Slavko Linić, ministar financija, već je u nekoliko navrata u sklopu najava o uvođenju poreza na imovinu tvrdio da će se od 1. siječnja 2013. godine uvesti i porez na neiskorišteno poljoprivredno zemljište, posebno aludirajući na banke koje su preko hipotekarnih kredita došle do takvih zemljišta.
Budući da se još uvijek radi na prijedlogu zakona o imovini, nejasno je kako će se ovaj put izbjeći sudbina sličnog "antišpekulantskog Linićeva zakona" iz 2001. koji je 2007. godine srušio Ustavni sud.
'Kazneni porezi'
Ustavni su suci tada, polazeći od odredbe članka 48. Ustava i uzimajući u obzir važnost prava vlasništva, zaključili da vlasnike poduzetničke nekretnine, neizgrađenoga građevinskog zemljišta i neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta nije dopušteno prisiljavati na određeni način postupanja ako se ono ne može odrediti kao doprinos općem dobru, odnosno ako nije u službi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Prema tome mišljenju, porezi propisani tada osporenim zakonskim odredbama imaju obilježje kaznenih poreza − njima se vlasnik, porezni obveznik, kažnjava jer je propustio koristiti nekretninu određenu osporenim zakonom, a ta obveza, prema shvaćanju Ustavnog suda, nije u skladu s Ustavom dopuštenim ograničenjima prava vlasništva iz članka 16. Ustava u vezi s člankom 48. stavkom 2. Ustava. Ovo je samo dio obrazloženja te odluke, ali očito je da će i ubuduće biti teško zaobići ovakvo tumačenje ustavnosudske vlasti u Hrvatskoj.
Na udaru špekulanti
Jednako kao i 2001. godine, Slavko Linić je i ovaj put u pokušaju realizacije ovog zakona motiviran željom da minimalizira špekulantsko trgovanje poljoprivrednim i građevinskim zemljištem, kao i željom da se dinamizira tržište nekretnina i tako snizi cijena nekretnina. Naravno, tu je i čimbenik pravednog oporezivanja imovine u odnosu na dohodak, no pogotovo u slučaju poljoprivrednog zemljišta riječ je o vrlo delikatnoj materiji koju treba vrlo pažljivo obraditi, piše Slobodna Dalmacija.
Ako bi se zaista ostvarila ideja o oporezivanju neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta, tada bi se na udaru ovog zakona našle sve oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ali to nije učinjeno.
Konačno, u dobrom dijelom Hrvatske, pogotovo u Dalmaciji, zemljišno-katastarske knjige nisu baš sređene, te bi na najvećem dijelu tih parcela bilo nemoguće i provesti oporezivanje takvog zemljišta. Ipak, čini se da kod Linića ne postoji namjera da se oporezuje cjelokupno neobrađeno poljoprivredno zemljište, nego samo ono koje je "podložno špekulaciji", kao i da bi na udaru više mogle biti pravne osobe od fizičkih.
