenju za ostatak parcele, procjenitelj Ivan Bašić dodjeljuje vlasnici pravo na odštetu od 75.100 kuna. Ukupno je procijenjeno samo 43, a ne 110 stabala.
Posjekli 82 stabla, a procijenili samo 43
Ova dva rješenja su odvojena jer je vlasnica zatražila da joj HAC, nakon što joj je dobio tzv. pravo služnosti na prvi dio parcele, oduzme i ostatak. Njoj je, naime, između oduzete zemlje ostao "trokut" površine 4.490 kvadratnih metara, smješten u samoj sredini, okružen parcelama na kojima HAC ima pravo služnosti, dakle, bez pristupa i ikakve mogućnosti za kvalitetnu upotrebu, naveli su u žalbi.
HAC je, kako su tužitelji utvrdili sredinom rujna, posjekao 82 stabla i to dva tjedna prije berbe, a onda i odvukao plodnu zemlju. Umjesto da ih preda vlasnici, kako nalaže zakon pa čak i rješenje Ureda, trupci i plod su jednostavno nestali, navela je vlasnica.
Metode vještaka na koje HAC nije imao prigovor
Za razliku od HAC-a koji nije imao prigovor, vlasnica spornog zemljišta žalila se i na procjenu njegove vrijednosti - kako prvog dijela parcele, tako i ostatka. Vještak smatra da ono vrijedi 63 eura po metru kvadratnom i pritom se poziva na cijenu koju je IKEA (sufinancijer izgradnje prilazne ceste) postigla kod drugih prodavača, navode u žalbi, te prosječne tržišne cijene koje je vještak formirao uz pomoć podataka Porezne uprave, vrijednosti zemljišta prema usporednim transakcijama, a naveo je da je u obzir uzeo i ponudu i potražnju.
Svoje razloge je, prigovaraju odvjetnici vlasnice, naveo na samo 1,5 stranici teksta i iz toga nije jasno zašto je kao "najrelevantniju" uzeo cijenu koju je IKEA postigla s drugim vlasnicima unutar iste katastarske općine.
Također im nije jasno zašto vještak nije za primjer uzeo nekretninu u neposrednoj blizini buduće robne kuće IKEA, čija je ponuđena cijena 400 eura po kvadratu. Ta je nekretnina "po obilježjima najbliža opisu nekretnine koja je predmet postupka", navodi se u žalbi. Navode i primjer nekretnine koja je smještena točno preko puta autoceste.
18 eura više od najjeftinijeg, čak 337 eura manje od najskupljeg
"Navedene nekretnine, u naravi livada i oranica, bez bilo kakvih zasada, prodane su 2009. godine za 114 odnosno 118 eura po metru kvadratnom", navodi se u žalbi. Ipak, vještak je ocijenio da baš ovo zemljište vrijedi 63 eura što je 18 eura više od najjeftinijeg zemljišta kojeg uzima za usporedbu i čak 337 eura manje od najskupljeg.
Vlasnica se također, kako iznosi u žalbi, nije mogla očitovati ni prigovoriti vještacima na adekvatan način - vještačenja su stizala prekasno, nije joj dozvoljen rok od 8 dana da na vrijeme potraži drugo mišljenje, a tvrdi i da joj nisu dozvoljena pitanja vještacima, premda se u rješenjima navodi da jesu.
Ona sada tuži HAC Općinskom sudu u Sesvetama zbog ometanja posjeda. Argument joj je da je prema rješenjima nadležnih institucija HAC trebao uplatiti novac koji joj duguje, makar iznos bio sporan, a onda i službeno zatražiti da uđu na posjed i započeti radove kad budu imali sva pravomoćna rješenja. S obzirom da njene žalbe nisu riješene, ne bi trebalo biti ni pravomoćnih rješenja, no HAC je ušao u posjed i počeo graditi.
