Do ljeta bi se trebale održati tri dražbe na kojima će se prodavati imovina stečajnog dužnika, dakle Spaladium Arene, ali nikako zanemarivo, i pravo gradnje poslovnog tornja i garaža na susjednom zemljištu.
Pošto Spaladium Centar?
Godinama nakon starta megalomanskog projekta pokrenutog na državnoj razini, pravo je pitanje – pošto ide cijeli Spaladium Centar? Koji će se iznos postići na dražbi, hoće li to biti tih 500 milijuna kuna, koji milijunčić više ili, možda, recimo, četvrtina procjene sudskog vještaka?
Dvora za par rukometnih utakmica
Povijest bolesti u splitskom slučaju je prilično duga i zamršena. Slična ili tek nešto bolja situacija zadesila je sve dvorane (i gradove) u kojima su se gradile dvorane za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009., no projekt u Lori je od početka "mirisao" na pravu katastrofu. Kako u Splitu postoji Sportski centar Gripe, godinama minimalistički održavan, tih nekoliko rukometnih utakmica moglo se odigrati u velikoj dvorani uz djelić troška, sredstvima koja ne bi bila opterećenje za grad i državu moglo se potpuno obnoviti cijeli objekt na Gripama.
Izvođači se znali i prije otvaranja službenih ponuda
Međutim, koncem te 2006. tekao je med i mlijeko, najtežu svjetsku krizu samo su rijetki naslućivali (a i koju godinu kasnije, kada su postali jasni razmjeri ekonomske propasti svugdje u svijetu, vrhuška na čelu s bivšim premijerom Ivom Sanaderom uvjeravala nas je kako "smo spremni" i ne treba brinuti), tako da se nije činilo problematičnim ulupati puste novce u velebno zdanje.
Dogovor je pao na nekoj večeri, izglednije i na više njih, izvođači su se znali i prije otvaranja službenih ponuda... Kako bi se opravdala izgradnja Spaladium Arene, dvorane vrijedne oko 40 milijuna eura u tim izračunima, projekt je krenuo kao Spaladium Centar te je uključivao i izgradnju poslovnog tornja uz dvoranu, garaža te drugih sadržaja, od kojih bi se cijela investicija i financirala. Konzorcij je dobio sredstva banaka, Vlada RH i Grad Split su trebali plaćati najam dvorane (ali i cijelog Centra) idućih 30 godina, ukupno oko pet milijuna eura godišnje, te bi negdje 2037. cijeli objekt pripao Gradu Splitu i RH, jer je i sagrađen na državnom zemljištu.
Nedovršeni objekt ruglo je grada. Davor Puklavec/Pixsell
Dvorana je izgrađena, a kako je u međuvremenu građevinski sektor 'kleknuo', nije bilo dovoljno novaca za nastavak gradnje poslovnog tornja i ostalih sadržaja pa je u Lori iz sagrađene dvorane ostala izvirivati armatura. Nije nimalo lipo za vidjeti, no to, nažalost, nije najveći problem - već onaj financijski koji je uteg svakoj splitskoj vlasti.
Ništa bez pomoći države
Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar u razgovoru za Novi list kaže da se u sve mora uključiti država.
"Bez uključenja Vlade RH u pregovore ove pravno i financijski složene situacije, nema pravog rješenja! Potrebna je politička odluka da se podrži Grad Split i da s državom krenemo u pregovore oko Spaladium Centra. Grad je nositelj ugovora, no uz solidarnu podršku Vlade RH, što znači, hipotetski, ako dođe do obaveze za naš proračun od 54 milijuna eura plus sudski troškovi, mi ćemo regresnom tužbom ići prema državi...
Od kada sam gradonačelnik, održali smo nekoliko sastanaka s predstavnicima države na ovu temu te poslao najmanje deset pisama, ali nikakvo rješenje se nije donijelo", kazao je Baldasar, dodajući kako su sredstva za najam dvorane iz državnog proračuna prestala stizati 1. ožujka 2012., tek nekoliko mjeseci nakon što je gradonačelnik Željko Kerum donio istu odluku i prestao uplaćivati gradsku polovicu iznosa za najam, oko 2,5 milijuna eura na godišnjoj razini.
Odgovarajući i na pitanje o navodnoj ponudi da u Banovini otkupe potraživanja banaka za 60 milijuna kuna(?!), Baldasar je konstatirao kako "nikada takva ponuda nije postojala, niti predstavnici banaka znaju za nju."
Spaladium Arena je zatvorena, blokirali im račun
