"GARANCIJA" - U KIRURGIJI NE POSTOJI!!!
Uvijek se veselim svojim ambulantama. Dolaze ljudi iz svih krajeva i zakutaka, iz domovine nam naše, iz dežele - susjedne, iz Bosne, iz Skopja, i naši i njihovi i oni drugi, dolaze i Austrijanci, i Talijani i krajnje iznenađujući posjetitelji kao nedavno gospodin iz Francuske Gvineje(?)... I želje su različite, od potpuno uobičajenih do krajnje bizarnih, od želja za jednostavnom korekcijom nosa ili rješenjem klempavih ušiju, do bizarnosti kao "znate, ja sam razmišljala da bih si ugradila treću dojku između ove moje dvije, i ako može biti nešto veća od ove dvije ... uf, što bi to bila fora ... " Teško je nekad ostati "cool" na takve - za te ljude uistinu ozbiljne upite. Treba im lijepo i nježno objasniti da se to jednostavno ne radi, da nije uputno, ni zdravo, ni ... hm, nije lako.
Često znam imati pacijente koji, nakon podužeg razgovora o željenoj operaciji, svim dobrim i lošim strana nekog kirurškog zahvata, svim objašnjenjima što prije, a što poslije, koliko dugo, postave svoje konačno pitanje: "KOLIKA JE GARANCIJA?" Nije to neobično pitanje, samo je odgovor vrlo realan i možda ponekad krut, ali je istinski - "NEMA GARANCIJE". I nema je - uistinu nikada i nigdje u medicini. Uostalom, i sam se često pitam da li se išta u životu može sa 100% sigurnošću garantirati?! Može li nam itko garantirati da naše najveće banke neće propasti?! Da avioni kompanije koju izaberemo neće pasti? Da autobus koji smo izabrali za put do Splita, ili Rijeke, neće tresnuti u neki šleper na skliskoj okuci? Da neće nikad više biti 3. svjetskog rata? Kad malo bolje razmislite, shvatit će te da garancije jednostavno - NEMA i ne može je biti. No, u medicini stvari su uvijek specifične, posebnije. Prvo, svaki organizam, svaka individua posebna je na svoj način. Različito reagira na anesteziju, različito zarasta, ima različit odgovor na traumu tkiva, različite promjere i propusnosti krvnih žila, različito vrijeme koagulacije krvi, i koliko god anatomija svakog od nas sličila jedna na drugu - razlike su neumitne. I kirurg ih mora anticipirati. Nakon višegodišnjeg rada i iskustava nakon stotina i stotina operacija svaki će kirurg stvoriti jednu svoju rutinu, jednu shemu, koncept operacije, te prilagoditi je svakom posebnom slučaju. Na taj način, uz dobar tim, vještog i iskusnog anesteziologa i vrhunsku opremu osigurat će svoj ljudski maksimum da se operacija uspješno završi. No, suočen s raznolikošću organizma i specificnošću tkiva, s različitom psihologijom svakog pacijenta nikada -i baš NIKADA - ne može s apsolutnom sigurnošću garantirati da će stvar ići baš onako kako je planirano. I zato nema garancije!!!
Nerijetko znam naletjeti i na oglas pokojeg kirurga koji "GARANTIRA" uspjeh - i divim se njihovoj hrabrosti, ili pak čudim nekritičnosti. Garantirati uspjeh u medicini, bilo kojoj grani medicine, pa tako i u estetskoj kirurgiji - velika je greška i neopreznost. Uostalom, moguće je ponekad postići i vrlo uspješan rezultat, a da pacijent nije zadovoljan. Ono što možemo garantirati i iza čega moramo stajati to je apsolutna stručnost, predanost pacijentu te namjera da svoj posao obavimo najbolje što znamo i umijemo.
Evo i primjera: Prije nekoliko tjedana imao sam pregled pacijentice iz jednog primorskog grada koja je prije 10 mjeseci nastradala u prometnoj nesreći na mopedu. Zaronivši glavom u šikaru i stijene uz cestu zadobila je brojne posjekotine i dublje porezotine lica koje su rezultirale jačim, neugodnim ožiljcima. Kako je odmah nakon nesreće prevezena u bolnicu gdje su dublje posjekotine uredno zašivene, lice je pretrpjelo trajne posljedice, a liječnici su učinili svoj maksimum da prije svega - spase život. U tim situacijama estetika je uvijek na zadnjem mjestu - opravdano. Naravno, sada kad je sve zaraslo - došla je sa željom da izvidi što se može učiniti s navedenim ožiljcima. Pažljivo sam joj objasnio da kad se jednom poreže (ili na bilo koji drugi način ošteti) bazalni sloj kože nastali ožiljak više nikad ne može nestati. On ostaje doslovce do kraja života. Naravno, on se može estetski poboljšati - ali ne i izbrisati. Obzirom na njezinu situaciju neke ožiljke bih izrezao i ponovo sašio, a neke pak izbrusio dermoabraderom (rotirajućom četkicom) te postigao poboljšanje od 30 - 50 %. Pacijentica me pogledala u čudu te objasnila da je već bila kod jednog drugog kirurga koji joj je garantirao da će joj ukloniti ožiljke 100 %. Ili bar skoro toliko. - "A o Vama sam toliko čula i čitala ... uf, stvarno sam razočarana" - bio je njezin tužni komentar. No, bio sam joj potpuno iskren - jer ni u Zagrebu, ni u Londonu, New Yorku ili Tokiju nitko joj ne bi mogao ukloniti njezine ožiljke 100 %, pa ni 80 %, kirurg koji joj je ponudio magično rješenje istinski je čudotvorac - ili treba posla i ne razmišlja o konsekvencama nerealnih obećanja.
Pacijentica će razmisliti - kako mi je rekla - a ja ishod već znam.
Kirurgija nije svemoguća, pogotovo estetska - puno može, ali ne sve!!! A garancije nema - samo ljudsko povjerenje u svog doktora i njegov stav da učini svoj maksimum.
... i uvijek ... malo sreće ...
Pročitajte prethodnu kolumnu Ljepota i krv 7
