Zašto niste postali ministar gospodarstva? To sada radi moj prijatelj i za mene je ta tema zatvorena. Nije to bilo prvi puta da su mi nudili, ali ja sam tip čovjeka koji je cijeli život radio u biznisu i sklon sam stvaralačkom, kreativnom poslu, iako smatram da je ministarsko mjesto vrhunac karijere i domoljublja. No, to mi nije cilj. Plaća nije dominantan razlog da bi se radio jedan posao. Da sam kojim slučajem tamo, ne bih tražio ni plaću ni vozača.
Kako komentirate dosadašnji rad Đure Popijača? On je uvijek imao prave informacije na pravom mjestu i znamo da je u pet godina napravio od Hrvatske udruge poslodavaca ono što ta udruga danas jest. Jasno je da se preko noći ne može napraviti ništa i da je bilo idealno ne bi tamo ni došao. Treba mu vremena da upozna posao, suradnike i stvori organizaciju po onome što treba napraviti. Mislim da se brzo i uključio.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Nije li previše samozatajan budući da se nalazimo u vremenu krize, kada je izvlačenje gospodarstva svima primaran cilj? On je mirniji tip. Često puta ne treba biti pesimist, optimizam je potreban i kada je sve loše. Ne treba se previše zalijetati u medije prije vremena, prije nego uđete u materiju. Ja znam što je i koliko je on radio od kada je na toj funkciji, iako to nije došlo do javnosti. Ušao je u srž problema, snimio je situaciju u Ministarstvu, zatim je bilo potrebno napraviti dijagnozu i tek tada izaći u medije, što on sada radi.
Nije li guverner HNB-a Željko Rohatinski iskritizirao njegove, može se reći, najvažnije poteze do sada – financiranje poduzetnika putem modela 'a' i 'b'? Odlučio je ne spuštati obveznu rezervu jer smatra da taj novac ne odlazi u prave ruke. HUP je uvijek uz Vladu, bez obzira čija je i mi razmišljamo progresivno. Prije dvije godine smo imali prezentaciju onoga što smo zamijetili u gospodarstvu i molili Vladu da nas posluša dopisima, napucima, konferencijama – najprije se zvala 'pet do 12', a onda '12 i pet'. Nažalost, nije bilo sluha. Mi smo sada u poziciji da danas plaćamo danak za nešto što nije prije napravljeno. Došlo je do retroefekta i u tom je smjeru išla i izjava guvernera.
Smatrate li te kritike opravdanim? Slažem se potpuno s onim što je rekao i znam da je to bilo upozorenje za brže akcije, a ne zlonamjerna kritika. Znam da ima dobrih i pametnih ljudi u ovoj zemlji koji će to poslušati. Meni se čini da se radi o zakašnjelom učinku plasiranja sredstava, pretpostavljam da se ranije to nije ni moglo učiniti. Događa se da smo u tom razdoblju izgubili tržište. Ova se Vlada barem trudila da napravi nešto, iako je najveći dio njenih članova iz one prethodne, no riječ prvog čovjeka je uvijek zadnja. Možda Sanader nije prepoznavao trenutak u kojemu se nalazi svijet, a onda je trebalo hrpu stvari rješavati u malom vremenskom razdoblju. Mislim i da nismo još stigli vidjeti učinak tih mjera.
Kako se Vama čini mjera, primjerice, kredita s ponderiranom kamatom? Danas je puno lakše govoriti o tim kreditima nego prije tri mjeseca. Tada sam govorio da je komercijalni kredit s kamatom od 7 posto dobar. Pokazalo se da su ti krediti sada na razini 4,30 do 5 posto kamata i može se reći da su to kvalitetni krediti, no pitanje je koliko ih poduzeća mogu uzimati.
Jedan se privatnik anonimno požalio tjedniku Lider da nije mogao dobiti kredit zato što nije dužan državi. Nije li taj primjer suprotan kriterijima koje je Vlada najavila? Ja sam uvijek protiv anonimnih dojava. Sumnjičav sam čim se netko ne želi predstaviti, a ima osobni problem. Ne mogu tvrditi da to nije točno, ali ne bih to komentirao.
Materijalna šteta zbog isključivanja plina bila je na razini do 33 milijuna kuna. Izgubljenu dobit teško je procijenitiJe li Munja tražila kredit po ovim modelima? Mi nismo ni trebali ta sredstva. Nama ne bi ni trebala nikakva kratkoročna ili obrtna sredstva jer smo bili potpuno likvidni. Kad se desila plinska kriza prošle godine i kada su nam zbog gašenja plina popucale visoke peći s materijalom u sebi, zatrebao nam je novac za strojeve, i da nije bilo Hrvatske banke za obnovu i razvoj, stavili bismo ključ u bravu. Naravno, pomogla nam je i brza reakcija osiguravateljske kuće, koja je odmah procijenila štetu i isplatila nas.
Kolika ste štetu imali zbog redukcije plina? Teško je to ocijeniti. Materijalna šteta od loma opreme, instalacija, troškovi popravka, plaća ljudi koji nisu radili, troškovi kredita koje smo vraćali, a nismo proizvodili, pa smo imali veće obveze, bila je na razini do 33 milijuna kuna. S većom i neprocjenjivom, indirektnom štetom suočavamo se tek sada. Obnavljali smo tvornicu od 23. prosinca 2008. godine do 14. studenog 2009., kada smo proizveli prvi akumulator, a tek 20. ožujka 2010. smo imali prvi zatvoreni ciklus, kada smo zadnji stroj stavili u pogon. Trebalo nam je gotovo 15 mjeseci, jer nismo imali novca i nismo mogli kupiti sve strojeve. Rok isporuke strojeva je pola godine. Izgubili smo tržište i to je teško izraziti u novcu.
Koliko potražujete od države? U prvi mah smo tražili razliku od 10 milijuna, koliko smo dobili od osiguranja, i 33 milijuna materijalnih troškova. Ali, problem nije samo nadoknada štete Munji, nego industriji. Tada nismo tražili za ovaj drugi dio, zbog opće gospodarske krize, i smatrali smo da je u redu da dijelimo teret. No, ako ne bude dogovora, potraživat ćemo i drugi dio, a koliki će on biti, to treba prepustiti financijskim vještacima.
Vaša je tvrtka osnivala autoklaster uz Lipik Glas, tvornicu vijaka DIV te DOK-ING, koji će proizvoditi električne automobile. Kad bismo mogli očekivati da se cijena takvog vozila spusti ispod, recimo, sto tisuća kuna? Cijena nije primarni problem nego baterija, jer do danas nitko nije našao trajnu zamjenu za pogonsko gorivo, odnosno benzin i dizel. Prvo, snaga baterije je mala i ona slabi. Primjerice, kao na mobitelu, na kojem su zapremina i potrošnja daleko manji. Ovdje baterija služi i njenom startu i pogonu. Nije pronađen materijal za bateriju da bi automobil mogao prijeći 400 kilometara, kao što prosječno može s punim rezervoarom. Drugi problem je zamjena, a najdominantniji je problem punjenje. Ono traje nekoliko sati. Zasad su lageri s akumulatorima i fizičko mijenjanje baterija najbliže rješenju. No, tu se otvara Pandorina kutija, jer nema unificiranih vozila – po kubikaži, zapremini i ostalom. Nitko se još nije ni upuštao u međugradska vozila. Onaj tko napravi jeftinu, izdržljivu bateriju s brzim punjenjem, bit će bogat kao Coca-Cola.
Očajnički tražimo novog, nadograđenog Teslu? Da. Prvo vozilo na električni pogon zove se po njemu. Ponosan sam što je XD prohodao Hrvatskom, makar u krugu tvornice, i bojim se da će ovaj proizvod otići u Kinu ili SAD, jer Hrvatska nema novca za njegovu proizvodnju. Radi se o stotinama milijuna eura.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Direktor DOK-ING-a se požalio na porezne olakšice na ekološke akumulatore. Hrvatska je napravila dosta na području ekologije, ali nije pružila strategiju hrvatskoj industriji. Potrebno nam je da Vlada i sve institucije, fakulteti brodogradnje, strojarstva, elektronike i računarstva naprave platformu za izgradnju automobila kako bi ona ostala u Hrvatskoj.
Koliko traje baterija na XD-u i koliku brzinu postiže? Traje četiri do pet sati, a postiže brzinu između 120 i 150 kilometara na sat. U sadašnjem trenutku se do Splita može stići za šest do osam sati.
Kako funkcionira registracija električnog vozila? Nitko ga još nije registrirao! Znam da je gospodin Slavko Majetić iz DOK-ING-a u fazi ishođenja homologacije ovog proizvoda da se može pojaviti na cesti. Utvrđuju se tehnički i sigurnosni detalji kako bi dobio certifikat. Država bi mu mogla pomoći u ubrzavanju tog postupka.
Radi li Vlada dovoljno na smanjenju potrošnje fosilnih goriva? Radi li Vlada dovoljno i na čemu? Nisam stručnjak, ali mislim da je i to u duhu svega što se radi kod nas.
Je li Hrvatska zakasnila u utrci za europskim plinovodima? Hrvatska je zakasnila u svemu. Ne prozivam nikoga, ali mislim da smo platili ceh aljkavosti. Nemamo strategiju razvoja, ne kao dokument što sada ima, nego njeno provođenje. Dok su drugi ugovarali, mi smo se prepucavali oko LNG-a, pričali kako nećemo biti ruski vazali i našli smo se na kraju svih događanja. Tragično je što Hrvatska nije priključena na centralni plinovod. I građani su tu krivi jer im "ne trebaju Rusi".
Hoće li nam se ponoviti plinska kriza? Neće nam se ponoviti prošla godina kada je bila nestašica, ali će se dogoditi druga kriza – cjenovni udar. Hrvatska ima vlastitu proizvodnju, ovisno o potrošnji, između 73 i 90 posto pokrivanja svojih potreba. To je dovoljan razlog da ne strahujemo od plinske krize, ali i da se ne nalazimo u najskupljem cjenovnom razredu!
Isticali ste da hrvatski potrošači plaćaju plin po ponajvećim cijenama u Europi. Hrvatska industrija plaća najskuplji plin u razvijenom dijelu Europe. Ima plinsku politiku koja nije socijalna, jer da je socijalna, za industriju bi plin bio jeftiniji, otvarala bi se radna mjesta. Kad se ugasi industrija, ni domaćinstva neće moći plaćati. Domaćinstva ne bi ni trebala biti u povlaštenom položaju, jer nemaju ujednačenu potrošnju tijekom godine, dok industrija konstantno troši ogromne količine. Stoga mi nikako ne ide u glavu kako Mađarska i Hrvatska mogu imati identične cijene plina za domaćinstva, a da je industrijski plin jeftiniji tamo nego tu, kada Mađari uvoze 89 posto potrošnje, a Hrvatska može proizvesti 90? Zašto industriju uopće nazivaju povlaštenom kad je kažnjena?
Zašto tvrtke ne odbiju ugovoriti poskupljenje plina? Zato što smo u klasičnom diktatu monopola. Isto je sa strujom i javnim prijevozom. Imaš pravo odbiti, ali bez plina ne možeš, pa nećeš ni raditi.
Udruga za ukapljeni naftni plin (UNP) kritizira Vladu zbog stalnog rasta cijene plina, a poticala je ugradnju plinskih rezervoara. Zašto je Vlada 'uvalila' grupu malih poduzetnika u takve probleme? Takvo stimuliranje potrošnje plina i ovakav retroefekt nakon toga graniče sa suludim strateškim potezima bilo koje vlasti. Ja bih volio da mi netko relevantan objasni zašto to tako plaćamo. Proizvodnja nam je pet puta jeftinija od uvoza ruskog plina!
Je li točno da su do prije nekoliko godina ogromne količine ukapljenog naftnog plina na bušotinama u Hrvatskoj spaljivane? Ne znam, ali ako se to događalo, pretpostavljam da su spaljivali plin zbog nemogućnosti uskladištenja, a ne zbog špekulacija s cijenom, pogotovo na štetu građana.
S gospodarstvenog aspekta gledano, zašto ja moram plaćati, a Ina ne? Nismo li svi jednaki? Ovdje se čak događa i paradoks: ne pitamo zašto Ina ne plaća dugove državi, nego se pitamo koliko je dužna. Ministarstva i sama Ina odbijaju reći koliko je ta kompanija dužna državi. Dug se kretao između 1,5 i 2 milijarde i sada znamo samo da je dio plaćen. Smiju li oni tajiti tu informaciju? Sve što je od državnog i javnog interesa mora se znati. Koliko je naših državljana dioničara Ine? Po zakonu, onaj tko ima jednu dionicu, ima pravo na informaciju što se događa s tvrtkom. Ina nije isto što i Munja, ona ima strateški značaj i moramo znati njeno stanje. S gospodarstvenog aspekta gledano, zašto ja moram plaćati, a Ina ne? Nismo li svi jednaki? Ovdje se čak događa i paradoks: ne pitamo zašto Ina ne plaća dugove državi, nego se pitamo koliko je dužna.
Kako ste kupili tvrtku procijenjenu na 89 milijuna s manje od četiri milijuna kuna? Moja obitelj i ja smo kupovali dionice od Istarske banke i od PIF-a. Sjetite se cijene HT-ovih dionica prije dvije godine i danas.
Jeste li imali problema s isplatom plaća radnicima u razdoblju krize? Redovno smo plaćali plaće i doprinose, čak i u vrijeme kad nismo radili, ali svi su, naravno, imali problema. Nikada se nije dogodilo da nismo isplaćivali plaće. Onaj tko ne može plaćati radnike i državi ne smije postojati.
Niste li početkom dvijetisućitih imali aferu s neplaćanjem radnika? Ne, to je bilo demantirano. Mi smo smanjili broj zaposlenih zbog tehnološkog napretka. Munja je bila socijalistički mastodont. Oni koji nisu radili otišli su uz otpremnine i bilo mi je teško otpuštati radnike. Kao u bolesti: ako ne odrežete ruku koja vas boli, izgubit ćete glavu. Ali, da nismo isplaćivali plaće, država i Porezna uprava bi pritisnuli, ne bismo se mogli prijaviti ni na jedan javni natječaj.
Treba li kažnjavati poslodavce koji ne plaćaju svoje radnike? SDP predlaže takvu zakonsku mogućnost. Tko ne može isplatiti plaću ne smije ni raditi. Ali, kako ćete kazniti te poslodavce? Što rade porezna i inspekcija rada? Ne znam kako su to zamišljali, ali mi se čini da stalno izmišljamo nove zakone umjesto da provodimo postojeće.
S obzirom na afere koje prate prenamjene zemljišta u Zagrebu, ali i ostatku države, garantirate li da je u slučaju prenamjene industrijskog zemljišta Munje u građevinsko sve bilo u potpunosti čisto? Mi smo tu vrlo ružno prošli. Parcela do nas je dobila x kvadrata, mi nismo. Ovo je treći puta da se Munja u 60 godina postojanja mora seliti zbog urbanizacije i širenja grada – iz Vrbanićeve smo se preselili na Žitnjak, a bez naše selidbe Kozari bok se ne bi mogao urbanizirati. Selidba se događa na inicijativu grada, jer da smo špekulirali ili da smo se upuštali u kriminal, učinili bismo to u zlatno doba graditeljstva i ne bismo sačuvali tvornicu akumulatora. Mogli smo zaraditi i nakon privatizacije na zemljištima, ali smo sačuvali tvornicu koje se danas nitko ne bi morao stidjeti. Ići danas u graditeljstvo je suluda opcija. Bilo je pitanje vremena kad ćemo se seliti zbog širenja grada. To je sada stambena zona, ali mi se time ne planiramo baviti jer nam je core business proizvodnja akumulatora.
Ići danas u graditeljstvo je suluda opcija.Prodat ćete to zemljište? Ne znamo što će biti za dva mjeseca, a ne za x godina. Svakako smo se mislili seliti, jer je ova lokacija sa svim davanjima gradu skupa i ne možemo plaćati komunalne naknade i otišli bismo sve i da ostane prazna površina.
Koliko će vas koštati selidba? Zna se koliko košta kvadrat industrijske hale, a zemljišta su, srećom, sada jeftinija.
O najboljem hrvatskom premijeru... Svaki je bio u svom vremenu i teško je današnju premijerku usporediti s ratnim premijerom. Nemam svog favorita.
O vječnoj dilemi pripada li Tesla Srbima ili Hrvatima... Po mojem shvaćanju svjetonazora, a gledano s teritorijalnog aspekta, mjesta njegovog rođenja, Tesla je hrvatski. Hrvatska nije samo zemlja Hrvata, nego i Roma i Engleza koji su tu rođeni. Nitko od nas nije mogao birati svoje porijeklo, stoga je Tesla po meni hrvatski građanin.
O tome tko je najbolji, najprogresivniji i njemu omiljeni gospodarstvenik u Hrvatskoj... Ne želim da ispadne da izbjegavam pitanje, ali meni je svatko tko je sačuvao proizvodnju i tko isplaćuje pune plaće svojim radnicima najbolji gospodarstvenik.
O tome štiti li Vlada interes krupnog kapitala... Vlada je svojim pristupom gospodarstvu često otežavala svakom kapitalu, ne samo krupnom. Imamo 254 izvanporeznih nameta. Ako je to štićenje, molim vas, nemojte me više štititi!
O drugoj strani zemljaka Ivana Šukera... Ja i Šuker smo iz istog mjesta, studirali smo skupa i družili smo se tada zbog spleta okolnosti. Nismo bili niti naročito dobri, iako je meni on bio odličan. Bilo mi je super družiti se s njim, igrali smo belu. Putevi su nas razdvojili, danas ne viđam ni svoju ženu, a kamoli njega, jer dvjesto dana godišnje sam na putu. Devedesetih smo radili različite poslove, on je bio sklon HDZ-u, ja nisam, a danas nismo u kontaktu. Svjestan sam da je sada omražen, ali jedno je biti ministar, a drugo je kritizirati ministra. Nije on bio gruba i kruta osoba, volio se zezati, družiti. Ako je imao poroke, ja ih ne znam, osim ako ne mislite na seks, drogu i alkohol, ha, ha!
