Svakim danom sve veća nezaposlenost u Hrvatskoj građane tjera na odlazak iz zemlje. Neki od njih pritom će pričekati 1. srpnja kada bi Lijepa naša trebala uči u Europsku uniju i time građanima olakšati zapošljavanje na tom području. No, postoji i druga strana medalje. Podaci istraživanja prema kojima bi većina mladih Hrvata otišla nakon 1. srpnja 2013. poslužit će kao dodatni argument onim državama Europske Unije koje namjeravaju koristiti pravo na ograničenje pristupa njihovom tržištu rada, tvrde diplomati.

Neki pokazatelji u analizi dobri, no...

Kada bi se korektno analizirala situacija argumenti bi išli u korist Hrvatske i otvaranja tržišta rada, jer Hrvati čine manje od 1 posto ukupnog stanovništva EU, a Hrvatska ima još uvijek veće plaće nego, primjerice, Bugarska i Rumunjska. Stručnjaci tvrde da su zemlje, koje su otvorile svoje tržište bolje prošle, jer su dobile više kvalificiranih radnika. U Europskoj komisiji kažu da se na primjeru Austrije i Njemačke, koje su najveći skeptici kad je riječ o potpunom otvaranju tržišta rada, vidjelo da se ni nakon ukidanja svih ograničenja nisu ostvarila predviđanja o masovnoj navali jeftine radne snage. Naime, u tim se zemljama u vrijeme krize stopa nezaposlenosti smanjila, a uz Dansku i još neke imaju i nedostatak radne snage za određena područja.

Sve bi se to trebalo pozitivno odraziti na Lijepu našu, no diplomati koji su situaciju komentirali za Jutarnji list tvrde da one države koje donose odluku o otvaranju tržišta rada gledaju i na stanje u državi koja se priključuje. A tu Hrvatskoj ne bi trebalo biti lako, jer nezaposlenost raste i Hrvati žele što prije otići. S obzirom na to, onih država koje žele koristiti ograničenja moglo bi biti dosta. Političari u zemljama EU gledat će i na ono što misle njihovi građani koji još uvijek nisu skloni zapošljavanju stranaca.

Kako će izgledati ograničenje?

Države EU imaju pravo na nove članice primijeniti takozvanu formulu 2+3+2, što znači da tijekom prve dvije godine građanima novih članica mogu ograničiti pravo slobodnog zapošljavanja na njihovu tržištu rada, a zatim tražiti produljenje tog roka na još tri odnosno još dvije godine s tim da moraju dokazati da bi ukidanje dozvole ozbiljno poremetilo njihovo tržište rada. Dakle, maksimalna mogućnost korištenja prava na ograničenje jest sedam godina.