Riječ je o početnom nukleusu nekog većeg multimedijalnog prostora u kojem će biti moguće još bolje pedstaviti i proučavati mnoge relevantne detalje vezane uz život i rad Ranka Marinkovića.

Svečanom otvaranju prostora prisustvovali su, uz voditeljicu projekta Anči Fabijanović, viški književnici Jakša Fiamengo i Joško Božanić, a u fundusu projekta postoje zapisi o Marinkoviću upravo ta dva književnika. Jakša i Joško prisjetili su se svojih susreta s Rankom, te su ispričali brojne susrete i iznijeli svoja upečatljiva sjećanja.

Tako je Božanić s Rankom razmjenjivao facende, tj. priče karakteristične za Vis i Komižu, jer je kao student družio s Marinkovićem u Zagrebu, a kasnije je, uz njegov odar, napisao potresnu i znakovitu vigiliju.

Jakša Fiamnego iznio je svoju tezu o tome da je Ranko prije i iznad svega otočanin.

Prof. Milan Bešlić, kao predstavnik i član glavnog odbora Matice hrvatske, je ustvrdio kako je Ranko bio prvi naš pisac toka svijesti, te je naglasio kako je bio veliki individualist. Bešlić je dodado kako danas „možemo biti zadovoljni da ovakav projekt ima potporu i lokalne sredine u kojoj postaje kulturni brend i važnih institucija na nacionalnoj razini kao što su Matica hrvatska, Ministarstvo kulture RH, Leksikografski zavod Miroslav Krleža te Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.“

Večernji program u Hrvatskome domu otvorila je voditeljica projekta koja se zahvalila svima koji ga podupiru, a posebno lokalnim sponzorima bez kojih ostvarenje ovako važnoga pothvata ne bi bilo moguće. Milan Bešlić iznio je niz primjera kako se velikim umjetnicima počast daje obilježavanjem mjesta koja su posjećivali, u kojima su živjeli i stvarali. U tom smislu je dao i aktivno cijelo vrijeme punu potporu projektu, naglasivši da bi uoči proslave 10. obljetice Rankove smrti koja dolazi sljedeće godine trebalo razmišljati i o natječaju za spomen-ploču, tj,. u budućnosti za reljef, odnosno bistu...

Gostima se obratio popularni glumac i voditelj kazališta Kiklop Špiro Guberina. U razgovoru s Anči Fabijanović govorio je o tome kako mu je Ranko bio najdraži prifesor, kako obožava njegove likove jer su kompleksni, a posebno je ogroman pljesak dobio kad je prikazan ulomak iz snimljenoga Kiklopa u kojemu - laje na žarulju. Time je dan multimedijalni naglasak cijelom projektu, a nastavio se predstavom Prah koju je drugi put u ovoj sezoni pred Višanima i gostima Visa uspješno izuvelo Amatersko kazalište „Ranko Marinković“.

Taj je prostor, ispunjen Rankovim fotografijama, zatim zapisima o njemu, raznim knjigama, ali i šahom na kojem je godinama igrao, osigurao Grad Vis i gradonačelnik Ivo Radica.

Kakvi su planovi za sobu i projekt u cjelini? Anči Fabijanović već uvelike skuplja osobna, prisna sjećanja na velikog viškog književnika, pa se takvi zapisi rađaju kroz zapise akademika Stamaća, Maroevića i Šimunovića, zatim Šimatovića, Midžića i mnogih drugih. Nastojat će se na suranji s Danima koji se i ove godine zbivaju u Komiži, te na ranije dogovaranom saskupljanju svih audiovizualnih materijala, a tu je neminovna suradnja s HRT-om.

U svakom slučaju sada je Marinković prisutan na svom rodnom otoku kao nikada ranije i dobro je što je tome tako. Zaslužio je to viški Voltaire...