Nasadi babaca uskoro će biti spremni za branje. Ova voćka poznata još i kao planinska papaja, kiselkasto- osvježavajućeg okusa tipična je za tropske krajeve, a najveći njezin proizvođač za cijeli svijet je Ekvador. No, nasadi babaca iz ove priče nisu u Ekvadoru već u Donjoj Bistri i u vlasništvu su Ivana Šuloga, piše Deutsche Welle.
Nije to jedina egzotična vrsta koju on uzgaja na svom imanju – tu su i indijanske banane, fijoa, kiwano i mnoge druge kulture za koje mnogi u Hrvatskoj nikad nisu čuli, a kamoli ih vidjeli. Upravo zbog toga ovaj poduzetnik s pravom nosi nadimak "kralj egzotičnog voća".
Iako je završio elektrotehniku i promet, još od studentskih dana počeo je proučavati uzgoj egzotičnih vrsta, i to sasvim slučajno. "Čekajući ispit na fakultetu kolega je ostavio novine, a ja sam naišao na članak o kiwanu, i vjerovali ili ne, ali tako je sve počelo, a ja sam jednostavno vjerovao da je to to", kaže za Deutsche Welle ovaj uspješni 44-godišnji poduzetnik, te nastavlja: "Koliko god proizvedem, ne mogu zadovoljiti potrebe tržišta na koje izvozim".
Izvozi u Nizozemsku, Belgiju, Englesku, Francusku...
Svoje prvi zarađeni novac uložio je upravo u kiwano, no prvih šest godina sve što bi proizveo bacio bi, jer nije znao kako ga pravilno čuvati, skladištiti. Sada je pronašao formulu zbog koje je konkurentan na tržištu. Šulogov proizvod daleko je poznat u svim zemljama Europe u koje izvozi, a to su: Nizozemska, Belgija, Engleska, Francuska i Italija. Svaku od namirnica ručno pregleda i pravilno skladišti što garantirano rezultira dugim rokom trajanja.
"Poanta je u isporuci tj. blizini Hrvatske ostalim Europskim zemljama. Moj kiwano danas se bere, sutra isporučuje, što ne mogu jedine zemlje izvoznice Dominikanska Republika i Novi Zeland, i nema tu puno filozofije", kaže Ivan.
Iako njegov entuzijazam ne dijeli većina poljoprivrednika u Hrvatskoj, Šulog tvrdi da bi po njegovom receptu hrvatski agrar brzo procvao. Iako ovaj posao radi već dvadeset godina i svima pokušava usaditi svoje znanje hrvatski mentalitet je ono što koči većinu, tvrdi Ivan.
Skeptični Hrvati
"Toliko sam puta držao predavanja i davao savjete ljudima, pa naša cijela zemlja, pogotovo Dalmacija idealna je za ove kulture. Ja ne znam zašto, ali ima nešto u našoj zemlji zašto je baš hrvatski kiwano tako poseban i kvalitetan, no naši ljudi su i dalje skeptični. Oni misle da uvijek netko drugi, pod tim mislim stranac, treba biti pametniji da se toga dosjeti ili isproba, pa će tek onda oni pokušati. Ja lijepo kažem probajte s malim količinama, ali obično sve ostane na ideji ili teorijama, malo ih je koji se odvaže", kaže Šulog.
Osim plastenika u Donjoj Bistri posjeduje i imanje u Velikim Zdencima, te surađuje s nekoliko kooperanata od Istre do Dubrovnika koji su uspješno ušli u posao sa njim.
Zaboravljeni rogač
Još jedan primjer neiskorištenosti hrvatskih prirodnih resursa je rogač. Šulog je jedini proizvođač finog pudera od rogača, a blagodat hrvatske klime je i u tome što ga bura prirodno mineralizira i konzervira dok ga konkurencija mora pržiti. Koliko je njegovo poduzetništvo prepoznato van granica Hrvatske, svjedoči i činjenica da studenti agronomije iz belgijskog Leuvena dolaze na njegovo imanje, a česti gosti postali su i turisti iz Finske.
Najviše ga ipak brine mentalitet i sumnjičavost ljudi u Hrvatskoj, jer bi, kako tvrdi sve proizvedene količine mogao prodati zbog velike potražnje. Stoga se nada da će možda i ovaj članak, još jedan u nizu o njegovim egzotičnim biljkama nekome biti poticaj na promjenu, baš kao što je njemu bio onaj iz studentskih dana.
http://www.dw.de/hrvatski-kralj-egzoti%C4%8Dnog-vo%C4%87a/a-18414447
