Plodnim znanstvenoistraživačkim i nastavnim radom, intenzivnom suradnjom na međunarodnome planu te djelovanjem na području primijenjene etnomuzikologije uvelike je pridonio stvaranju identiteta i ugleda etnomuzikologije kao znanstvene discipline.
Rođen u Kranju (Slovenija) 10. lipnja 1929., školovao se u Zadru, Zagrebu i Ljubljani te je 1970. postigao doktorat muzikoloških znanosti. Više od trideset godina (1964.-1999.) djelovao je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Usporedno je predavao etnomuzikološke predmete na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1980. bio je član suradnik, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u kojoj je od 1997. do 2003. bio tajnikom Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju.
Svojim je istraživanjima Bezić skupio opsežnu i vrijednu glazbenofolklornu građu, a u brojnim znanstvenim radovima obradio čitav niz etnomuzikoloških tema. Među njima se izdvajaju kapitalne monografije folklorne glazbe Sinjske krajine, otoka Zlarina, Hvara, Brača i Šolte, Hrvatskog zagorja, Požeške kotline te Hrvata u austrijskome Gradišću, kao i radovi o tradicijskom pučkom crkvenom pjevanju, posebno glagoljaškom pjevanju u sjevernoj Dalmaciji. Priredio je i uredio značajne etnomuzikološke zbornike i zbirke. Djelovao je u domaćim i međunarodnim strukovnim udruženjima, uredništvima znanstvenih časopisa, surađivao s uglednim smotrama i festivalima tradicijske glazbe.
Mnogostrukom djelatnošću akademik Jerko Bezić markantno je obilježio hrvatsku etnomuzikologiju: unio je značajne inovacije u metodologiju istraživanja, odgojio nove stručnjake te pridonio očuvanju i populariziranju hrvatske folklornoglazbene baštine. Uvijek spreman za razgovor, savjet i stručnu pomoć, i izvan je užih znanstvenih krugova stekao mnoge poštovatelje. Hrvatsko muzikološko društvo dodijelilo mu je 2008. "Nagradu Dragan Plamenac" za životno djelo.
Pokop akademika Jerka Bezića bit će u srijedu, 13. siječnja, u 15 sati na zagrebačkom groblju Mirogoju.
