Odluka Megglea, jedne od vodećih mljekara, da ugasi pogone u Osijeku i otpusti 160 radnika te preseli proizvodnju u Srbiju izazvala je političku buru u Hrvatskoj, a uz manje medijske pompe nedavno se počelo spominjati da o sličnom potezu razmišlja i British American Tobacco, vlasnik Tvornice Duhana Rovinj. Iz BAT-a nisu ni potvrdili ni demantirali nagađanja o gašenju pogona u Kanfanaru, a zanimljivo je da baš ove godine ističe petogodišnji moratorij na zadržavanje radnika i proizvodnje u Hrvatskoj.
Piše to Poslovni dnevnik postavljajući pitanje: Zašto proizvođačima mlijeka ili, možda, cigareta, cipela, automobila, kompjuterskih komponenti ili televizora nije isplativo proizvoditi u Hrvatskoj?
Bez povrata, nema ni ulaganja
Za razliku od politike koja je za birače (posebno one slavonske) odigrala jedan prozirni igrokaz, ulagači se vode jednostavnom računicom. Ili, u slučaju Hrvatske, njezinim izostatkom. U toj igri nema dobrih i loših igrača, nema patriota ni entuzijasta, već samo crno na bijelo brojki. Svaka ozbiljna tvrtka ili korporacija uvijek je spremna na akvizicije i/ili preseljenje proizvodnje, ovisno o isplativosti i dugoročnoj profitabilnosti. Bez povrata, nema ni ulaganja, piše Poslovni dnevnik.
Pritom ističe kako Hrvatska ima niz prednosti; od geostrateškog položaja, (relativno) obrazovanog stanovništva, prometne povezanosti, povoljne klime, do članstva u Europskoj uniji. Istovremeno, gospodarstvo guši nabujala i neučinkovita administracija, neefikasno pravosuđe, apsurdna lokalna i regionalna uprava koja vrvi lokalnim šerifima, relativno visoko porezno opterećenje koje favorizira rentijerstvo, politička umreženost podobnim kadrovima, a strategije razvoja se pišu pa pospremaju u ladice….
'Novac usmjeravaju tamo gdje donosi dobit'
Ono što politika fokusirana na iduće izbore i zadržavanje statusa quo nikako da shvati, jest da Hrvatska sa svim svojim prednostima, ali i dugačim popisom mana, nije otok već jedan igrač u regiji; na par stotina kilometara konkurencija za privlačenje ulaganja, novih tehnologija, inovacija i otvaranje radnih mjesta je žestoka i neumorno radi, piše Poslovni dnevnik.
"Godinama u Bijeloj knjizi pišemo isto: što smeta investitore u poslovanju u Hrvatskoj. Onda nam kažu, deklarativno, super, no nakon 7-8 godina ponavljanja investitor shvati da suštinskih promjena nema”, kaže predsjednik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj Mladen Fogec dodajući kako neprofitno poslovanje tjera vlasnika da svoj novac usmjeri tamo gdje će mu donositi dobit.
"Tu nema emocija, svatko od nas napravio bi isto. Ako stavite štednju u banku koja vam ne donosi kamatu, premjestit ćete ju tamo gdje donosi, pojasnio je Fogec za Poslovni dnevnik.
18.03.2019., Zagreb - U hotelu Westin odrzala se konferencija InvestCro - Investicijske (ne)prilike u Hrvatskoj. Panel diskusija: Hrvatske investicijske (ne)prilike. Mladen Fogec. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
'Kod nas je, jednostavno, čitavo poslovanje skupo'
Fogec ističe kako je problem u visokom trošku rada u Hrvatskoj.
"Tu ne govorimo o neto plaći već o tzv. "bruto dva" trošku za poslodavca koji je značajan. Slijedi porezno opterećenje i puno skrivenih (para)fiskalnih nameta; na vodu, na šume, spomeničku rentu, obvezne članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori… Kod nas je jednostavno kompletno poslovanje skupo", ističe.
Nabrajajući razloge tome u prvi plan stavlja pravosuđe.
"Pravni okvir, nedosljednost odluka pojedinih pravnih tijela, trgovačkih sudova dovodi do nepredvidivosti i rizika za poslovanje, a to je kod nas konstanta", napominje Fogec.
'Sastanak u Ministarstvu pokazuje ostatke bivšeg sustava'
Osvrnuo se i na sastanak u Ministarstvu poljoprivrede s predstavnicima Megglea nakon što su objavili odluku o gašenju poslovanja u Osijeku, videći u tome dozu nespretnosti i nesnalaženja.
"To je stvar miješanja države u privatne odluke i tu se mogu vidjeti ostaci bivšeg sustava. U glavama nismo raščistili da živimo u tržišnoj ekonomiji. Politika, a puno problema leži u lokalnoj politici, se nema što miješati u ono što radi ulagač sa svojim novcem. To je loša poruka sadašnjim investitorima, ali i svim onim budućima da nakon odluke o dezinvestiranju slijede packe", kaže.
Premda će investitori uvijek vagati gdje im je isplativije poslovati, a što kristalno reflektira rangiranje na Doing business ljestvici Svjetske banke, kao i plejade sličnih lista konkurentnosti, aktivno rješavanja tih primjedbi jedini je način da se na tržišni način ulagači motiviraju da za biznis izaberu Hrvatsku, umjesto Srbije, Mađarske ili Slovačke, zaključuje Poslovni dnevnik.
