Bakić je pritom u tri jednostavne točke objasnio što to znači i kako je do toga zapravo došlo.

Prvo, Bakić ističe da je prije dvije i pol godine pisao kako je jedan od glavnih razloga zašto nema reformi to što imamo dvije Hrvatske.

"A propos, uhljebnička Hrvatska nam je bila servirala Ciprasa kao idola – on je neko vrijeme čak (perverzno!) kod nas figurirao kao glavni globalni društveni heroj – a u Grčkoj je štednja bila kolabirala. Zanimljivo, jučer imamo vijesti da je Cipras pred skoro sigurnim gubitkom izbora nakon što je zatukao Grke u zemlju. No, više ga nema u hrvatskim medijima. Uhljebničkoj i rentijerskoj Hrvatskoj je poslužio kad je trebalo", objašnjava Bakić.

Drugo, Bakić piše da štednja raste nešto sporije nego prije i da je to toga došlo jer su kamate kolabirale.

"Štednja raste unatoč manjem broju stanovnika – iako, među onima koji su se iselili, vjerojatno je velik udjel ekonomskih iseljenika koji i nisu imali veliku štednju", objašnjava.

Treće, Bakić objašnjava da je zbog kolapsa kamata sve manje oročene štednje. Naime, on ističe da većina Hrvata još nije otkrila equity/dionice kao važnu (glavnu) investicijsku klasu, što znači da mnogi boljestojeći građani u razočaranju zbog male kamate u bankama opet kupuju nekretnine kao ‘štednju/investiciju’.

"Osobno, nikad nisam razumio zašto bi netko investirao u stambenu nekretninu u Zagrebu umjesto u dionice hrvatskih turističkih društava", zaključuje Bakić.