"Živio sam bolje od svih radnika današnje Hrvatske. Moje vrijeme bilo je sretno vrijeme", kaže 71-godišnji Ante Jukić, koji je 30 godina proveo u velikoj Jugoplastici u Splitu, koja je proizvodila plastične mase i tekstilne proizvode. U trenutku raspada Jugoslavije tvrtka je imala 12 tisuća radnika.
Šime Đodan u Nadzornom odboru
"Kao prvi čovjek tvornice 1989. imao sam plaću preko tisuću dojč maraka ili dva i pol puta veću plaću od moje čistačice. Danas direktori imaju 20 puta veću plaću od čistačica. Ono što hrvatske tvrtke danas nemaju imala je Jugoplastika, ugled i reputaciju. Možeš li zamisliti da je predsjednik Nadzornog odbora 1993. godine postao jedan Šime Đodan?! Tada mijenjaju ime tvrtke u Diokom, a taj naziv u Europi apsolutno ništa nije značio. Francuzi i Nijemci čudili su se zašto se jednom brendu odjednom mijenja ime. Neki genijalci ukinuli su joj ime jer je, tobože, mirisalo na Jugoslaviju, a zaboravili su da se Jugoplastika nalazi na jugu zemlje i da proizvodi plastiku...", kaže zaSlobodnu Dalmaciju bivši direktor.
'Prazno sve. Pustinja, čovječe'
Split je sve do jučer bio jedini grad na cijelom Jadranu koji je imao pivovaru. Bijaše to Jadranska pivovara, osnovana 1970. u sklopu čuvene Prerade.
"Plače mi se kad svako jutro dođem u pivovaru. Nigdje više radnika, ne čuju se više boce kako klackaju na traci, nema više ni kamiona... Prazno sve. Pustinja, čovječe", kaže jedan od zadnjih preostalih radnika Jadranske pivovare, 52-godišnji Goran Domjanović.
Nije mu jasno zašto jedna pivovara na ovom području ne može opstati. Slovenski gazda još ne zna hoće li tvrtku prodati ili u stečaj.
Sedam mjeseci bez plaće
49-godišnji Goran Bosančić iz Dalmacijavina već sedam mjeseci nije vidio plaću. Firmu mu vodi stečajni upravitelj.
"Iz Konstruktora sam 1986. prešao u Dalmacijavino, gdje sam od referenta napredovao do rukovoditelja transporta. Bilo je to vrijeme kad je poduzeće imalo vozni park od 120 kamiona, šlepera, kombija, te četiri broda za prijevoz vina s otoka. Koja firma danas u Splitu ima takav vozni park? Tada sam svoju plaću ostavljao doma majci, a danas majka i otac meni daju od svoje penzije. Je l' to pošteno, reci ti meni?", kaže Bosančić.
Dalmu uništio Tuđmanov koncept
Jedan od direktora najveće prijeratne splitske i dalmatinske trgovačke kuće Dalma bio je Ante Kusačić.
"Boli me Dalma. U njoj sam sve prošao, od referenta do zamjenika glavnog direktora. Dalma je 1956. imala 112 radnika, a kad sam otišao, dakle 1974., 3.200 radnika. Izvozili smo u zapadnu Europu. Imali smo više od 350 svojih prodavaonica od Zadra, preko otoka sve do Dubrovnika, te 80 velikih kamiona. Bili smo u trgovini ono što su danas Kerum i Tommy zajedno", kaže Kusačić.
Zaključuje da je tvrtku uništio "Tuđmanov koncept 200 bogatih obitelji i špalir stranački podobnih direktora".
