Slikovnica Kako živi Antuntun s Tomislavovim ilustracijama je jedna od najčitanijih i najprodavanijih knjiga ove godine u knjižarama, osvojio je nekoliko nagrada u manje od godinu dana, i upravo radi na novoj slikovnici Skakači – jedno netipičnom napisanom Andersenu, što je bio i više nego dovoljan razlog za razgovor s ovim sjajnim likovnim umjetnikom.

Trenutno radite na novoj slikovnici Skakači koju je napisao slavni Andersen. Kako se snalazite, u kojoj je fazi? Prošao sam onu pripremnu fazu u kojoj određujem ritam ilustracija, definiram što će koja prikazivati i tako dalje. Sad sam u fazi samog ilustriranja/slikanja, nakon čega slijedi vlastoručni upis teksta i grafičko oblikovanje slikovnice. Tu sam određenu priču izabrao zato što je vrlo netipična za Andersena. Po neobičnosti, kako naracije tako i otkvačenih likova, sličnija je Joyceovoj priči Mačak i vrag nego nečemu iz Andersenova opusa.

Kako izgleda vaš uobičajen radni dan? Može li se posao ilustriranja u nekom pogledu mjeriti s ''običnim'' poslovnim danom većine ljudi, ili je više nalik pisanju knjige – kad te 'pukne' inspiracija? Kako uspijevate pomiriti inspiraciju s narudžbama i terminima? Uobičajeni mi je radni dan sličniji pisanju knjige, jer nastojim da moje ilustracije imaju narativni karakter, ali i da je iz njih jasno da su subjektivna interpretacija izvornika. Kako izgleda moj radni dan razlikuje se od faze do faze rada – neke ovise o naletu nadahnuća, a neke su više izvedbeno- tehničkog karaktera. Ima dana kad sve stane i ništa mi ne ide od ruke, ali ima i onih kad mi je žao što nema više sati u danu jer sve samo teče.

Što se tiče sraza inspiracije i rokova, uzimam si dovoljno vremena, što zbog tehnike kojom radim, što zbog mog pristupa procesu ilustriranja.

Prije nekoliko godina pobijedili ste u žestokoj konkurenciji za ilustraciju romana "Pijev život" Yanna Martela (koji je osvojio nagradu Man Booker), gdje ste se natjecali s mnogim svjetski priznatim ilustratorima. Kako je ta činjenica utjecala na vaš daljnji poslovni angažman, s obzirom da ste od tog trenutka postali poznati, ne samo u svijetu, već i u Hrvatskoj? Imala je povoljan utjecaj, naravno. S tim u biografiji, neka je vrata možda ipak malo lakše otvoriti.

Slikovnica Kako živi Antuntun jedna je od najčitanijih i najprodavanijih knjiga ove godine u knjižarama, u kojoj vam je mjeri bitan tekst koji oslikavate? Tekst mi je jako važan, s obzirom na to da kao rezultat ne vidim seriju vlastitih slika nego knjigu kao spregu riječi i ilustracija koje se međusobno nadopunjuju i, što je vrlo bitno, ne natječu se za čitateljevu pozornost. Posljednjih godina imam tu sreću da mogu izabrati tekst koji želim ilustrirati, a već dulje vrijeme pripremam i nešto svoje.

Osim uspjeha s ''Pijevim životom'', osvojili ste mnoge bitne nagrade, vaša priča Mačak i vrag Jamesa Joycea uvrštena je u najprestižniji američki ilustratorski godišnjak Spectrum, Djevojčica i div dobila je Kiklopa za najbolju slikovnicu te Lice knjige za najbolju ilustraciju naslovnice, a osvojili ste i nagradu za najbolje ilustriranu knjigu u 2009. godini Grigor Vitez, koliko su vama osobno takve nagrade bitne? Mislite li da upravo one u Hrvatskoj otvaraju vrata za daljnje poslove odnosno može li netko kao anonimac unutar granica Lijepe naše dobiti neki važniji angažman na tom području? Nagrade je lijepo dobiti, no nisu presudne. Također, mislim da anonimac može dobiti dobar angažman već na početku karijere.

Na primjer, do mog angažmana na slikovnici Mačak i vrag – koju obično spominjem kao svoju prvu slikovnicu (premda sam prije nje ilustrirao nekoliko) – došlo je nakon što je urednik Zoran Maljković zapazio jednu moju neobjavljenu ilustraciju na izložbi u sklopu Interlibera, prije otprilike 5 godina. Na toj je ilustraciji moj stil već bio dovoljno razvijen i prepoznatljiv da potakne Zorana da mi se javi, predloži mi ilustriranje slikovnice i da mi potpunu umjetničku slobodu.

Slično je bilo i s “Pijevim životom”, gdje sam angažman dobio kao (za njih) anonimac, na temelju nekoliko ilustracija koje sam poslao na natječaj i jasne vizije cijelog projekta.

Kako gledate na situaciju u Hrvatskoj što se tiče mladih ilustratora, je li vam tko ''zapeo za oko''? Ima li tu prostora za njihovo razvijanje i napredak? Imate li kakav savjet za početnike? Ima dosta ilustratora srednje i mlađe generacije čiji mi se rad, ali i pristup ilustraciji kao mediju sviđa. Na primjer, Danijel Srdarev izvrsno spaja vrlo umjetničke ilustracije s oblikovanjem knjige, tako da je rezultat originalna i sjajno zaokružena cjelina.

Što se tiče savjeta za početnike, za mene je velika stvar bila spoznaja da je, po pitanju umjetničkog izričaja, ilustracija igra u kojoj nema pravila. Ne znam može li se to nazvati savjetom budući da je prilično osobno, no za mene je zatvaranje u okvire "kako nešto treba izgledati" te pretjerano razmišljanje o ciljanoj publici i dobnim skupinama vrlo sputavajuće. Najbolje ilustracije nisu rezultat kalkulacija – rezultat su činjenice da je ilustrator, radeći na njima, dao svoj nesputani kreativni maksimum.

Može li se živjeti od toga? Može, uz puno rada, dobrog planiranja i samodiscipline.

Završili ste studij grafičkog dizajna, koliko vam on pomaže odnosno odmaže u ilustracijama? Knjiga mi je oduvijek bila zanimljiva, i s literarne i umjetničke strane. Isto vrijedi i za proces njezina nastajanja, a upravo to sam naučio na fakultetu. Uz to, poznavanje knjige kao proizvoda, sa svim svojim prednostima i ograničenjima, definitivno mi pomaže pri njenom ilustriranju i grafičkom oblikovanju.