Izložba 'Umjetnost protiv zaborava' dolazi iz ciklusa 'Vizije iz pakla' koje Adolf Frankl započinje raditi 1945. sve do svoje smrti. Godine 1996. cijeli projekt dobiva zaštitu i pokroviteljstvo UN-a, a u Galeriji Klovićevi dvori bit će izloženo 38 radova iz stalnog postava Artforum galerije iz Beča koju vodi umjetnikov sin Thomas Frankl, koji će ujedno kao vlasnik eksponata i promicatelj očeve umjetničke ostavštine prisustvovati svečanom otvorenju.
Preživio tri logora
Adolf Frankl rođen je 1903. godine u Bratislavi gdje studira studij povijesti umjetnosti i slikarstvo te diplomira slikarstvo u klasi profesora Františeka Reichentála i Gustáva Mallýa.
Kao židov, u rujnu 1944. zajedno s obitelji zarobljen je u Bratislavi i deportiran u slovački koncentracijski logor Sered odakle je prebačen u logor Auschwitz-Birkenau. Nakon evakuacije Auschwitz-Birkenaua preživljava Althammer odakle ga 27. siječnja 1945. oslobađa Crvena armija. Krajem travnja iste godine vraća se u Bratislavu gdje trajno obilježen iskustvom Holokausta započinje slikati ciklus 'Vizije iz pakla – Umjetnost protiv zaborava'. Nakon što neko vrijeme živi po raznim adresama po svijetu, konačno se zaustavlja u Beču u kojem nastavlja stvarati djela s motivima Holokausta sve do svoje smrti 18. kolovoza 1983. godine.
Studirajući slikarstvo u međuratnoj Europi, Frankl kao umjetnik prati glavne tendencije i stremljenja razdoblja njegova stasanja koje drastično mijenjaju temelje akademske umjetničke naobrazbe. U formativnoj dobi, dok pohađa studij umjetnosti i slikarstva kod profesora Františeka Reichentala, Gustava Mallyja, Ludovita Fulla i Josefa Vydre u rodnoj Bratislavi, inspiriran smjelošću moderne a posebno pojavnošću Picassa na umjetničkoj sceni, Frankl ipak likovnim izrazom slijedi čvrsti trag njemačkog ekspresionizma dok duhovno inklinira senzibilnosti Chagalla s kojim i dijeli pripadnost židovskoj zajednici te baštini sudbinu 'obilježenosti'.
Autor jednih od najpotresnijih umjetničkih dokumenata iznjedrenih rukom žrtve
Holokaust, naravno, nije trebao biti jedina tema Franklovih mnogobrojnih radova, no tako je ispalo. Iako mladi Frankl slika prizore iz svakodnevnice predratnog života u Bratislavi i Beču, sasvim je očito da doskora duboko proživljeno osobno iskustvo Holokausta u logoru Auschwitz-Birkenau postaje središnja tema njegovog umjetničkog opusa i cjeloživotna umjetnička preokupacija. Pristupajući na osebujan način temi traume, na trenutke gotovo dokumentaristički, sasvim nevjerojatno - sačuvano kao iz logora - gdje krokijevski iz prikrajka na komadićima papira ilustrira scene užasa, Frankl se, pored svojih snažnih kolorističkih platna, osobito u malim formatima crteža približava izrazu slavnog Otta Dixa koji svojim djelima bilježi traumatična stradanja i ovjekovječuje sjećanja na ratne užase.
Upravo kao što Dixova glasovita mapa grafika 'Rat' iz 1924. ide u red najsnažnijih umjetničkih dokumenata strahota ratnih užasa, društvenog kaosa i apsolutnog rasapa svih etičkih vrijednosti i relativnosti ljudskog postojanja, tako i Franklovi potresni krokiji, manje znani široj javnosti, upisuju se u neke od možda najpotresnijih umjetničkih dokumenata iznjedrenih rukom žrtve ne samo nakon proživljene traume nego upravo kao i sa samog lica mjesta užasa. Na sličan način kao što Dix u svojim grafikama razotkriva beskraj ljudske izopačenosti, bila to scena s fronta ili gradskih ulica i kavana u kojima ratna svakodnevica pulsira zastrašujućom dramaturgijom, tako i Franklovi krokiji sa, primjerice, motivima povorke koja hoda ka plinskoj komori ili leševa obnaženih trudnica i netom rođene djece, zajedno sa scenama brutalnih egzekucija, na najizravniji mogući način pronose priču o holokaustu kao teškoj i duboko uznemirujućoj istini sumraka civilizacije.
