"Prije dva mjeseca podstanari su me pitali mogu li uvesti internet u moj stan i ja sam načelno na to pristala, misleći da će mi, kad se za to odluče, donijeti ugovor na potpis. Oni su, međutim, internet na ugovornu obavezu od dvije godine naručili telefonom, ne znam kako su nabavili OIB, pretpostavljam zahvaljujući JMBG-u s nekog dokumenta, koristili su internet još kratko vrijeme, a meni je sad, nakon što su otišli, ostalo plaćati pretplatu za internet još gotovo dvije godine ili, pak, ugovor raskinuti i operateru platiti penale", požalila se Novom listu čitateljica iz Zagreba.
Kaže, mislila je da je ugovorom o najmu stana, u kojem stoji obaveza podstanara da pokriju sve režijske troškove koje su napravili, bila dovoljno zaštićena. No, nije znala za mogućnost da na podstanare privremeno može prebaciti vlasništvo nad telefonskom linijom, pa penali za internet sada ne bi bili njezin trošak. A problema od početka ne bi bilo da je od operatera, u ovom slučaju T-Coma, primila obavijest o ugovaranju ove usluge, koja ima snagu potpisanog ugovora i s kojom je u roku sedam dana od primitka mogla uslugu, bez plaćanja penala, otkazati.
Potvrdu operateri ne šalju sigurnom preporučenom pošiljkom, nego običnom poštom koja se lako može zagubiti, a ne znaju ni odgovoriti na pitanje čime se dokazuje da je naručitelj nove usluge obavijest uistinu primio, odnosno kako se dokazuje kad počinje teći rok od sedam dana tijekom kojih uslugu, bez plaćanja penala, mogu vratiti.
'Koristimo propisan postupak za identifikaciju korisnika'
U T-Comu napominju da se otprilike može izračunati kad je korisnik obavijest primio, i dodaju da prodaja putem telefona služi kako bi korisnici bez čekanja, ne izlazeći iz svog doma, mogli naručiti uslugu, piše Novi list.
"Za telefonskog razgovora s korisnikom naši se djelatnici koriste propisanim postupkom za identifikaciju korisnika, a to su ispravni podaci o imenu i prezimenu, adresi, broju telefona, broju računa i oznaci korisnika, na temelju čega se može zaključiti da se radi o osobi ovlaštenoj za donošenje odluke", ističu iz T-Coma.
U Agenciji za zaštitu osobnih podataka objašnjavaju, pak, da OIB sam po sebi ne otkriva ništa, nego određenim, za to ovlaštenim institucijama, u koje telefonski operateri ne spadaju, služi za otkrivanje podataka, i to samo onih s kojima ta institucija smije raspolagati. Iako OIB ne govori puno, može, kao u ovom slučaju, koristiti ostvarivanju nekog drugog prava, naručivanju usluge. Sličan je problem, kažu u Agenciji, što se i avionska karta može kupiti telefonom, samo s brojem nečijeg računa.
Ugovori na daljinu od 2007. godine
Inače, ugovaranje na daljinu u Hrvatskoj nije novost, no još uvijek traži oprez. Prema Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007. godine, telefonom ili nekim drugim komunikacijskim sredstvom roba ili usluga može se prodati ili kupiti bez problema, pri čemu najkasnije u trenutku isporuke proizvoda, odnosno najkasnije na dan početka pružanja usluge, potrošaču mora biti predana potvrda o sklapanju ugovora, koji potrošač može, ne navodeći za to razlog, raskinuti u roku od sedam radnih dana.
Ako u tom roku potrošač od usluge, dakle ugovora, ne odustane, on stupa na snagu, što podrazumijeva i plaćanje 'penala' prilikom raskida.
