Sindikati državnih i javnih službi ovih dana promoviraju neki novi, do sada neviđeni oblik solidarnosti i umjesto da inzistiraju na poštivanju kolektivnih ugovora, što su ih s Vladom kao poslodavcem potpisali, traže da se uzme drugima.
Tu i tamo zagrebat će i po privatnom sektoru tražeći od Vlade da, valjda, pritisne privatne poslodavce koji bi onda trebali pritisnuti radnike.
Zaboravljaju činjenicu da u privatnom sektoru sindikata gotovo i nema, zabranjen im je ulaz i da su radnici i prije krize živjeli lošije od javnih i državnih službi, piše Novi list.
A što se događalo možda najbolje govore statističke brojke. Tako je krajem ožujka ove godine burza zabilježila 318.658 nezaposlenih, što je 78.203 više nego što ih je bilo u prosincu 2008. godine.
U registar nezaposlenih uglavnom su odlazili ljudi koji su radili u privatnom sektoru.
S druge strane, popis u registru zaposlenih, a tu ulaze i obrtnici i samostalni djelatnici, te poljoprivrednici, u ožujku je, u odnosu na kraj 2008., bio kraći za 102.438 imena.
Razlika između broja zaposlenih i nezaposlenih od 24 tisuće najvjerojatnije je završila u mirovini.
Prema Državnom zavodu za statistiku, u javnom je sektoru broj zaposlenih u 2009. godini smanjen za 1.289, ali je puno vjerojatnije da se radi o odlasku tih ljudi u mirovinu.
Radnici u realnom sektoru potpisivali su u prošloj godini sporazume sa svojim poslodavcima o smanjenju ili skraćivanju radnog tjedna, što je u njihovom slučaju značilo i do 20 posto manje plaće. Nitko nema točne podatke koliko radnika ne prima redovito plaću, te za koliko njih poslodavci ne plaćaju uredno mirovinske i zdravstvene doprinose.
Ipak, sindikalne se procjene kreću od 30 do 80 tisuća ljudi, s tim da su tu uključeni i radnici kojima plaća kasni mjesec dana, ali i oni koji su zadnju plaću dobili sredinom 2009. godine, piše Novi list.
Prethodni članci:
arti-201004190245006 arti-201004160541006 arti-201003160688006
