U nedjelju je u 74. godini umro muzikolog, aranžer, skladatelj i dirigent Ljubo Stipišić - Delmata, vjerojatno najpoznatiji čuvar dalmatinske glazbene baštine i otac poznatog pjevača Zlatana Stipišića Gibonnija.
Ljubo Stipišić rodio se 1938. godine, a glazbom se bavi od 1958. Autor je jedne od najljepših klapskih pjesama, "Dalmatino povišću pritrujena", kojom je pobijedio na festivalu u Omišu 1973.
Postao je poznat kao osnivač i voditelj brojnih klapa (Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone) od kojih su neke utrle put modernom klapskom pjevanju, a sudjelovao je i inicirao pokretanje brojnih klapskih manifestacija. Tako je jedan od osnivača Festivala dalmatinskih klapa, manifestacije Solinske ljetne priredbe, Sućuračkih prikazanja, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmenog glagoljaškog tradicionalnog pučkog pjevanja u Velikom tjednu Puče moj, te Pasionske baštine u Zagrebu. Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi i glazbene edicije Leut.
Kako stoji u njegovim biografijama, skladao je pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove, koja se najviše temelji na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla (ciklus Intrade). Ogledao se i u većim vokalnim oblicima (kantate Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratorij Matija Ivanić, Kalvarija, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini).
Pisao je čakavsku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temeljima tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u knjizi Delmatiana (1988).
Stipišićev doprinos čuvanju dalmatinske glazbene tradicije je neprocjenjiv. Kao melograf sam je zabilježio više od 200 pučkih napjeva, sačuvavši ih time od zaborava i pridonijevši njihovoj reafirmaciji.
Dobitnik je Nagrade grada Splita (1985, 1993), Nagrade grada Solina za životno djelo (1996), Nagrade županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997), odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997). 2006. godine je dobio Porina za životno djelo.
