Makar se pregovori o Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP), slobodnoj trgovini između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, održavaju iza zatvorenih vrata, ono što dospijeva u javnost u pravilu još više uznemiruje građane. Tako je nedavno njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt otkrio kako se raspravlja i o geografskoj odrednici nekog specijaliteta te kako bi se moglo dogoditi i da neki njemački specijaliteti - švarcvaldska šunka ili bavarsko pivo, ubuduće ne moraju doista potjecati iz Njemačke, nego mogu biti i iz Sjedinjenih Američkih Država. U toj zemlji, primjerice, mogao bi se proizvoditi i Dalmatinski pršut.
Što bi u praksi značile geografske odrednice i zašto su sadašnja pravila o lokalnim specijalitetima tako labava objasnio je Klaus Müller iz njemačke krovne Udruge zaštite potrošača.
"Zato jer tu postoji mnogo interesa i ti interesi su se probili i u ovu džunglu od potvrda porijekla i oznaka Europske unije. To znači da postoje tri različita sustava označavanja gdje vjerojatno ni stručnjacima nije jasno tko je što proizveo, što dolazi odakle i u što se doista možemo pouzdati. Usprkos tome je za potrošače važno da i u globaliziranom svijetu u svojim namirnicama pronađu nešto od svoje domovine i u to bi se trebali moći i pouzdati", kaže Deutschlandfunk a prenosi Deutschewelle.
Müller kaže da će zavrzlama biti još više nakon što se s Amerikancima ispregovaraju detalji o slobodnoj trgovini.
"Tek kad dođe takav sporazum o slobodnoj trgovini, tek će to stvarati dodatnu potrebu za više orijentacije i više pouzdanosti. I Amerikanci žele znati je li neko vino iz Kalifornije i dolazi li doista od tamo. A kod nas su tu i tirinške kobasice i marcipan iz Lübecka ili medenjaci iz Aachena. Tu se potrošači moraju moći pouzdati i zato je važno da Europska unija učini svoju domaću zadaću prije nego što pregovara o zoni slobodne trgovine. A to znači da sama prije svega nedvosmisleno odredi što su to regionalni proizvodi i gdje to smije pisati", kaže njemački stručnjak.
Što to točno znači? Na primjer, nirnburške kobasice ili švarcvaldska šunka se mogu raditi i od mesa svinja koje dolaze iz sasvim drugih krajeva. A to je, smatra Müller, greška u sustavu gdje Europska unija treba napraviti svoju zadaću.
Potrošače nitko ništa ne pita
"Ako spominjete te proizvode, onda su to produkti zaštićenog geografskog obilježja. To znači da samo jedan jedini proizvodni proces od uzgoja, prerade ili proizvodnje mora biti doista u tom određenom području i utoliko doista imamo problem da se tu bude pogrešna očekivanja. Potrošači se žele pouzdati u to da ono što piše na etiketi doista i bude unutra, a to ovdje na žalost nije slučaj", kaže Müller.
To što traže potrošači, moćna industrija hrane će, po svemu sudeći, zanemariti, jer se ne želi odreći unosnog posla.
"Koliko sam razumio ministra poljoprivrede, Amerikanci žele proizvoditi švarcvaldsku šunku i u Teksasu ili da nama stiže i holandski sir Gauda iz Michigana u Sjedinjenim Državama. To ne može biti. To znači da su te regionalne odrednice ugrožene, s jedne strane u toj mutljavini koja se vodi u Europskoj uniji, a onda i sasvim drugim interesima iz SAD-a", upozorava Müller.
http://www.dw.de/uskoro-i-dalmatinski-pr%C5%A1ut-made-in-usa/a-18173411
