Američki znanstvenik Dr. William Eberhard sa Smithsonian Tropical Research Institute i University of Costa Rica opisao je neobično ponašanje nametničke ose koja prisiljava svog pauka domaćina da tka posebnu mrežu na kojoj ona može objesiti čahuru. Ličinka ose Hymenopimecis sp. usisat će Ťkrvť pauka i pojesti ga, ali ne prije no što mu ubrizga kemikaliju kojom će oblikovati njegovo ponašanje tako da on izgradi posebnu skelu. Jedino takva konstrukcija, koja se razlikuje od paukove uobičajene mreže za lov kukaca, dovoljno je čvrsta da podrži mrežu kukuljice. Otkriće je važno jer je dosad najsloženiji obrazac ponašanja zabilježen u kukca parazita.
Pauk, Plesiometa argyra, izgubljen je od onog trenutka kada ga odrasla osa ubode u usta. Time paralizira pauka i položi jaje na njegov trbuh. Kada se pauk oporavi, nastavlja svojim dnevnim poslovima gradnje mreže i lova, nesvjestan da je postao jelo rastuće ličinke koja je postala dio njegova tijela. Ličinka će s vremenom na paukovom trbuhu načiniti male otvore kroz koje će usisavati hranjivu Ťkrvť. Kada se Ťkrvť potroši, ostaje velika krasta koja ličinki služi kao potporanj na koji se objesi u potrazi za narednim obrokom.
Napokon, na koncu dana, prije no što će pauk umrijeti, ličinka prisiljava pauka na izgradnju neobične mreže, koju pauk pod normalnim okolnostima ne bi za čitava života izgradio. Kada osa na neki način osjeti da je mreža gotova, ubija pauka i jede ga. To počinje oko ponoći i traje do zore. Nakon toga ličinka baca paukovo tijelo na tlo, sjeda u izgrađenu mrežu i čeka večer kada će započeti sa gradnjom čahure.
Dr. Eberhard vjeruje da se u slučaju radi o bar tri biokemijske manipulacije. Učinci otrova za sprečavanje zgrušnjavanja i izazivanja smrti su očigledni. Međutim, nije jasno kako dolazi do manipulacije ponašanja pauka da izgradi neobičnu mrežu; Ťličinka na neki način biokemijski manipulira paukovim živčanim sustavom potičući jedne djelatnosti, a potiskujući drugeť.
