"Moj pokušaj da pronađem bolji život u tako hvaljenoj Irskoj nije bio ni malo uspješan, nije me ondje dočekalo ono što sam očekivao. Posao se teško pronalazi, a uvjeti koji vas dočekaju ako ne idete dobro organizirani su dosta teški".
U kratkim je to crtama opis 22-godišnjaka s Pelješca koji se prije dva mjeseca okušao u traženju posla u Dublinu.
Ondje je, priča, prošlog ljeta otputovala njegova rođakinja, zaposlila se "i sve joj je bajno". Nagovarala ga je da i on okuša svoju sreću, a nagovor je stizao i od nekoliko prijatelja koji ondje rade i žive već dvije godine.
Pelješčan je uzeo kufere, na kruzeru nedavno zarađen novac i krenuo na put. No, kad je u Dublin stigao "njegova pjesma" nije tekla kao ona ljudi koji su ondje već bili.
Kucao od vrata od vrata
"Potraga za poslom je bila preteška. Kucao sam doslovce od vrata do vrata. Kako sam završio ugostiteljsku školu, želio sam raditi nešto u ugostiteljstvu. No, nisam uspio. Sve što mi je pošlo za rukom bio je posao u jednom skladištu deset sati tjedno. To je zarada od 90 eura tjedno, odnosno oko 360 eura mjesečno, a vama samo za sobu treba oko 300 eura ako ćete živjeti u gradu i dijeliti je s nekoliko ljudi. Tome još morate dodati i polog", priča nam 22-godišnji mladić koji je u Dublinu proveo 20-ak dana, a potom se vratio kući.
U međuvremenu je, kaže, na hranu i piće potrošio oko 400-tinjak eura što je, prema njegovim riječima bezobrazno skupo jer je da uštedi u početku jeo samo žižu i pahuljice. Kako bi posao mogao tražiti morao si nje nabaviti mobitel, jer svugdje mora ostaviti kontakt. I zato je, kaže, potrošio novac.
Dobro se organiziratjte ili ostanite kod kuće
"Nisam navikao na takav život, ljudi su po Internetu pričali da je super, no sve se promijenilo od ranije. Ja bih volio u stanu imati nekakvu privatnost, no to ondje nije moguće. Ako i želite pronaći neki mali stan, morate to raditi preko agencije, a onda oni između 30-ak ljudi, koji stan razgledavaju, biraju podstanare. Uz to su i bezobrazno skupi. Podigli su cijene svega", priča 22-godišnjak navodeći kako su se Irci promijenili otkada s Istoka u Europu hrle izbjeglice.
Dodaje kako mahom traže visokoobrazovane ljude, a onima koji bi se uputili ondje preporučuje da se dobro pripreme. To uključuje novac za povratnu kartu i ako je moguće nekoga od poznanika tko bi im dao privremeni smještaj na mjesec ili dva dok se ne snađu.
Pelješčan je svoju povratnu kartu iskoristio. Posao, kaže, traži u Lijepoj našoj. Nada se novoj rundi na kruzerima gdje je već radio, a gdje mu se opet ukazuje prilika za zaposlenje.
