Naveo je i kako je IPK Osijek u blokadi od 2007. godine, a donedavno je imao samo jednog zaposlenog i nema imovine. Čuraj je dodao kako će IPK Osijek u stečaj.
Prije nekoliko godina bilo je nekoliko pokušaja oživljavanja IPK Osijek, no u tome se nije uspjelo.
Neuspio pokušaj dokapitalizacije
Prethodni predsjednik Uprave IPK Osijek Drago Pleš, posljednjih je godina intenzivno radio na pokušaju unosa imovine nekadašnjeg osječkog poljoprivrednog kombinata koja se nalazila na okupiranim područjima, u temeljni kapital. Riječ je pretežito o građevinskom i poljoprivrednom zemljištu na potezu od Osijeka, Tenje, Dalja i Erduta u vrijednosti od približno pola milijarde kuna. Međutim, budući da država koja je većinski vlasnik IPK Osijek nije bila voljna dokapitalizirati to društvo, a kako je privatizirana i posljednja tvrtka iz sustava IPK Osijek - IPK Tvornica ulja Čepin, njegovo postojanje više nema svrhe te egzistira još samo na papiru, piše Glas Slavonije.
IPK Osijek ove je godine trebao obilježiti 52 godine od osnutka i neki naši sugrađani s kojima smo razgovarali sjećaju se da je nekad raditi u IPK-u Osijek, dok je posao cvjetao, bio prestiž, a njihovi direktori u društvu vrlo cijenjeni.
Propadala tvrtka po tvrtka
No, danas gotovo nitko od osoba koje su nekad bile na vodećim pozicijama u IPK-u Osijek ne želi javno govoriti što se doista događalo i zbog čega je iz godine u godinu propadala tvrtka po tvrtka, koje sada sve odreda pod palicom novog gazde, odnosno vlasnika, uspješno posluju. Neki od "ipekaovaca" tek sa žaljenjem ističu, ali neslužbeno, da se IPK Osijek, uz samo malo više sluha određenih institucija, mogao spasiti.
Jedan od sugovornika koji je dobro upućen u rad i djelovanje bivšeg osječkog kombinata kaže da do početka Domovinskog rata IPK Osijek nije nikada radio s gubicima.
"Okupacijom je bilo izgubljeno 13.000 hektara najplodnijeg obradivog zemljišta, a na okupiranom području ostale su farme tovne junadi, čime je naglo bio prekinut redoviti dotok deviza od izvoza junadi, kukuruza, voća i povrća te ostalih proizvoda koji su se pretežito izvozili u Italiju i Grčku. Ratne 1991./92. izgubljena je kampanja prerade šećerne repe, a IPK-ova Tvornica šećera zbog ratnih djelovanja nije radila. Međutim, iako je veći dio sustava bio okupiran, bankama su se morale plaćati sve obveze, jer je sjedište IPK bilo na slobodnom području", kaže sugovornik.
U ratu iscrpljene sve rezerve
Prema njegovu mišljenju, bio je to početak kraja IPK Osijek, jer mu se tada dogodila najveća tragedija koja se može dogoditi jednoj kompaniji. U razdoblju ratnih djelovanja izgubljeno je tržište i cijela ljetina, stoka i vino, sustav je pretrpio i znatne ratne štete, a istodobno su plaćali poreze i doprinose.
Od 1991. do 1998. godine, odnosno do mirne reintegracije, navodno su stoga iscrpljene gotovo sve rezerve koje su imale IPK-ove uspješne tvrtke. Proces restrukturiranja započet je 1998. s izdvojenim tvrtkama iz Našica i Slatine. Poslije se izdvojio i Žitar iz Donjeg Miholjca, Teina, Slavonka, donjomiholjački ribnjaci, Lintex... Sve te izdvojene tvrtke poslije su završile u stečaju.
