Dijete s kockastom glavom koje potiče svađu nalik onima iz talijanskih filmova, ljubavna scena s mladim ustašom, partizansko kazalište i strastveni susret u kupiništu, političke optužbe i mučenje, bračni brodolom, a zatim starost, i jedna dvorana u kojoj se pleše...
Starački dom kao "idealni kamp svih naših ksenofobija, a opet tako dirljivo i mlačno mjesto" (D. Spišić) na koje "odlažemo starce", pomalo poput isluženih starih baterija ili iskorištenih plastičnih boca, ogledalo je društva u kakvom živimo, društva gdje teško prihvaćamo druge i drugačije, a slabije sklanjamo u stranu jer nam smetaju, jer nemamo vremena za njih...
Dramski tekst Dubravka Mihanovića, autora u zemlji i inozemstvu višestruko nagrađivanih komada Bijelo i Žaba, na scenu teatra Gavella postavlja Oliver Frljić, trenutno jedan od najhvaljenijih redatelja ovih prostora, čije predstave, poput Bakhi, Turbofolka, Proklet bio izdajica svoje domovine, Oca na službenom putu, ili Mrzim istinu!, osvajaju nagrade gdje god se pojave, ali su jednako tako sposobne izazvati i glasno neslaganje.
To je sasvim razumljivo: njegov teatar usredotočen je ponajprije na provokaciju i svrdlanje u mjesta koja društvo bole, poradi čega znade biti i neugodan, i prenaglašen, i inzistirajući. Međutim, tu su i duhovitost te ludizam, osobine zbog kojih se naslovi što ih Frljić potpisuje nerijetko doživljavaju kao komedije, karakterom razotkrivalačke, kako i dolikuje tom žanru...
Predstavu režira Oliver Frljić, scenografiju potpisuju Dubravko Mihanović i Oliver Frljić, a kostimografiju Sandra Dekanić, koreografkinja je Irma Omerzo, a glazbu potpisuje Frano Đurović.
U predstavi igraju Jelena Miholjević, Ksenija Pajić, Dijana Vidušin, Ivana Roščić, Antonija Stanišić Šperanda, Barbara Nola, Amar Bukvić, Enes Vejzović, Janko Rakoš, Filip Križan i Sven Medvešek.
