Trgovine s hranom, primjerice, vrata kupcima uglavnom otvaraju u sedam sati ujutro. To ne znači da radnici koji u njima rade minutu-dvije ranije ulete na radno mjesto. Dolaze i po sat vremena ranije. Ni s posla ne odlaze netkom nakon što se za kupce zaključaju ulazna vrata. U dućanima ostaju kako bi ih pospremili, odnosno pripremili za novi radni dan. Sve se to ubraja u neplaćene radne sate trgovaca, baš kao i inventure.
Fiskalizacija im nije pomogla
"Prodavači koji ostaju na svojim radnim mjestima obavljaju sve više poslova, tajni kupci ih neprekidno obilaze i ocjenjuju… Dnevni odmori su često neostvarivi, godišnji za poslodavce predugi, bolovanja za radnike dodatni luksuz", naglašava za Novi listZlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske objašnjavajući kako fiskalizacija nije pomogla u rješavanju prekovremenog rada i praćenja radnog vremena.
Radnici poslije rada na blagajni rade poslove druge vrste i opet odrađuju neevidentirani prekovremeni rad. Sindikat upozorava kako je tako nastala nova kategorija 'dobrovoljnog prekovremenog rada' koji je nezakonit i nedopustiv. Sindikat je izračunao da svaki radnik u trgovini poslodavcu pokloni prosječno 174 sata rada svake godine, odnosno jedan mjesec svog rada. Kako je u maloprodaji zaposleno oko 94 tisuće radnika, ispada da trgovci i trgovkinje poslodavcima poklone ukupno više od 16,3 milijuna radnih sati.
"Sve više zaposlenih u trgovini radi za minimalnu plaću, bez ikakvih drugih prava. U trgovačkim društvima gdje nema kolektivnog ugovora, poslodavci jednostrano smanjuju ili ukidaju stimulativni dio plaće, smanjuju plaće i ukupni prihod do 30 posto, smanjuju naknadu troška prijevoza, ne isplaćuju jubilarne nagrade i ostala materijalna prava, solidarne pomoći i prigodne nagrade", ističe Štulić naglašavajući kako pritom trgovine rade sve duže, s istim, ili manjim brojem zaposlenih.
