I doista, Amerikanke Angel Blue i Micäela Oeste bile su sinoć u Areni Zagreb mnogo više od ukrasa pozornice.
Domingu su bile ravnopravne partnerice, Blue u duetu iz Otella, a Oeste iz Rigoletta, a također i suverene solistice u arijama iz Donizettijeve Linde di Chamonix (Oeste) i Puccinijeve Lastavice (Blue).
Ukratko, bile su doista divno sredstvo predstavljanja operne umjetnosti onima koji su je sinoć možda prvi put susreli u sportskoj dvorani, inače ne baš prekrcanoj.
Netaknuta karizma
Ali, nipošto nisu zasjenile Dominga koji s godinama i sjedinama postaje sve naočitiji i šarmantniji, netaknute karizme i umjetničkog integriteta, a i glasa koji još uvijek itekako može ponijeti i s lakoćom osvojiti slušatelje.
Taj dar i takvo grlo nijedan mikrofon ne bi mogao umjetno proizvesti. Nakon što je u prvom dijelu solirao kao Giordanov Andrea Chenier i Massenetov Le Cid, Domingo je razgalio Arenu i prvim izlaskom na pozornicu u drugom dijelu, otvorivši dio programa posvećen opereti, mjuziklu i zarzueli.
Izbor skladbi u tom dijelu programa bio je niz hitova u kojima smo propošnog i nadahnutog tenora (a po potrebi i baritona) ponovo gledali i u raspjevanim i rasplesanim kombinacijama s gospođicama Blue i Oeste.
Zemlja smiješka, Vesela udovica, My Fair Lady,West Side Story, a potom ulomci zarzuela Torrobe, Chapija i Sorozabala, sve je to nekoliko tisuća ljudi pozdravljalo velikim aplauzima, a pod ravnanjem maestra Eugenea Kohna lijepo se rasvirala i Zagrebačka filharmonija, osobito u uvertiri Bernsteinova Candidea.
Premda papiruljak na kojem je bio otisnut program koncerta nije ostavljao dojam da je tu ikome stalo do promocije operne umjetnosti, sam koncert nas je razuvjerio načinom na koji je program bio sastavljen i na koji je bio izveden.
Domingo je velik i pošten umjetnik i takvim se pokazao i u zagrebačkoj Areni, kamo su ga došle čuti i mnoge poznate javne osobe, pa i predsjednik Josipović.
Nakon posljednje točke službenog programa, publika je Domingu uputila srdačan aplauz, ovacije i mnogo cvijeća. Već prvi dodatak, Besame mucho, s njim je pjevala i dvorana.
Oeste je potom pjevala Mio babbino caro, Blue Somewhere over the rainbow, slijedio je još jedan brodvejski trio, pa Domingo s Granadom.
Hrabrost ili drskost?
Ustupak "Special Guestu" ili "domaćinu" večeri Tonyju Cetinskom (organizator je bila agencija Nobilo i Cetinski) učinjen je na samom početku drugog dijela, kada je pop zvijezda otpjevala, najbolje što zna i umije, dvije kancone.
Ipak se pokazalo da je jedno pjevati uz divu već tužno onemoćaloga glasa, a sasvim drugo staviti svoj glas na usporedbu uz još uvijek vladajuće njegovo tenorsko veličanstvo Dominga.
Uključujući i O, sole mio u duetu na bis. Svaka čast na hrabrosti. Ili drskosti. Svejedno. Ali, završimo prijateljski, u duhu kvarteta svo četvero pjevača No ti scordar di me kojim je u ponoć završila divna večer.
