Picassova vizija svijeta je od najranijih dana slave bila ismijavana od karikaturista kao čudna. Nizovima slika ("Žena koja plače" i "Portret žene sa šeširom") Picasso se dokazao kao slikar koji je u navećoj mjeri isprovocirao uobičajenu percepciju ljudskih bića u svijetu, a u prvome redu, ljudskog lica. Bile su to prve slike na kojima je Picasso naslikao portrete s licima razlomljenim duž vertikale te se tako jedno oko nalazi iznad drugoga, s disproporcionalnim i iskrivljenim ušima i očima.

Michel Ferrari je nizozemski neurolog koji je na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji predstavio rad koji se bavi proučavanjem slika ljudi koji pate od migrene, a nastale su tijekom napada. Ferrari je uočio vrlo veliku sličnost sa Picassovim djelima koja potječu iz razoblja kasnih 1930-ih. U radu je naveo izjave pacijenata kojima su opisali vertikalno dijeljenje njihove percepcije prostora i lica.

Međutim, sam Picasso nikada nija dao do znanja da pati od migrena, a slavna je i njegova izjava: ŤSlikam kako mislim, a ne kako vidim.ť Povijest umjetnosti korijene inspiracije Picasovih djela pripisuje raznim izvorima, posebno afričkoj plemenskoj umjetnosti. S druge strane, u posebnim slučajevima, poput "Žene koja plače", slika je odgovor na španjolske patnje tijekom građanskog rata. Tako je, prema dobrom dijelu kritičara, lice žene odraz boli vremena izvan sigurnosti i smisla.