Međunarodna epidemija pretilosti nije se dogodila slučajno. Istina, životni se stil promijenio iz aktivnog u sjedeći, ljudi su se preselili u gradove i predgrađa i prestali toliko kuhati, no knjiga Salt Sugar Fat: How the Food Giants Hooked Us pokazuje da je dvije trećine odraslih Amerikanaca i trećina djece pretilo iz itekako proračunatih i podmuklih razloga. Prehrambena industrija jednostavno je počela na tržište izbacivati namirnice koje imaju manju prehrambenu vrijednost, ali zato mame potrošače da i dalje konzumiraju te proizvode.
Istraživački novinar New York TimesaMichael Moss detaljno je istražio kako je prehrambena industrija pridonijela lošim prehrambenim navikama kod Amerikanaca tako što je prerađenoj hrani dodavala šećer, sol i masnoće. Moss kroz knjigu opisuje kako se industrija razvila na sposobnosti tih sastojaka da neutraliziraju gorkasti okus koji se razvija tijekom proizvodnje takve hrane te stvara svojevrsnu ovisnost konzumenta o okusu.
Konzument koji žudi
"Tvrtke tvrde da nisu imale namjeru Amerikance učiniti pretilima ili bolesnima, ali, ističe Moss, desetljećima su se trudili stvoriti žudnju konzumenta. U svojim istraživanjima došli su do spoznaje da će to postići kombinacijom točno određene količine soli, šećera i masnoća", kazao je Moss za TakePart.
Moss opisuje i kako je marketinška kampanja prehrambene industrije preuzela onu duhanske, te svoje proizvode predstavljala kao zdravije. Tako su oni reklamirani kao proizvodi s malo masnoće, malo šećera ili malo soli. Isti proizvodi, međutim, u rijetkim su slučajevima uistinu zdravi. Mnogi proizvodi koji su primjerice označeni kao oni koji imaju nizak udio masti, imaju visok udio šećera. Proizvodi koji imaju malo soli, imaju visoke udjele masnoće i šećera, objašnjava Moss.
Bitka za profit
I dok su mnogi Amerikanci svjesni toga da su često izmanipulirani po pitanju hrane, ispada da nije ni lako izabrati zdraviju hranu. Moss objašnjava da iako na nekim prehrambenim artiklima stoje natpisi "sve prirodno" ili "sadrži pravi voćni sok", to uopće ne znači da je to tako. Varljive su i naljepnice na proizvodima na kojima piše sastav neke namirnice, ali u svrhe te predstave, prikazuje se ona količina masnoća, soli i šećera koja se odnosi na manju masu te namirnice. Tako se količina soli, masnoća i šećera u proizvodu čini razumna.
Moss ističe i da će proizvođači teško promijeniti svoj način ponašanja. "Oni osjećaju pritisak od potrošača. I tvrtke su također razvile veliku ovisnost o ovim sastojcima. Jeftini su i učinkoviti", a to omogućava prehrambenoj industriji da ostvaruje velike profite.
