U Jadranu se, prema istraživanjima koje je između 1970. i 1990. provela Ina, dijelom sama, a dijelom uz pomoć inozemnih kompanija, ukazala mogućnost postojanja nekoliko perspektivnih ležišta nafte i plina. No, za preciznije utvrđivanje količina ugljikovodika trebat će obaviti dodatna, suvremenija geološka i seizmička mjerenja.
Stabilizacija političkih prilika na području regije, strelovit porast cijena nafte te nestabilne geopolitičke prilike na Bliskom istoku, razlozi su zbog kojih je Jadran ponovno pod velikim zanimanjem domaćih i inozemnih kompanija.
"Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu krajem 80-ih godina, kada su obavljana istražna bušenja na Jadranu, iznosila je 15-ak dolara za barel, a danas je porasla na čak 115 dolara, što i manjim potencijalnim ležištima u jadranskom podmorju daje određenu snagu i vraća ih u žižu interesa velikih kompanija", tvrdi profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu Igor Dekanić.
Prije 20, 30 godina, kada su obavljana probna istraživanja u potrazi za rezervama nafte i plina u Jadranu, na području srednjeg Jadrana načinjena je 21 istražna bušotina, od čega je na tri bušotine potvrđena pojava nafte, a na dodatne tri pojava plina, iz čega je zaključeno da na tom području postoje relevantni uvjeti za nastanak nafte i plina te je sugerirano da se to područje dodatno istraži, piše Business.hr.
Blago na jugu
Prema rezultatima probnih bušotina jug je najperspektivniji za otkriće novih rezervi nafte i plina, te su izdvojene najmanje dvije potencijalne lokacije s rezervama plina i nekoliko manjih s rezervama nafte. I u tom je području, sugeriraju geolozi, potrebno načiniti dodatna mjerenja.
Nastavak istraživanja na srednjem i južnom Jadranu sada prije svega ovisi o hrvatskoj državi, odnosno Ministarstvu gospodarstva, koje treba raspisati međunarodni natječaj za dodjelu koncesija za istražne radove, a njime će se precizirati nositelji koncesije i uvjeti po kojima se mogu nastaviti istražni radovi.
Pritom valja istaknuti da su troškovi istražnih bušotina izuzetno visoki, pa se cijena jedne može kretati do čak 50 milijuna dolara. Razlog je to zbog kojeg je u svijetu uobičajeno da se joint-venture ugovorima rizici istražnih radova, ali i troškovi probnih bušenja podijele između dviju ili više kompanija. Slična će se shema vjerojatno poštovati i u ovom slučaju.
