Jučerašnji dan na Interliberu, koji se vratio na velika vrata nakon jednogodišnje pauze, protekao je u znaku '73 priče o albumima - žene u glazbi, stihu i interpretaciji', autora Zlatka Turkalja Turkija. Ovogodišnji Nacionalni dan albuma posvećen je ženama koje su kroz godine doprinijele razvoju i promociji glazbe te je stoga cijela ideja prigodno sadržana u '73 priče o albumima'. Knjiga objedinjuje najveća ženska imena hrvatske glazbene industrije pa tako o svom glazbenom putu putem intervjua progovaraju Josipa Lisac, Tereza Kesovija, Radojka Šverko, Gabi Novak, Jasna Zlokić, Doris Dragović, Severina, Vjekoslava Huljić, Nina Badrić i brojne druge dame. Autentične, talentirane i uvijek svoje, muzičke dive ostavile su neizbrisiv trag u domaćoj glazbi kao pjevačice, autorice i kantautorice.
Knjiga je predstavljena u izdanju Hrvatske diskografske udruge, a prati ju digitalno izdanje s playlistama koje se nalaze na profilima Hrvatske diskografske udruge na servisima Apple Music, Deezer i Spotify. Osim autora knjige, na promociji su sudjelovale i glazbene dive Tereza Kesovija, Zdenka Kovačiček, Radojka Šverko i najuspješnija mlada glazbenica, Mia Dimšić.
Knjiga '73 priče o albumima – žene u glazbi, stihu i interpretaciji' četvrta je u nizu knjiga koje se izdaju od 2018. godine otkad se u Hrvatskoj obilježava Nacionalni dan albuma. Prve tri knjige nose nazive: '70 priča o albumima', '71 priča o albumima povodom 71 godine od prvog izdanja' te '72 priče o albumima povodom 72 godine od prvog izdanja', a mogu se kupiti u glazbenim prodavaonicama i bolje opremljenim knjižarama.
Neki od ulomaka iz knjige:
TEREZA KESOVIJA
U autobiografiji pišete da ste iz siromašne obitelji, o puloveru koji ste dijelili s Arsenom, teškim godinama života i odricanja te o životu u Parizu, u maloj sobi u potkrovlju itd. No kad je u pitanju pozornica i vaši nastupi, uvijek ste bili nasmijani, susretljivi prema obožavateljima i jako, jako temperamentni u interpretacijama. Kako ste uspjeli na sat-dva, koliko su bila uključena svjetla reflektora na pozornici, odvojiti ta dva potpuno različita svijeta?
„Zahvaljujem na tom pitanju jer mi nitko nije na takav način postavio takvo zanimljivo pitanje o mojem životu. Moj život je tada bio vrlo težak, ali moja tvrda konavoska tikva rekla je: nećeš se vratiti u zemlju i kad te netko pita što si napravila, ti ćeš pokunjeno reći ništa. Ti si tu došla da bi nešto postigla i to ćeš postići pod bilo koju cijenu umora. Morala sam što prije i što bolje naučiti francuski jezik, a sve je nekako bilo lakše kad su počela ugodna iznenađenja i prvi rezultati, poput diskografskoga ugovora za EMI na četiri godine.“
GABI NOVAK
Vama i Matiji Arsen najviše nedostaje. Kako komentirate kad vam ljudi sve ove godine otkako nas je Arsen napustio i dalje prilaze i imaju potrebu razgovarati o njemu i podijeliti s vama svoja sjećanja na Arsena?
„Naravno da Arsen u svakom pogledu nedostaje svima: glazbenoj zajednici, publici i kulturi. Da, Arsen nedostaje kulturi i svemu što si rekao. Teško je. Meni jako nedostaje kao njegovoj vječnoj supružnici jer izgubiš osobu koju voliš i poštuješ. Živiš pokraj nje i s njom dijeliš život, sve dobro i zlo, i lijepo i ružno. Fale mi njegove doskočice, jutra u kojima smo zajedno gledali Dnevnik uz prvu kavu i Arsenovu cigaru. Navečer smo znali gledati filmove ili nešto zanimljivo. Znali smo zajedno slušati glazbu. Sve smo nekako dijelili i uvijek sam mu bila velika podrška u onome što je on odlučio da je dobro. Jako sam sretna što sam imala mogućnost živjeti s tako zanimljivom, talentiranom i karizmatičnom osobom. Bože moj, baš fali. Nije lako.“
JOSIPA LISAC
Tko je napravio prvi korak Vi ili Karlo?
On je bio vrlo, vrlo pristojan tako da se obratio Runjiću i Dediću i rekao im „Ja Josipi želim napraviti i producirati album“. To su bili vrlo lijepi razgovori, a ja sam sve to slušala i dobro se sjećam tog trenutka bili smo na mjestu gdje ja danas stanujem, pred štengama (stepenicama). On se je popeo stepenicu, dvije, a ja sam mu rekla: „Neću ničije druge pjesme pjevati, ja hoću samo tvoje“
ZDENKA KOVAČIČEK
Što je nekad značilo biti provokativan na sceni? Čemu su najčešće pribjegavali izvođači: izboru stihova za pjesme, nastupu, odijevanju...?
„Recimo, Frka je svojevremeno bila provokativna. Tada nije bilo slobode izražavanja. Slavica Maras, koja je napisala stihove za Frku, i ja jako smo se dobro zabavljale na Zagrebačkom festivalu na kojem smo morale promijeniti riječ „guzica“ u „bluzica“. To nam je bilo jako smiješno, jer nije imalo veze. Meni je uvijek bilo drago kad su naši tekstovi ljude poticali na razmišljanje. Kakva bluzica? S čim to ima veze? Glazba nam daje slobodu izražavanja, razmišljanja, slobodu u svakom pogledu i to je ono što mene privlači.“
SEVERINA
Još uvijek se s velikim zanimanjem čeka svaka tvoja nova pjesma i kad je objaviš, to odmah svi znaju i svi je komentiraju. Čiju novu snimku ti čekaš s nestrpljenjem i zanima te što je napravio?
„Jednom prilikom Alka Vuica mi je rekla da čeka moj album kao kad je nekad čekala izlazak albuma Bijelog dugmeta. Jako volim kad mi Grašo prije objavljivanja pošalje novu pjesmu. Recimo, tako je bilo i s pjesmom Moje zlato. Točno znam s kim sam bila i gdje sam sjedila kad me je nazvao i pitao: „Imaš pet minuta?“ i preko telefona mi odsvirao pjesmu. Ti trenuci mi nedostaju, kad svi zajedno preslušavamo pjesme prije nego što budu objavljene.“
Kad bi se nekome tko ne zna za tvoj rad trebala glazbeno predstaviti, i to pjesmom od tri minute, koju pjesmu bi odabrala? Za koju možeš reći – to sam ja, to je Severina.
„Stav se ne može iščitati iz mojih ljubavnih pjesama. Hmmm, zapravo može samo da sam jedna zafrkana ženska. To bi recimo bila pjesma Virujen u te, možda me tako ljudi doživljavaju.“
VANNA
Ti si privatno sretna i zadovoljna osoba. Poslovno ti sve ide od ruke, u odličnoj si glazbenoj formi, a stihovi kojima postižeš uspjeh su sjetni, govore o bivšim ljubavima, rastancima: „Od mene evo ti suza iz oka i ovaj stih“ ili recimo „Ovog puta imam sreće pa me voli nitko tebi sličan“. Dosta ljudi se pronašlo u tvojim stihovima.
„To je za mene nešto sasvim novo, moram priznati da je to najbolja droga, napisati pjesmu koju ljudi dožive kao svoju. Kad imaš takvo iskustvo, kad ti to ljudi povratno kažu, odlučiš da to više nikad nećeš prestati raditi. Tako da ću, na žalost mojih kolega, nastaviti pisati pjesme.“
