Zadnjih nekoliko desetljeća Vida Jerman je kao članica Kazališta Trešnja igrala u nizu predstava za djecu i mladež. Pamtiti ćemo je prvenstveno kao fatalnu ljepoticu Marijanu, koja glača košulje (i zainteresirane klijente) u najboljem hrvatskom filmu svih vremena Tko pjeva zlo ne misli. Vida Jerman rođena je 28. svibnja 1939. godine u Zagrebu, a još tijekom ove godine snimala je ulogu gospođe Mine u popularnoj seriji HTV-a Stipe u gostima. Popis televizijskih uloga joj je impresivan, od sapunica (poput Doline sunca, Sve će biti dobro, Bračne vode, Ponos Ratkajevih, Zabranjena ljubav ) preko serija Naša mala klinika i Luda kuća, pa sve do legendarnih naslova iz dramske produkcije nekadašnje Televizije Zagreb: poput Smogovaca, Inspektora Vinka , Jelenka, Mačka pod šljemom, U registraturi i serije Čovik i po. Glumila je i u filmovima: Oficiru s ružom, Nemir , Maskarada i Četverored.
Glumica poliglot
U glumačkim krugovima bila je poznata i kao poliglot; diplomirala je glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost, ali i studirala engleski, talijanski i španjolski na Filozofskom fakultetu. To joj je donijelo uloge u brojnim stranim filmovima, posebno koprodukcijama koje su se nekada snimale u Jadran filmu. U tim je filmovima glumila na engleskom, njemačkom i talijanskom. Također je bila i poznata kao glumica koja je glumila na esperantu i promicala taj jezik. Na esperantu je prvi put glumila 1973. godine u Dramskoj grupi Studentskog esperantskog kluba u Zagrebu, a zatim je glumila na desecima esperantskih susreta. Tako je monodramu Žena koja je šaptala u uraganu (S. Štimec) izvela na Svjetskom kongresu esperantista u Pekingu 1986. pred dvije tisuće esperantskih gledalaca, a kasnije je s njom gostovala po cijelom svijetu. U listopadu 1997. s grupom glumaca iz Zagreba je osnovala registriranu kazališnu družinu Ponto (Most), čiji je bila umjetnički direktor. Družina nastupa na nekoliko jezika, ali pretežno na esperantu. Vida je bila i dugogodišnji član Svjetskog esperantskog saveza (UEA) i njegov stručni delegat za kazalište, a u lipnju 1997. odlikovana je ordenom Predsjednika Republike Hrvatske za svoj doprinos kazališnoj umjetnosti i za posebne zasluge u predstavljanju hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu. Danas je na njenoj Trešnji izvješena crna zastava, a iz kazalištu javljaju da imaju punu kuću djece, jer u tijeku su predblagdanske predstave, ali da glumci ne pričaju ni o čemu drugom nego o iznenadnom odlasku drage kolegice.