Odbrojavanjem u NASA-inom centru "JFK" na Floridi u utorak 16. srpnja 2017. započela je svemirska misija "Pilgrim Zero" koja će američkom astronautu Mauriceu J. Minnifieldu omogućiti da postane prvi čovjek koji će kročiti na jedan planet, a da nije Zemlja. Tri dana kasnije sa svojim modulom "Aresom" Minnifield se spustio na površinu Marsa, napravio nekoliko koraka, pokupio geološke uzorke i svemirskom centru u Houstonu poslao duhovitu poruku: "Još jedna velika američka pobjeda. Od danas ovo više nije crveni planet".
Tri mjeseca po povratku iz svemira Minnifield i druga dvojica članova posade (O'Connell i Vincoeur) krenuli su na svjetsku turneju kako bi što većem broju ljudi iz prve ruke prepričali svoja iskustva. Odlučili su posjetiti nekoliko zemalja sa svakog kontinenta, a zbog uloge i važnosti gđe Kolinde Grabar-Kitarović, Lijepu našu nipošto nisu htjeli zaobići. Hrvatska i njezina predsjednica doživjeli su veliko priznanje od američkih saveznika još početkom iste godine.
Tada upravo izabrani američki predsjednik Donald Trump, dan uoči inauguracije, osobno je poslao pismo gđi Kitarović u kojem joj čestita na svemu što je učinila za mir u svijetu, i izražava namjeru što skorije posjetiti prijateljsku Hrvatsku. Godinu dana kasnije to će se i dogoditi, a osim posjeta glavnom gradu, izvan protokola i na iznenađenje domaćina, Trump je odlučio posjetiti i Lubarsku, malo selo u kojem je predsjednica provela svoje djetinjstvo.
Upravo tamo se dogodilo nešto veličanstveno što je samo potvrdilo neraskidive veze između SAD-a i Hrvatske. U sumrak, pod nebom prepunim zvijezda, američki predsjednik izvadio je iz unutrašnjeg džepa kaputa poklon za svoju hrvatsku kolegicu. Bila je to bočica u kojoj se nalazio sadržaj koji je imalo prilike vidjeti svega nekoliko ljudi na našem planetu. Fluorescentni crveni pijesak s Marsa.
Ne možete se sjetiti svih ovih događaja? Razmišljate kako ste ih uspjeli propustiti? Ne razbijajte glavu, sve sam ih izmislio. Osim, nažalost, činjenice da je Trump postao predsjednik. A sada, dosta SF-a i nečega što se nikada nije i vjerojatno ni neće dogoditi. Vratimo se stvarnim događajima.
Titov potpis na jelovniku
Odbrojavanjem u NASA-inom centru "JFK" na Floridi, na današnji dan, 16. srpnja prije točno 50 godina, započela je svemirska misija "Apollo 11", koja će američkom astronautu Neilu Armstrongu omogućiti da postane prvi čovjek koji je kročio na Mjesec. Svega nekoliko tjedana po povratku iz svemira Armstrong se s ostalom dvojicom članova posade (Aldrin i Collins) uputio na svjetsku turneju u okviru koje će obići 23 države na svim kontinentima.
Dan nakon boravka u Vatikanu i druženja s papom Pavlom VI. red je došao na jedinu socijalističku državu koja se našla na popisu – Jugoslaviju. Uoči dolaska u Beograd Armstrong je izjavio da se astronauti posebno vesele dolasku "jer se dive jugoslavenskim narodima, a naročito predsjedniku Titu". Slično je ponovio i tijekom ručka podigavši čašu "za zdravlje čovjeka koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir, u zdravlje predsjednika Tita".
Ako su ove riječi i bile protokolarnog karaktera, Armstrongova molba da mu se Tito potpiše na jelovnik ostavljala je dojam osobnog i iskrenog znaka poštovanja. Po završetku svjetske turneje američki predsjednik Nixon poslao je predsjednicima posjećenih država i njihovim građanima poseban poklon. Tako su kao podsjetnik na uspješan svemirski podvig Tito i Jugoslaveni dobili kamenčić s Mjeseca.
Poseban status Jugoslavije u Washingtonu
Da su Jugoslavija i njen predsjednik imali poseban status u Washingtonu nije bila tajna. Zato nikoga nije posebno iznenadilo ni pismo koje je Richard Nixon poslao Titu na početku godine u kojoj je "osvojen" Mjesec, a samo dva dana prije inauguracije. U tom pismu izrazio je želju posjetiti Jugoslaviju i osobno upoznati jugoslavenskog predsjednika. To će se sljedeće godine i dogoditi, uz zanimljiv presedan. Nixon će biti prvi američki predsjednik koji je tijekom jedne vanjskopolitičke turneje posjetio još jedan veliki grad osim prijestolnice. Naime, osim Beograda odlučio je posjetiti i Zagreb. A onda izazvao sveopći šok svojom željom da posjeti i Titovo rodno selo Kumrovec.
Nixonova administracija nije bila ni prva ni zadnja koja je u Jugoslaviji vidjela "američkog komunističkog saveznika", a u njenom predsjedniku ozbiljnog partnera u rješavanju važnih svjetskih problema. Zašto je to bilo tako? Vjerojatno zato što tih 45 godina Hladnog rata nisu postojale američke obavještajne službe, i što su u američkom veleposlanstvu u Beogradu i američkom konzulatu u Zagrebu radili samo jugoslavenski špijuni.
Najveći problem Amerikanaca bio je zapravo taj što su nekritički preuzimali (dez)informacije o Jugoslaviji koje im je perfidno podmetala zločinačka UDBA, i što su nasjeli na međunarodnu urotu stotinjak afričkih i azijskih političara, koji su nekakvog beznačajnog, ali vrlo okrutnog Zagorca uspjeli prikazati kao svjetski uglednog državnika. Jadni naivni Amerikanci kako su samo bili mučki varani i obmanjivani. Džaba im sve pobjede u ratovima zvijezda, i što su po Mjesecu radili male korake za čovjeka, a velike za čovječanstvo.
No,s vremenom ipak sve dođe na svoje. Jugoslavije i Tita više nema, i sada se partnerstvo između Hrvatske i SAD-a napokon temelji na iskrenim i ravnopravnim odnosima. Rijetke su odluke, bilo da se radi o Bliskom istoku, Kini ili Rusiji, koje prođu bez konzultacija Bijele kuće i Pantovčaka. Može li se ovo lijepo prijateljstvo učiniti još ljepšim?
Možda je upravo 50-godišnjica jednog uspješnog svemirskog pothvata prava prilika za gestu koja bi dodatno zbližila hrvatski i američki narod. Recimo da ovaj put zajedno na malo dulji obilazak Sunčeva sustava u ulozi astronauta pošaljemo političare. Idealno bi bilo da to budu oni koji se na Zemlji često ponašaju kao da su s Marsa. Najveći problem u tom slučaju bio bi taj što bi, i Hrvati i Amerikanci umjesto za jedan, imali kandidata za cijelu flotu svemirskih brodova.
