Vlada će naložiti da se preispita završavanje aktualnih sporova bez suda, odnosno da se provjeri isplati li se 'stare' sporove zatvoriti bez suda, a za 'nove' će preporučiti da se što manje koriste sudovi.
U prvoj bi skupini tako trebali biti rješavani već nastali sporovi. Riječ je o parnicama između raznih ministarstava i gospodarskih subjekata u državnom vlasništvu i njihovih partnera, zbog kojih su u tijeku dugotrajne sudske parnice i pojedinačno će ih preispitati u suradnji s DORH-om.
Novih parnica u kojima sudjeluje država lani je pokrenuto 7.365, što je porast od 6,8 posto. Ako je moguće da neki sudski spor završi mirenjem i nagodbom, ići će se na tu varijantu. No neće biti lako. Ministarstvo obrane ima primjerice velik broj parnica, pa je moguće da će kod takvih teških slučajeva oformiti posebno povjerenstvo u kojem će se dodatno razmatrati mogućnost okončanja svakog spora mimo suda, piše Poslovni dnevnik.
Izbjegavanje sudova
Upravama tvrtki u kojima država ima većinski vlasnički udio Vlada će pak preporučiti da, ako dođe do novog spora, pokušaju spor riješiti korištenjem jednog od alternativnih načina. Kako? Uz Vladinu uredbu koja bi se trebala donijeti uoči Dana državnosti bit će priložen model sporazuma o mirenju, a arbitražni sporazum i dodatne klauzule bit će preporučene.
Očekuje se, kažu dobro upućeni, da će Vladina intervencija imati niz pozitivnih posljedica, no u sudskim krugovima neki smatraju da bi država trebala prvo izračunati koliko će je to stajati. Naime, drastično bi trebao porasti broj arbitraža pred Stalnim izabranim sudištem pri HGK-a, a arbitraža nije jeftina. Također, moguće će da će prosperirati mirenja koja se mogu voditi pred više centara za mirenje.
Smanjila bi se nelikvidnost Najzanimljivije od svega je koliko bi sporova na ovaj način moglo biti riješeno. Čini se da taj odgovor ni u Vladi još ne znaju, no s obzirom na DORH-ov podatak iz 2010. o 19,35 milijardi kuna teških parnica u kojima država sudjeluje, riječ je o milijardama.
Zbog velikih potraživanja u sporovima prema državi koja je tužena uredba predviđa da bi se, ako država izgubi spor, to plaćalo u pet godišnjih rata. Takvo bi rješenje moglo omogućiti državi da počne ispunjavati svoje obveze što bi moglo riješiti i pitanje nelikvidnosti. Ipak, najveću bi korist imale tvrtke.
Provedbom ove uredbe smanjio bi se broj sporova na trgovačkim sudovima, što je pomoć Vlade sudstvu i DORH-u.
