Istražujući novi val hrvatskih izvoznika poput Mobis electronic servisnog centra, koji stare mobitele izvozi u Tanzaniju, ili Makro Mikra, koji stare tonere izvozi od SAD-a do Kine, Poslovni dnevnik otkrio je da su takve tvrtke pod stalnim birokratskim pritiskom da im se posao opiše kao trgovina otpadom.
Paradoksalno, istom pritisku nisu izloženi trgovci rabljenim vozilima ili rabljenom odjećom, iako se bave istom vrstom posla. Ovaj je problem tim veći što za rad s otpadom tvrtke trebaju adekvatne dozvole i koncesije, inače im prijeti zatvaranje i kazne do 800.000 kuna.
Prema podacima europskog programa CERREC-a, koji se provodi u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Italiji, industrija koja potiče ponovno korištenje stvari, za upravljanje s 10.000 tona rabljenih stvari treba 300 novih radnih mjesta. Budući da se prema Agenciji za zaštitu okoliša godišnje u Hrvatskoj stvori više od 13 milijuna tona otpada, zelena industrija koja bi omogućila da se polovica tih stvari može ponovno upotrijebiti mogla bi otvoriti čak 200.000 novih radnih mjesta.
