Bilo je to spektakularno suđenje, slika Hrvatske u malom: trajalo je osam godina, najskuplji i najmoćniji odvjetnici na strani optuženika, mučenje na strani iscrpljenog i potplaćenog USKOK-a, optuženik koji stiže u najnovijim modelima limuzina, gradonačelnik osobno, koalicijski partner stranke na vlasti i cijela kolekcija njegovih suradnika – koji bi se iz sudnice uredno vratili u svoje urede, na lijepo plaćena radna mjesta, i mnogo, mnogo zanimljivih snimki, audiozapisa koji će ostati vječna uspomena i svjedočanstvo o modelu vladanja jednog političara koji je zauvijek prekrojio sliku glavnog grada Hrvatske.
Suđenje u aferi Agram završeno je oslobađajućom presudom za vlasnika tvrtke CIOS, Petra Pripuza, hrvatskog kralja smeća, poduzetnika širokog spektra koji je razgranao svoj biznis na sve strane i trideset godina nakon prvih poslovnih poteza s dečkima koji su živjeli i radili na rubu zakona, želi da ga se više ne naziva "kontroverznim", a osuđeni su – onako simbolično – samo Bandićevi suradnici iz gradske uprave za nezakonita zapošljavanja i nezakonitu upotrebu službenih automobila. Kikiriki kazne, reklo bi se. Glavnog optuženika, Milana Bandića, više nema, a svi njegovi suradnici nakon presude uostalom gorljivo tvrde i da je živ da bi sigurno bio oslobođen, te da se pokazuje da je cijeli ovaj slučaj bio "politički montiran", a odvjetnik Anto Nobilo ipak ne kaže da je baš posve sigurno da ne bi dobio kaznu, no ako bi je dobio – "ne bi dobio Bog zna koliku".
Je li uopće moglo završiti drugačije? S jakim DORH-om i USKOK-om, da se pokazivalo imalo interesa u ulaganje u te institucije, da se nije puštalo da ostaje sve na entuzijastima istražiteljima, pretrpanima poslom bez valjane podrške, možda je moglo i drugačije. Na kraju, kad se podvuče crta, ostaje zastrašujuća istina da smo kroz suđenje u slučaju Agram pratili uživo borbu između slabijeg i siromašnijeg, naspram jačeg, moćnijeg i bogatijeg – a u ovom slučaju je prevaga bila na strani optuženika. Mrav je bockao zmiju.
Žig posvemašnje nevinosti?
No, iako presuda još nije pravomoćna, a iz medija uglavnom gromoglasno odjekuju odvjetnici koji savjetuju USKOK-u da se niti ne žali, i slijede kritike DORH-u i USKOK-u koji je godinama petljao s nadopunom optužnice i očigledno imao problema oko potkrepljivanja onog najosjetljivijeg, a to je spajanje CIOS-a i Bandića i njegova tadašnjeg najbližeg suradnika Slobodana Ljubičića Kikaša, okončanje sudskog procesa u ovom trenutku interpretira se kao velika pobjeda Petra Pripuza, kao svojevrsni dokaz da je sve u njegovom poslovnom odnosu s Gradom Zagrebom i Milanom Bandićem bilo besprijekorno, kao svojevrsni žig posvemašnje nevinosti.
Iako to nipošto nije točno. Radilo se samo o jednom malom segmentu međusobnog dugogodišnjeg prijateljsko-poslovnog odnosa Milana Bandića i Petra Pripuza koji su se usudile upiknuti nadležne institucije. Konačno, ne tako davno, prije nekoliko mjeseci, jedan od najmoćnijih hrvatskih tajkuna iz devedesetih, Miroslav Kutle, koji nakon što je osuđen u Hrvatskoj živi u BiH, iznio je u razgovorima za hrvatske medije detaljno svjedočanstvo o odnosu Bandić-Pripuz, te je ustvrdio da je Milan Bandić zapravo "projekt braće Pripuz".
"Njihov sustav je duboko involviran u hrvatskom društvu – prisutni su i u obavještajnoj zajednici, policiji, pravosuđu, medijima, među političarima. (…) Imaju velik utjecaj i u lokalnim samoupravama, a najeklatantniji je primjer Grad Zagreb", opisivao je mrežu braće Pripuz u razgovoru za N1 TV Miroslav Kutle.
No, ni DORH niti USKOK, do sada se nisu usudili dirnuti u tu mnogo veću i opasniju priču. Usudili su se dirnuti samo u jedan slučaj zbrinjavanja otpada i tu su – za sada – doživjeli poraz.
Razgovori Leoparda i Kondora za sjećanje
I ako ne podnesu žalbu na presudu u kojoj je sutkinja Rahela Valentić zaključila da se poduzetnik Pripuz samo čisto poslovno uključio, i ako doista prođe priča da je ova presuda dokaz da je Petar Pripuz za svagda prestao biti kontroverzni poduzetnik i postao cvijet hrvatske poslovne elite, ostat će zabilježeno, za povijest, kako su komunicirali Petar Pripuz, Ljubičić-Kikaš, Milan Bandić i drugi. Ako već audiosnimke ne smiju ostavljati dojam na sutkinju, ostavile su dojam na veliki dio hrvatske javnosti.
Ostati će zabilježeno, ako ne bude i očišćen google, kako su se u Gradu Zagrebu izmišljala radna mjesta, kako se – danas ugledna predavačica pedagogije, bivša Bandićeva suradnica, Jelena Pavičić Vukičević, veselo smijala i nazivala njegova suradnika Vidoja Buluma čudotvorcem jer uspijeva izmišljati radna mjesta po Bandićevu diktatu, ili kako se organizirao šoping za Bandićeve prijateljice. Ali ostat će zabilježeno i kako su šifrirano razgovarali Bandić i Pripuz, kako su, dakle, imali dojavu o tome da su pod mjerama. Ostat će zabilježeno kako su si nadjenuli, po svemu sudeći da se sprdaju s onima koji ih prisluškuju, i kodna imena. Pripuz je bio Kondor, a Bandić – Leopard.
"Kod Kondora se može unajmiti 218 kontejnera", govorio je Leopard Bandić, a bio je i zabrinut za odvoz glomaznog otpada kod Kondora jer "netko uvijek propjeva". Razgovarali su i o "kaputima" i "zadovoljnim žmigavkama" – ma što to značilo. Iz svih u sudnici prezentiranih snimki jasno se dalo osjetiti koliko je duboka povezanost Petra Pripuza i Milana Bandića i cijelog tima. Mada je bilo posve jasno da je osim te "uhvaćene" komunikacije bilo još mnogo druge neuhvaćene komunikacije.
Novi zastrašujući poraz za Hrvatsku
I što sada? Ekipi koja diljem Hrvatske, po općinama, gradovima, ministarstvima i agencijama, koji nesmiljeno izmišljaju radna mjesta i zapošljavaju rođake ili osobe s poželjnom stranačkom iskaznicom po modelu Bandić – poslana je tek blaga opomena: ako vas zbilja uhvate dobit ćete nešto ovako sitno.
Bandića-Leoparda ionako više nema, njegovi najgorljiviji pristaše koriste presudu u slučaju Agram da mu nabace još jedan sloj pozlate, no, ipak ostaje otkriće o 50 tisuća eura koje mu je kao mito nosio bivši ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić kao "mali" remetilački element.
A Kondor? On će, dakako, još slobodnije raširiti krila.
Ne samo da svjedočimo zastrašujućem novom porazu hrvatskog pravosuđa, novom rekordu u čekanju presude, nego i posvemašnjoj slabosti institucija pred narastanjem nemani koja je začeta još devedesetih, kombinaciji biznisa, politike i podzemlja. To što nema više Bandića, ne znači da je model nestao. On je, uostalom, bio i ostao, samo jedan kotačić u mnogo složenijem mehanizmu. Ova lijepa i vesela presuda u slučaju Agram je zapravo još jedan dokaz da ovdje nema volje za razgradnjom cijelog tog brižno građenog poslovno-političko-podzemnog mehanizma. Pobjeda za junake iz prvog reda sudnice i kikiriki kazne za drugi i treći Bandićev ešalon je zapravo znak još jednog teškog poraza Hrvatske.
