- Što je intima? – pita Julian. Svi smo već prilično pijani. Sjedimo u sobi i vruće je, ali nitko se ne podiže kako bi otvorio balkonska vrata iako su udaljena svega par koraka.
Ema i Toni se smiju i eksaju rakiju, Mia isprobava Emine haljine. Stavlja na glavu veliki šešir s ružičastom vrpcom. Namješta ga i okreće se prema meni u seksi pozi. Djeluje moćno. Zatim se okreće prema Julianu. Čula je njegovo pitanje ali ne odgovara. Sve čuje i upije no nikada ne odgovara prvo što joj padne na pamet. Zatim se okreće prema ormaru i sprema šešir natrag. Ema i Toni se još uvijek smiju, ovog puta nečemu na televiziji. Toni se okreće prema Julianu još uvijek nasmiješen i vikne:
- To ti je kad možeš s nekim ovako umirati od smijeha i boli te za sve drugo, stari! – ljubi Emu u kosu. Ona djeluje sretno, čini se da neće doprinijeti raspravi.Mia vadi iz ormara šareni šal i stavlja ga oko vrata. Okrenuta nam je leđima ali kaže:
- A što ti misliš, Juliane, šta je intima? – osjećam da joj se on sviđa. Pitam se sviđa li se i meni. Ima oštar pogled, sve nas pomalo propituje. Zanima me zašto.
- Što ti misliš?- on se okreće prema meni. Spustim glavu. Vrući val topline. Nema pogrešnog odgovora, znam, ali nema ni pravog. Osjećam kako mi srce počinje ubrzano udarati i sjetim se prošloga ljeta, ležanja u podne na plaži. Sunce peče i ne popušta, a ja se ne mogu pomaknuti. Kao da želim da probije kroz mene. Čekam dok mi koža ne pocrveni i tek tada se pomičem u hlad.
- Mislim da je intima nešto kao reflektor. Prejako svjetlo upereno u tebe pa se vidi sve ono što želiš da se vidi. Ali i sve ono što ne želiš. – završavam.
Julian me dugo gleda. Mia ne govori ništa. Mislim da joj se ne sviđa moj odgovor ali ne protivi mu se.
- Prejako svjetlo! Pa da, ovdje je prejako svjetlo!- viče Ema i diže se da ugasi svjetlo. U ruci drži čašicu rakije i ona se prolije po kauču. Toni se smije, odlazi po krpu i vraća se: – Evo, vidi se i ova mrlja, a ne želimo da se vidi! To je intima! – naginje se prema Emi i oboje se smiju. I ja se nasmiješim. Uzimam gutljaj vina. Čaša mi je prazna pa dolijevam još. Razmišljam o tome da ustanem i otvorim balkonska vrata, možda malo prošećem po balkonu. Veći je od stana, a vruće je i čini mi se da to ne bi bila loša ideja. Dižem se i otvaram vrata. Mia i dalje gleda stvari u ormaru. Izlazim na balkon polako jer nema svjetla.
On i ja smo tako tražili stan, izlazeći na svaki balkon. Na jednom se grad vidio kao što se vidi sada, u daljini, osvijetljen. Pušio je i komentirao kako je lijepo i kako ćemo uvijek prije spavanja pušiti na tom balkonu, ako uzmemo taj stan. Sjećam se kako sam pomislila, s neobičnim mirom – svaku noć, balkon, cigareta, pogled na grad. A zatim krevet. San. I tako do kraja života.
Ali nismo ga uzeli.
Držim se za ogradu balkona i gledam u dubinu. Lako bi bilo samo se prevagnuti i nestati u dnu. Nikada više nikome ništa ne objašnjavati. Julian izlazi za mnom.
- Znaš li što je za mene intima?- pita me tiho. Okrećem se prema njemu. Ima jako crnu kosu, kao obojanu. Odmahujem glavom. Prilazi mi još bliže. Na trenutak pomislim kako će me baciti s balkona i naglo se odmičem od ograde prema zidu. Pogleda me zbunjeno pa kažem.
- Oprosti, mislila sam da ćeš me gurnuti i reći da je to intima. Jer sam upravo razmišljala o padu.- nasmiješim se. I on se nasmiješi, nesigurno, a oči mu se nekako rašire.
- Ali to sam baš htio reći! Za mene je intima to – čitanje između redaka! Znaš, kad netko kaže nešto, ali ti čitaš podtekst, kontekst, vidiš sve ono što ne piše, svako raspoloženje, ideju, sve što netko misli, osjeća. Ali ne izgovara. – uzbuđen je.
Kao što je i on bio, kad smo tražili svoj stan s idealnim balkonom. Prije nego je nastupilo ljeto, a nakon što su svi pregovori bili okončani.
Julianov osmijeh je iskren, gleda me kao da smo nešto važno otkrili zajedno.
- Da, dobro si to rekao- kažem. Voljela bih opet zapaliti cigaretu. Dugo uvlačiti dimove, jedan po jedan. Samo pušiti i šutjeti, šutjeti i pušiti. Naslonjena na svaka balkonska vrata dok tražimo stan. On ulazi prvi, gleda, provjerava. Ja čekam, namjerno, iza njega. Pušim i gledam u njegova leđa. Potpuno opušteno. Sasvim mirna.
Sada ne znam što da radim pa se polako vraćam u sobu.
- Čekaj- zove me Julian – htio bih još malo biti tu. – Gledam kroz staklo u sobu. Mia Emi i Toniju pokazuje nešto na laptopu. Zastanem i okrenem se prema Julianu. Iza njega vidim obrise grada. Puno malih svjetala. Približavam mu se i zastanem licem blizu njegovih usana. On se odmiče i dalje me gledajući. Želi još nešto reći.
- Razmišljao sam o intimi jako dugo… – i zatim nastavlja. Ne slušam ga više. Ponovno prilazim ogradi i gledam svjetlucanje. Izgorjela sam u ljetu. Tu se više ništa ne može učiniti.
Julian me blago potapša po ramenu.
- Jesi li dobro?- njegove oči su pune brige.
- Jesam. Oprosti. Znaš li što je zapravo intima? – pitam ga blago. Odmahne glavom.
- Niti ja.- slegnem ramenima i uđem u sobu.
** Tekst je izvorno preuzet s portala arteist.hr.
