Bilo je to 2007. godine. Svjestan da u Hrvatskoj ne može učiniti mnogo i da mu je voda došla do grla, Davor se odlučio otisnuti u daleki svijet. Destinacija je bila Šangaj.

Iako su ga kolege ispratile u nevjerici, Davor na Dalekom istoku danas radi isto što je radio i u Splitu. Radi najbolje brodove na svijetu. Razlika je tek što mu je plaća višestruko veća. Nekoć je primjerice zarađivao 1.200 eura mjesečno, a danas za isti posao dobiva 8.000 eura.

U Šangaj je došao nakon sedam godina rada u Brodosplitu, Brodogradilištu specijalnih objekata i AD brodovima. Prošao je put od inženjera do voditelja objekta i rukovoditelja proizvodnje. Premda je već tada bilo inženjera koji su iz Splita odlazili u Koreju i Kinu, Davor isprva nije bio za to.

''U Splitu mi je bilo dobro. Daleki istok mi se činio predalek i egzotičan, te nisam baš razumio svoje radne i fakultetske kolege koji su se odlučili na odlazak. A onda je došlo ono jutro kad nakon buđenja ostaneš u krevetu i počneš smišljati razloge zbog kojih tog dana ne bi otišao raditi. Kad se to jutro dogodi, znak je da treba mijenjati posao'', rekao je Jurišić za Slobodnu Dalmaciju .

Kratko vrijeme proveo je u Remontnom brodogradilištu Šibenik, a kad je došla ponuda iz Kine, iz Šangaja, ni trenutka nije dvojio. Iako nije poznavao nikoga tko tamo radi, odlučio je, kaže, pokušati.

I u Kini su problemi isti kao i u Hrvatskoj, samo što je puno veća podrška države

''U kineskim brodogradilištima vidim iste probleme kao i u hrvatskim: kriza je, teško je ostvariti profit, mnogi su navozi prazni, ljudi ostaju bez posla, a brodogradilišta se zatvaraju. Međutim, osnovna je razlika podrška države, jer je ovdje prepoznata vrijednost brodogradnje u razvoju kompletne industrije. Praktično svi materijali i komponente proizvode se u lokalnim tvornicama, banke financiraju škverove, a troškovi nabave i logistike su minimalizirani'', objašnjava inženjer Jurišić.

Hrvatska brodogradilišta, otvoreno će 39-godišnji Splićanin, u odnosu na kineska, tehnološki su zaostala. A bez tehnološkog napretka nema ni razvoja industrije. A bez razvoja industrije nema ni napretka čitave zemlje. I baš zbog toga Jurišić do daljnjega s obitelji ostaje u Kini.