U danu u kojem postaje premijer Zoranu Milanoviću prestaje život kakvog poznaje. Sve se mijenja - obitelj, poslovne obveze, stil života i odgovornosti.
Kao najštićeniju osobu u državi, tjelohranitelji ga neće ispuštati iz vida. S voljenog prednjeg, odsad mora na stražnje sjedalo, a volan prepustiti službenom vozaču u štićenoj koloni.
Odgovornosti šefa Vlade mnogo su veće od onih šefa oporbe. Premijer odlučuje o najvažnijim temama u državi. Upravlja radom Vlade, saziva sjednice i potpisuje zakonske akte. Ministrima daje zaduženja i upute za rad, a s predsjednikom kreira vanjsku politiku i suodlučuje o čelnicima sigurnosnih službi.
Basta, kako su ga zvali od vrtića, oduvijek je bio vođa. Već u prvom osnovne izabran je za predsjednika razreda. Bio je među najboljim studenatima prava, a magistrirao je u Bruxellesu 1998. Član SDP-a postaje 1999., a samo osam godina poslije i predsjednik stranke.
Ali karijeru i obitelj teško je uskladiti. Sada će imati još manje vremena za sinove stare 7 i 14 godina, koji postaju prve štićene maloljetne osobe u Hrvatskoj. Sa suprugom Sanjom, doktoricom znanosti, u novogodišnjoj će noći, pak, proslaviti 21. godišnjicu braka.
Znanje engleskog, francuskog, ruskog i pasivno njemačkog, pomoći će mu u poslu koji ima i dobre i loše strane. Plusevi su plaća oko 20 tisuća kuna, dobra mirovina, četiri tjedna godišnjeg odmora te vladin avion na raspolaganju.
Minusi su neprestane kritike oporbe, prekovremeni radni sati, a kao dar na leđa mu je upravo palo gotovo 300 tisuća nezaposlenih i 60 milijardi dolara vanjskog duga.
Bonus je što u trenutku ovakve gospodarske krize poštede neće biti.
